Jedna bizarna vijest iz Hrvatistana jutros me dobrano nasmijala. Radi se o domaćem klincu koji se dosjetio genijalne ideje – printao je novac na običnom bijelom papiru, a zatim koristio mrak diskoteka kako bi rasparčavao svoje isprintane pare i kraljevski se gostio. Moja prva reakcija bila je: “Kaj mu je to stvarno uspijevalo?” A druga reakcija je bila: “Zašto se još Hrvata nije ovog sjetilo??”
Printao pare na printeru, zatim s njima partijao
Hrvati su nacija poznata po vječnoj kuknjavi zbog toga koliko im je navodno loše i u kolikoj besparici žive. Naravno, to ih ne sprečava da svaki dan do krajnjih kapaciteta pune najskuplje gradske kavane, trgovačke centre, skupe restorane i birtije, te da kupuju bijesne aute i žive kao da sutra ne postoji. Čudna smo sorta, izgleda da najbolje živimo upravo onda kada nam je najlošije, ili da nam pak uopće nije onoliko loše koliko bismo htjeli uvjeriti svijet.
Kako god bilo, jedan maloljetni Međimurac ovih se dana sjetio “ingenioznog” načina kako da stane na kraj svojoj besparici. Naravno, besparica u ovom srednjoklasnom hrvatskom kontekstu ne znači da je bio gladan kruha, već je bio gladan partijanja i zabave. Jadan.
Mladi prekršitelj zakona tako se odlučio krivotvoriti pare, i to na najprimitivniji mogući način. Jednostavno je pronašao sliku novčanica na internetu i printao ih na običan bijeli papir. Genijalno! No ono što je najsmješnije u cijeloj ovoj priči jest to da je uspio okolo podvaliti pristojnu količinu svojih isprintanih papira prije nego li je najeb’o! Kako mu je to polazilo za rukom? Jednostavno! Koristio je mrak i gužvu diskoteka kako se njegov loše krivotvoreni novac ne bi odmah skužio, a za te je pare kupovao jela i pića te neko vrijeme partijao na visokoj nozi.
U tisku se doznaje da je mladić krivotvorio novčanice u vrijednosti od oko 1650 kuna.
Statistike i ironičan zaključak zlobnog autora
MUP-ove javno dostupne statistike za 2017. godinu govore nam da tijekom 2017. godine kod nas bilo 135 zabilježenih kaznenih djela krivotvorenja novca za kojih je bilo odgovorno 39 počinitelja. Od toga je 11 slučajeva ostalo samo na neuspješnom pokušaju krivotvorenja, a 35 od navedenih 135 slučajeva još nije riješeno. Ove statistike također navode kako to znači da je prošle godine na 100.000 Hrvata dolazilo samo 3 krivotvoritelja novca.
Žene, izgleda, “profesija” krivotvoritelja baš pretjerano ne zanima jer je prošle godine samo 5,1% krivotvoritelja bilo ženskog spola. Čak 25,6% krivotvorenja su, međutim, bili skrivili maloljetnici, a jednako toliko (25,6%) i strani državljani.
Sad, ne želim nikoga ohrabrivati na krivotvorenje novca. S tim se nitko ne bi trebao baviti. To je protuzakonito, mkay? No, stvarno ne mogu ne zapitati se kako to da u našoj zemlji, u kojoj svi kukaju kako su siromašni, a svi doma imaju printere, imamo zapravo ovoliko malo zabilježenih pokušaja krivotvorenja? Čovjek bi rekao da će klinci odgojeni na Balkanu biti poduzetniji i da će se naći puno više balavaca koji će, kad im roditelji ne daju dovoljno novčanica za pijanku, jednostavno posegnuti za printerom. Čak i kriminalne statistike o našem obrazovanju idu u prilog ovoj pretpostavci o očekivano većoj stopi krivotvorenja novaca običnim printerom. 😀
***
Preporučeni tekst: U fontani talijanskog gradića 24 sata dnevno teče besplatno vino!
