Jeste li ikad gledali film toliko očajan, glup, retardiran i loše snimljen da vam se jednostavno počeo sviđati? Jeste li s vremenom možda čak razvili i sofisticirani ukus za crpljenje užitka i zabave u konzumiranju smeća sa samog dna filmografske bačve? Smatrate li da šund filmovi imaju neku posebnu čar? Ako je tako, možda spadate u jednu posebnu, inteligentniju vrstu ljudi! 😀

Da, danas ćemo se ponovno pozivati na sumnjive studije koje sadržavaju zbrzane i netransparentne zaključke. Neka, bar ćemo se mi šund-filmofili od toga osjećati bolje i dobiti osjećaj da ne tratimo svoj život konzumirajući smeće, ne? Sve je to na kraju dobra šund zabava – i sami filmovi, a i ovakve šund studije! 🙂

Zašto određeni ljudi uživaju u šundu?

Studija na koju se pozivam nosi naziv Enjoying trash films: Underlying features, viewing stances, and experiential response dimensions (“Uživanje u šund filmovima: Temeljne značajke, gledalački stavovi i dimenzije iskustvenih reakcija”), a nastala je na Institutu Max Planck za empirijsku estetiku u Njemačkoj.

Kao prvo, za potrebe studije bilo je potrebno definirati što neki filmski uradak čini šundom. Znanstvenici su, ukratko, sročili kako je glavni kriterij za status filmskog šunda opće prevladavajuća “jeftinoća” i amaterizam krajnjeg uratka. Filmski žanr najpodložniji najezdi šund uradaka time su niskobudžetni horror filmovi (s ovim se nije teško složiti – prisjetimo se samo spektakularnih filmskih katastrofa kao što su Napad ubojiti rajčica, Troll 2, Howling 3, Toxic Avenger i ostali). No, dakako da se titula “šunda” ne odnosi samo na hororce, već je ovakve uratke moguće naći u svim mogućim žanrovima (npr. tu je i drama The Room, jedan od najgorih filmova ikad snimljenih, koji i danas zbog svoje katastrofalne izvedbe uživa kultni status).

Ono što je u ovoj studiji zaključeno jest to da publika koja s namjerom gleda šund filmove i pritom u njima čak i uživa, pristupa ovoj vrsti gledalačkog iskustva s ironijskim predznakom, zapravo uživajući u analizi katastrofalno izvedenih segmenata šund uradaka, a ne u samom lošem proizvodu. Šund filmovi na ovaj način postaju nekom vrstom zanimljive, smiješne, egzotične devijacije na gledalačkom meniju filmofila.

No, da bi se publika mogla uhvatiti u koštac s elokventnom analizom upravo odgledanog smeća, zaključeno je da ona mora biti zapravo iznadprosječno obrazovana. Drugim riječima, pretežno ljudi koji su veliki konzumenti kulturnih proizvoda poput knjiga i filmova te koji imaju iskustva s analiziranjem kulturnih pojava i umjetničkih djela mogu se odavati užitku proizašlom iz ironijskih misaonih analiza šunda. Studija o kojoj je riječ ljude ovakvog profila naziva “kulturnim svežderima”, ukazujući na visoku razinu njihovog interesa za najrazličitije umjetničke medije, žanrove, stilove i vrste umjetnosti.

Najava – idući šund film koji gledamo na Kurzivu!

Sad kad smo ukratko doznali što leži iza uživanja u lošim filmovima, za kraj ovog teksta mogu vam servirati i još jednu ekskluzivnu najavu! Za nekoliko dana na ovoj ću stranici, u sklopu svoje serije članaka “WTF kino”, recenzirati jedan od najlošijih filmova koje sam ikad vidio – A Nymphoid Barbarian in Dinosaur Hell (“Barbarska nimfica u paklu dinosaura”). Zato pomno pratite svoj newsfeed, jer to ne želite propustiti! 😀

***

Preporučeni tekst: WTF Kino: Emperor Tomato Ketchup, japanski film koji je raspizdio svakoga