Na ovoj stranici već smo dosta govorili o šundu u umjetnosti. Tako smo istražili kakvi ljudi pronalaze užitak u šund stvaralaštvu, zajedno smo ocijenili i neke poprilično bizarne šund filmove (Nimfoidna divljakinja u paklu dinosaura, Odred mutiranih djevojaka), a čak smo recenzirali i jednu bizarnu porno parodiju (Dick and Morty). No, danas ćemo se po prvi put pozabaviti i jednim književnim naslovom koji šund književnost uzdiže u jednu posve novu sferu besmislenog i trivijalnog. 

Radi se o knjizi bizarnoga naslova – Ukleta vagina (The Haunted Vagina). Napisao ju ne neki poprilično čudan lik po imenu Carlton Mellick III, Amerikanac kojeg se smatra jednim od trenutno etabliranijih autora samoprozvanog novog underground književnog žanra bizzaro književnosti.

WTF je bizzaro književnost?!

Što je bizzaro književnost, pitate se? U ovom slučaju, naziv je vrlo samoobjašnjiv. Radi se o vrsti suvremene proze kojoj je glavna ambicija biti što bizarnija. Tako se bizzaro pisci usredotočuju na pisanje književnosti koja najčešće spaja žanrovsku književnost (horor, SF, ljubići, steampunk i slično) sa što većom količinom apsurdnih, grotesknih, suludih, besmislenih, nadrealnih motiva. No, bizzaro se od nadrealističke književnosti i ostale avangarde koja njeguje grotesknu i apsurdističku estetiku razlikuje po tome što on nema nikakvih ozbiljnih književnih pretenzija. On želi biti i ostati ono što na prvi pogled jest – totalni šund. Zapravo, šund nad šundovima.

Ako su jeftini romani o svemirskim ratnicima i nindžama šund, tada je bizzaro šund na desetu potenciju. Jedinu ambiciju koju ovaj književni pokret ima jest na sat-dva zabaviti čitatelja isporukom što bizarnije osmišljenih zapleta koji nemaju baš nikakve logike.

Da biste dobili malo konkretniju predodžbu o naravi i estetici bizzaro književnosti, dovoljno je istaknuti još nekoliko naslova romana iz već povelikog i nesumnjivo maštovitog opusa Carltona Mellicka III. Tako je ovaj mlađahni i zaigrani pisac, koji na fotkama izgleda kao da si je na lice umjesto brade zalijepio stidne dlake, osim Uklete vagine napisao i književna remek djela poput: Electric Jesus Corpse (Električno truplo Isusa), Warrior Wolf Women of the Wasteland (Ratoborne žene-vučice iz pustinje), Razor Wire Pubic Hair (Stidne dlake od bodljikave žice), The Menstruating Mall (Trgovački centar s menstruacijom), Adolf in Wonderland (Adolf u Zemlji čudesa), The Morbidly Obese Ninja (Morbidno debeli nindža), itd.

O čemu je ova knjiga?

Ukleta vagina književno je ostvarenje koje vam već u naslovu, bez prikrivanja, razotkriva kakva vas vrsta priče očekuje iza korica. Dvoje glavnih likova, Steve i Stacy, ljubavni su par sa svojim malim nesuglasicama i problemima, no inače poprilično standardnim životima. Sva se ta njihova “običnost” jednog dana preokrene iz temelja kad se naš par odluči na pijani koitus, usred kojeg nešto počne izlaziti iz Stacyine vagine. Iz nje izađe nečija ruka. I to ne bilo kakva ruka, već kosturska ruka. Za rukom se uskoro pojavi i cijeli reanimirani kostur koji se u punoj veličini izmigolji iz Stacyine utrobe.

Nakon što šokirani par savlada živog kostura, Steve zaključuje da je vagina njegove djevojke ukleta, te vrlo moguće u sebi sadrži cijeli jedan novi svijet (Wat!). Tako se Steve odlučuje na ekspediciju unutar Stacyine vagine (Wat x 2). Skine sa sebe svu odjeću, opremi se ruksakom, dobro se naulji kako bi lakše kliznuo u Stacy, a zatim u nju uđe cijelim tijelom, te se nađe u nekoj vrsti tunela. Druga strana tunela odvodi ga u bizaran svijet u kojem caruju reanimirani kosturi, a u njemu susreće i Stacyinu dvojnicu koja hoda okolo gologuza s parom satirskih rogova na glavi.

Što se ovdje zapravo događa i kako ovako besmislena, pretjerana i urnebesna radnja uopće može završiti, morat ćete doznati čitanjem knjige – ne želim vam ništa spojlati. Samo vas unaprijed opominjem da ne očekujete da sav ovaj kaos do kraja počne imati nekog konkretnijeg smisla.

Predivno, besmisleno smeće!

Ok, na prvu loptu je očito da se ovdje radi o jednoj posve pretjeranoj, neambicioznoj, grotesknoj, i u svojoj suštini zajebantskoj priči bez literarnih pretenzija.

Je li mi se svidjela? Začudno – jest. I to ne donekle svidjela, već sam do kraja zadnje stranice već postao veliki obožavatelj Mellickovog stila i književne vizije.

Zašto? Ukratko, zato jer je ovo jedna doista, doista zabavna knjiga. Ako imalo volite šund filmove koji su toliko loši da su naprosto urnebesni, tada mislim da ćete biti oduševljeni ovom knjižicom.

Druga vrlo pozitivna osobina ovog uratka jest ta da se on nikad ne pretvara da je nešto što nije. Pisac ovog romana nema nikakve lažne pretenzije, ne pretvara se da se iza njegove naoko besmislene radnje skriva neka nedokučiva dubokoumna poanta, već prihvaća taj besmisao kao svoje najveće blago. Vrlo je očito da se autor bez previše mozganja urnebesno zabavljao pišući ovo djelo, a to je ujedno jedino što očekuje i od čitatelja – da se zabave, nasmiju, tu i tamo razjape usta od čuđenja pred ovdje serviranim bizarnim idejama. I što se mene tiče, pisac je u ovom naumu u potpunosti uspio, jer sam se doista ludo zabavljao čitajući ovo predivno, besmisleno smeće! (Da, ovo je valjda prvi i posljednji put da ću u književnoj kritici epitet “smeće” upotrijebiti u funkciji komplimenta).

No, ono što u Ukletoj vagini čitatelja povremeno može doista i iskreno zadiviti jest nevjerojatno izopačena i široka piščeva mašta. Da budemo na čistu – vrlo je jednostavno na papiru jednu za drugom redati beskrajnu kolonu besmislica. No zapravo je potrebno poprilično mnogo prirođenoga pripovjedačkoga talenta da bi ta parada besmislica bila doista i zabavna te vam zadržala pažnju na dulje od pet minuta. A Mellick u tome vraški dobro uspijeva.

Neke zamjerke

Jedna od rijetkih mana ovog djelca jest, što se mene tiče, njegova minijaturna dužina – ovaj “roman” tako sadrži manje od stotinu stranica otisnutih povelikim slovnim fontom. Doista ne bih imao ništa protiv da je ovaj uradak bio i tri puta duži, toliko sam se dobro zabavljao čitajući ga. Donekle je razočaravajuć i pomalo zbrzan te “kao nožem odrezan” završetak priče. No osim ovih zamjerki, ovo je djelo koje bi se, u određenim okolnostima, moglo prozvati i “kultnim” (naravno, u okvirima šund literature).

Doista se nadam da ću s interneta biti u mogućnosti naručiti još koji uradak ovog ludo neobuzdanog autora, jer, dakako, njegove knjige nisu prevedene na hrvatski, a teško da bi, s obzirom na njihovu underground narav, itko u skorije vrijeme mogao i poželjeti prevesti.

***

Preporučeni tekst: WTF kino: “Mutant Girls Squad”, film čiji je moto – što poremećenije i besmislenije, to bolje!