Što biste si priuštili kad bi vam na Lotu kapnula neka masna svota? Konvoj automobila? Kuće na moru? Najveći party na svijetu? Privatnu svirku vašeg omiljenog benda? Sto ljudi, sto ćudi. No, jedan je zagrebački gospon u prvoj polovici 19. stoljeća veliki zgoditak osvojen igrama na sreću odlučio potrošiti na doista osebujan način, čime je presudno utjecao na domaće prilike u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj.
Novcem dobivenim na lutriji izgradio prvo Narodno kazalište!
Čovjek o kojem je riječ zvao se Kristofor Stanković. On je bio ugledni zagrebački biznismen, a odigrao je važnu ulogu u povijesti naše zemlje tako što je 1833. godine na tadašnjoj bečkoj lutriji osvojio svotu od 30.000 dukata, koju je kao privatni investitor odlučio uložiti u gradnju zgrade prvog zagrebačkog profesionalnog kazališta.
Ondašnje gradske vlasti su, izgleda, odmah prepoznale značaj Stankovićeve vizije jer mu je grad za izgradnju ove institucije poklonio zemljište na uglu gdje se Freudenreichova ulica dodiruje s Markovim trgom. Gradnja kazališta započela je već 1833. godine a trajala je do 1834. godine kad je ova važna kulturna institucija po prvi put bila otvorena za javnost. Zgradu su, usput budi rečeno, projektirali otac Christofor sin i Anton Cragnolini.
Kazalište je prvotno nosilo naziv Narodno kazalište, a kasnije je preimenovano u Gradsko kazalište. Ovo zdanje je, osim samog kazališta koje je moglo primiti više od 750 gledatelja odjednom, uključivalo i plesnu dvoranu te umjetničku galeriju. Ostalo je u privatnom vlasništvu do 1851. godine.
Najvažnije premijere
U početku su se u ovom kazalištu davale uobičajene predstave njemačkih glumačkih družina. No, kazalište je zadobilo velik (mogli bismo reći čak i nacionalan) značaj 1835. godine, kad je u međučinu jedne njemačke predstave po prvi put javno izvedena budnica “Još Hrvatska ni propala”, čiji je autor, Ljudevit Gaj, bio intelektualni i duhovni vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ova je njegova pjesma stekla u narodu toliku popularnost da je postala svojevrsna “himna” narodnoga preporoda.
Pet godina nakon ove izvedbe, tj. 1840. godine, u ovom je kazalištu novosadsko Domorodno teatralno društvo izvelo i prvu predstavu na hrvatskom jeziku. Radilo se, dakako, o djelu Juran i Sofija autora Ivana Kukuljevića. Godine 1846. ovdje je održano i premijerno uprizorenje prve hrvatske opere po imenu Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog.
Značaj prvog Narodnog kazališta za hrvatski narodni preporod
Tako je prvo Narodno kazalište u Zagrebu zapravo odigralo presudan utjecaj u sklopu ilirskoga pokreta, te su u njemu posijani temelji za kasnije dugogodišnje preporodne napore oko priznavanja autonomije hrvatskoga naroda i njegovoga jezika.
Koliko su ove praizvedbe prvih scenskih djela na hrvatskom jeziku imale utjecaja na osamostaljivanje hrvatskoga jezika govori nam i podatak da je 1847., samo godinu i pol dana nakon izvedbe prve hrvatske opere, naš sabor proglasio hrvatski jezik jedinim službenim jezikom naše države, iako je Hrvatska tada bila pod vlašću Habsburgovaca.
Sva ova domaća kulturna događanja bila su tako zapravo i vrlo odvažni politički potezi u svrhu našeg osamostaljenja i odjeljivanja od strane i nepovoljne vladavine iz Beča.
Zgrada prvog gradskog kazališta danas
Prvo “pravo” zagrebačko kazalište na rubu Markovoga trga bilo je centar kulturnih gradskih dramskih zbivanja sve do 1895. godine, kad je otvoreno novo i raskošnije Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu koje djeluje i danas. Kad se to dogodilo, staro je Narodno/Gradsko kazalište kod Markovoga trga bilo prenamijenjeno za ponovno korištenje od strane gradske uprave. Danas ovo zdanje služi kao Gornjogradska vijećnica i u njoj se održavaju sjednica Gradske skupštine.
***
Preporučeni tekst: Najstarija zagrebačka ljekarna radi još od 14. stoljeća!
