Danas ćemo se pozabaviti prikazom jednog od uvjerljivo najlošijih filmova koje sam IKAD gledao. I pri tom se ne šalim, niti koristim superlativ “najlošiji” olako. Radi se o toliko grozomorno lošem filmskom uratku koji treba vidjeti da bi se povjerovalo koliko je moguće podbaciti u apsolutnom svim aspektima izrade filma.
Radi se o filmu idiotskog naziva A Nymphoid Barbarian in Dinosaur Hell (najbolji prijevod kojeg mogu smisliti: “Nimfoidna divljakinja u paklu dinosaura”), a tako glupavo ime savršeno opisuje sami uradak. Radi se o mladoj djevojci koja nastoji preživjeti u svijetu mutiranih čudovišta, dok ju pritom praktički svako humanoidno biće na koje naiđe pokušava silovati.
Pritom uopće nije jasno što bi točno trebao značiti izraz “nymphoid” iz naslova, jer se zapravo radi o izmišljenoj riječi. Izraz bi mogao značiti nešto kao “pretpubertetska”, u Nabokovljevom pedofilskom smislu, što se uklapa u sami promidžbeni tekst filma koji ponosno najavljuje da u njemu dolazi do sukoba “prahistorijskog i pretpubertetskog”. No, izraz bi očito trebao značiti i nešto poput “nimfomanka”, jer se glavna protagonistica u besmislenom glasovnom uvodu opisuje kao narajcana šumska divljakinja kojoj je jako teško naći dobrog dečka (?).
Film je proizvela producentska kuća Troma koja je poznata po prelošim niskobudžetnim filmovima, a njihov najpoznatiji uradak vjerojatno je film Toxic Avenger. Ipak, A Nymphoid Barbarian in Dinosaur Hell, toliko je loš uradak da se nipošto ne može misliti da je tako ispao namjerno. Troma je svakako željela u svome prepoznatljivom stilu snimiti smeće od filma za fanove šunda, no gotovo svi aspekti ovog filma vrlo očito su rezultat potpunog amaterizma i neprofesionalnosti koji su film učinili vjerojatno deset puta gorim nego li je to itko želio.
Užasna, besmislena, zaglupljujuća priča
Gotovo pa da je uvredljivo ustvrditi da ovaj film ima nekakvu radnju jer se u njemu uglavnom ne događa ništa. No, ipak, evo sažetka. Nakon nuklearnog holokausta kojim je čovječanstvo vratilo Zemlju u prahistorijsko stanje, pratimo mladu divljakinju Leu koja pokušava preživjeti u surovoj pustoši punoj mutanata. Kad je jednog dana od silovanja spasi mladić Marn. Njih dvoje se, normalno, odmah nakon izbjegnutog silovanja ludo zaljubljuju i postaju nerazdvojni.
Film zatim doslovno jedno pet minuta prati ovaj par kako luta po šumama, gorama i plažama, i pritom se apsolutno ništa ne događa. Samo hodaju. Čak ni ne pričaju. Zapravo, u cijelom filmu biva izgovoreno maksimalno 15 rečenica. Najozbiljnije.
No, dakle, nakon što su se zaljubljeni golupčići nahodali, napadne ih skupina nekakvih bića koji izgledaju kao ružni ćelavi majmuni, a njih predvodi šumski dasa i negativac Clon (sva ova imena pohvatao sam tek s IMDB-a). Ovaj zlikovac izgleda kao da je ispao iz katastrofalne porno verzije Konana, jer ima životinjski plašt, kacigu od lubanje, mač i ružne, pokvarene zube. On također želi prisvojiti i silovati Leu, pa zato svlada i gotovo ubije Marna te odvodi trebu. Marn, međutim, nije mrtav već ga spasi neki starac i daje mu sačuvano čudo tehnologije – pištolj. Marn, usput rečeno, pištolj nikad u cijeloj radnji ne iskoristi za razrješenje ikakvog ključnog konflikta, nego par puta bez veze opali iz njega i tako potroši metke, pa je cijela ova digresija sa starcem bila potpuno besmisleno dodana u film.
Lea u međuvremenu uspije pobjeći svojim otmičarima, samo da bi ju oni ponovno uspjeli zarobiti nekoliko minuta kasnije. No, onda pobjegne još jednom, i završi kod nekog deformiranog lika koji nosi vreću preko glave jer je preizobličen. On ju, za divno čudno, ne želi silovati nego se sprijatelje. No, porno-Konan je ponovno pronalazi, ubija lika s vrećom preko glave i ponovno zarobljava Leu. Napokon završe u njegovom zlom dvorcu, gdje ju on ponovno pokuša silovati i ona ga ponovno rani. Njemu je, izgleda, već svega pomalo dosta pa je odluči baciti velikim gušterima koji žive u rijeci, no u zadnji tren pojavi se Marn, pa njih dvoje zajedno gurnu porno-Konana Clona u rijeku, gdje ga požderu nekakve mutirane nakaze koje izgledaju kao veliki kukci i jastozi. Film tada naprasno završava, lol.
Pornići su umjetnost naspram ovog filma!
Mogu si zamisliti kako bi izgledalo da se tijekom snimanja ovog užasa na setu usred šume pojavila policija:
- Policajac: Stoj! Što se ovdje događa?!
- Producent: Snimamo, film, gospon!
- Policajac: A gdje vam je oprema i ekipa?
- Producent: Pa evo, tu je sve.
- Policajac: Šta, ove tri kamerice? To je to?! I šta onaj lik radi u majmunskom odijelu? I zašto je ona cura polugola?
- Producent: Ma nije majmunsko… On vam je u filmu mutant…
- Policajac: Kakav vi to film snimate? Da nije porno film?
- Producent: Oh, ne, gospodine! Mi smo iznad toga!
- Policajac: A kakvo je to nepodnošljivo pištanje i grgljanje?! Kao da u blizini imate leglo bolesnih štakora…
- Producent: To se naši stručnjaci za zvučne efekte i muzičari uvježbavaju za snimanje zvukovne pozadine.
- Policajac: A kakva je ono velika plastična zmija tamo u travi?!
- Producent: To vam je “troma-saur”, gospon.
- Policajac: Jel vi to mene zajebavate?!
Katastrofa na svakoj razini
Sad kad smo obradili “priču” i kad sam vam više-manje iznio svoje mišljenje o “filmu”, hajdemo još nabrojati neke od najkatastrofalnijih aspekata ovog uratka. (Da bude jasno – dobrih aspekata nema. Postoje samo užasni i još gori aspekti ovog filma.)
Kao prvo, sam način snimanja potpuno je imbecilan. Osim što je film pun nepotrebnih dugih scena u kojima se ne događa apsolutno ništa, i rezovi između scena često ostavljaju dojam nasumičnosti, jer prekinu zvuk ili pokret iz prethodne scene oko polovice. Tu su i super tehnički izvedene scene u kojima Sunce bliješti točno u kameru pa vam je teško vidjeti što se događa, a ponekad u zvukovnoj pozadini možete čuti i smetnje prouzrokovane puhanjem vjetra u mikrofon.
Što se tiče same glume, ona je toliko loša da bi ovaj film trebali gledati porno glumci da vrate samopouzdanje po pitanju vlastitih dijaloških i glumačkih sposobnosti. Dijalozi su u najmanju ruku potpuno besmisleni, a likovi nemaju praktički niti jednu karakternu osobinu (Leu žele silovati pa ona bježi, Marn je zgodan i želi ju spasiti, Clon je zao i hoće mu se silovati – toliko o karakterizaciji.) Osim toga, spomenimo i to da je glavni lik predstavljen u sceni u kojoj bez ikakvog konteksta pokušava strijelom uloviti psa jer je gladan, no psa iznenada pojede veliki zubati crv koji iskoči iz zemlje.
Gluma se svodi na besmisleno kreveljenje, improvizirano mlaćenje tijelom i urlanje, te na neprirodno drvene pokrete i izraze lica koje bi uvjerljivije odglumila i lutka načinjena od cjepanice. Osim toga, scene borbe toliko su amaterske da izgledaju poput besmislenog valjanja u blatu. Također, producenti su se osjećali dovoljno malodušni da su u konačnom filmskom proizvodu ostavili i neke glumačke pogreške. Primjerice, kad jedan od silovatelja treba izaći iz rijeke i potrčati za Leom, možemo vidjeti kako se nekoliko sekundi besmisleno koprca dok mu se noge komično skližu u blatu pri izlasku na suho.
Vizualni efekti očekivano su katastrofalni. Čudovišta, mutanti i navodni dinosauri u filmu svode se na ružne, sive krpene lutke ili figurice od gline snimane iz velike blizine a zatim namontirane u drugu scenu.
Scenografija u filmu ne izgleda ni apokaliptično ni divlje, već točno poput onoga što i jest – poput zapuštenih smetlišta i polja u okolici nekog velikog grada.
Glazba u filmu svodi se na iritantno pištanje nenaštimanih violina i flauti, te na besmislenu prdnjavu truba i bubnjeva. Glasovni efekti za mutante apsolutno su uvredljivi za svačije uho i zvuče kao mentalno poremećeno skičanje popraćeno cviljenjem onih plastičnih kokoši koje se daju psima da ih grizu za igru.
Rupa u radnji ima koliko i rupa u izrešetanom mafijaškom autu
Sama nekonzistentnost radnje i rupe u narativu posebna su kategorija i izvor čuđenja u ovom filmskom otpatku. Tako u uvodnoj sceni doznajemo da se glavna junakinja uopće ne sjeća roditelja, samo da bi nam ona za nekoliko sekundi napamet izbiflala cijeli mamin monolog. Zatim, Marn slijedi trag otmičara tako što u jednom trenu u travi pronađe krpenu lutku koja navodno pripada Lei, no lutka u cijelom dotadašnjem filmu nije niti jednom bila spomenuta.
Također, radnja je prepuna besmislenih scena borbi, bijega i ponovnog zarobljavanja koje ni na koji način ništa ne mijenjaju u radnji. A tu je i već spomenuta duga digresija u kojoj Marn od starca dobiva pištolj, samo da bi do kraja radnje besmisleno potrošio metke nasumično pucajući okolo, pa on i Lea glavnog zlikovca i njegove sluge moraju svladati hrvanjem.
No jedna od meni osobno “najdražih scena” (najdražih u smislu “najbesmislenijih”, naravno) jest ona kada Marn i Lea nakon petominutnog lutanja prirodom bez događanja dođu do plaže i počnu se brčkati u moru. Pritom se krevelje i rade grimase kao da imaju moždani udar, a Lea iznenada lupi Marna u lice. Nakon toga još nekoliko minuta nastave hodati prirodom. Apsolutni, apsolutni besmisao.
Zaključak
Ako tražite najblesaviji mogući film za vaš stonerski party, ne tražite dalje – našli ste ga.
Na IMDB-u izgleda da nije moguće naći podatak o tome kako je itko od glavnih glumaca nakon snimanja ovog filma ostvario kakvu filmsku karijeru. Koji šok!
Opis dojmova ovog filma mogao bi se svesti na: prizore ljudi kako gotovo bez riječi trče šumama i smetlištima, hrvu se u blatu, urlaju i skiče te se međusobno udaraju toljagama po glavi, i tako oko sat i dvadeset minuta.
Ovaj film bi, drugim riječima, eventualno trebali pogledati isključivo ljudi koji iz znatiželje žele vidjeti najlošije filmove na svijetu. Jer Nymphoid Barbarian je definitivno jedan od tih filmova. I toliko je loš da to gotovo postaje zabavno.
***
Preporučeni tekst: WTF kino: Prikaz filma Begotten