Ezoterijske teme, magija i drevna, tajnovita vjerovanja već su desetljećima teme kojima se rado vraćam u vlastitim istraživanjima opskurnoga znanja. Stoga vam danas predstavljam knjigu koja je jedan od boljih, najjasnije napisanih te svakako i iscrpnijih magijskih priručnika koje sam do sad imao prilike držati u rukama.

Paganizam u teoriji i praksi publicistička je trilogija hrvatskoga autora koji djeluje pod pseudonimom Iolar. I, iako je na internetu poprilično lako doći do informacije tko stoji iza ovoga pseudonima, ja osobno u ovoj ću se recenziji suzdržati od izricanja autorova pravog imena pošto ne mogu biti siguran u njegovu namjeru prilikom potpisivanja ovih knjiga pseudonimom.

Autor skriven pseudonimom

Naime, moguće je da je uporabom pseudonima Iolar jedino želio simbolički uzvisiti prigodu objavljivanja znanja prezentiranih u njegovim knjigama, no jednako je moguće i da je time i doslovce želio zaštititi vlastiti identitet pošto su magija i vještičarstvo teme na koje javnost i dalje gleda s podozrivošću, nepovjerenjem a nerijetko i s neskrivenim strahom.

Ono što ću, međutim, reći jest to da je Iolar, hrvatskoj javnosti inače poznat kao društveni i politički aktivist, vrlo dobro potkovan u temama koje obrađuje u Paganizmu u teoriji i praksi. Uz to, poseban adut njegova publicističkog stila jest autorova sposobnost iznošenja tematike studiozno, gotovo akademski, no i vrlo pristupačno za ljude neupućene u ove teme.

Što očetivati od ove publikacije?

Također, Iolarov spisateljski stil konstantno pleše na granici između objektivnosti i intimnog dijeljenja vlastitih dojmova, vjerovanja i iskustava. Stoga njegova proza, iako doista vrlo zasićena obiljem informacija, nikad nije presuha za probavljanje.

Zato želim i napomenuti kako uopće ne morate vjerovati u magiju ili biti pobornikom paganizma da bi vam ove knjige bile silno zanimljive i informativne. Takav sam i ja – moj je interes za magiju najvećim dijelom akademski, a ove su mi Iolarove knjige bile idealnim štivom za moje potrebe.

Trilogija naslovljena kao Paganizam u teoriji i praksi sastoji se od tri knjige. Prva knjiga nosi podnaslov Doktrina paganizma te se fokusira na donekle sustavnom iznošenju teorijskih osnova raznih vještičjih, druidskih i paganskih pokreta. Druga knjiga, Magija i vještičarstvo, donosi iscrpne upute za posvećivanje raznim oblicima magijskih praksi. Treća knjiga (ujedno i jedina iz trilogije koju tek trebam pročitati), Obredi i simboli, tematizira neopaganističku ceremonijalnu praksu i ikonografiju.

Pošto mi je osobno druga knjiga bila najzanimljivija, dopustite da je predstavim nešto detaljnije. No, pritom napominjem i kako Magija i vještičarstvo nikako ne bih preporučio za čitanje početnicima prije nego li savladaju Doktrinu paganizma, koja je nužna za ispravno kontekstualno shvaćanje ovdje iznesenih tema.

Wicca – moderna vještica

Vjerovanja iznesena u ovim knjigama mogu se svrstati u neopagansku duhovnost, koja se dobrim dijelom preklapa s danas modernim new age vjerovanjima. Neopaganizam kao takav zapravo je spoj raznih vjerovanja i praksi posuđenih iz drevnih paganskih i šamanskih vjerovanja. Stoga je u neopaganizmu moguće uočiti razne elemente egipatske religije, tantre, keltske duhovnosti, neoplatonizma, srednjevjekovnog vještičarstva, hermetizma, narodnih vjerovanja, itd. Unutar samog paganzima postoje i različite podstruje vjerovanja i prakticiranja magije, a ova knjiga tematici pristupa prvenstveno iz gledišta tzv vikanske duhovnosti (eng. wicca). Vikani su, za one koji ne znaju, ono što bismo mogli nazvati – modernim vješcima i vješticama.

Dubok zaron u ezoteriju i okultno

Pri prezentaciji različitih magijskih praksi, Iolar demonstrira širinu i dubinu svoga znanja, pojedina poglavlja često započinjući lingvističkim i komparativno-religijskim napomenama o glavnim pojmovima koje obrađuje. Zatim se detaljno no jasno iznose informacije za usvajanje teorijskih i praktičnih osnova bavljenja raznim vidovima magije. Poglavlja se nerijetko zaključuju i nekim osobnim, gotovo pa intimnim pasusima iz kojih je vrlo lako iščitati autorov osobni odnos prema ovim praksama.

Da bih potencijalnim čitateljima bar donekle predočio tematski opseg Iolarove Magije i vještičarstva, nabrojat ću tek neke od brojnih i raznolikih tema koje se u ovoj drugoj knjizi obrađuju. Među njezinim koricama možete, između ostalog, čitati i o travarstvu, hijeromantiji, astrologiji, magijskoj primjeni dragog i poludragog kamenja, čitanju runa, tarotu, kontaktiranju s vilinskim svijetom, simbolici boja, strukturi magijskog rituala, bajalicama, izradi talismana i amuleta, magijskoj uporabi užeta, svijeća i lutaka, seksualnoj magiji, spiritizmu, obrambenoj i destruktivnoj magijii, paganskoj etici, numerologiji, proricanju iz snova,  energetskom iscjeljivanju, povijesti modernog vještičarstva te o inicijacijskim obredima u neopaganske kovene.

Neki prigovori

Ako bih ovim knjigama imao što za prigovoriti, onda bi to prvenstveno bila povremeno ipak pretjerana doza autorove subjektivnosti. Primjerice, u poglavlju o vilinskom svijetu autor prvo relativno informativno i neutralno iznosi različite teorije o samoj ontološkoj naravi vilinskih bića, što je u redu. No, nedugo zatim počinje se upuštati u duge praznovjerne monologe o nužnosti posvećivanju pažnje osjećajima vilinskih bića prilikom naših posjeta prirodi, pri čemu kao da se potpuno gubi u osobnim fantazijama i vjerovanjima, govoreći o vilama kao da ih svaki dan susreće i s njima opći te je očito da su one za Iolara stvarne jednako poput njegovih susjeda. Zapravo, Iolar u tim sekcijama teksta gotovo da zvuči poput borca za manjinska prava vilinskog svijeta, što je apsurdno upravo onoliko koliko i zvuči.

To povremeno potpuno prepuštanje praznovjernom diskursu stoga unosi povremeni nesklad u sami tekst, koji se većinom suspreže od ovakvih potpuno osobnih konfesionalnih ispada.

Zaključak

Ipak, ako vas teme magije i alternativne duhovnosti privlače, bilo akademski ili praktično, rekao bih da na hrvatskom tržištu trenutno nema boljih knjiga od Iolarova Paganizma u teoriji i praksi.

Ocjena knjige: 81/100

—–

Preporučeni tekst: Razgranata simbolika “vajre”, jednog od glavnih simbola tibetanskog buddhizma