Želite li čuti tajnu? I to knjižničarsku tajnu? Jasno da želite, zato ste trenutno na Kurzivu, a ne na stranici celeb-sise.com. Zato, danas ćemo razgovarati o nepisanim standardima za nešto što bismo mogli nazvati “tajnim knjižničarskim pečatom”.

Naime, ako ste poslušali naputak iz naslova ovog teksta i doista otišli do svoje hrpice knjiga, u ruku uzeli bilo koju knjigu posuđenu iz knjižnice i otvorili ju na 17. stranici, gotovo pa da bih se mogao okladiti da je ta stranica u vašoj knjizi obilježena štambiljem s imenom knjižnice kojoj posuđena knjiga pripada.

A gde je pečat?!

Detektirao sam da se na nekoliko domaćih i stranih internetskih foruma vodi rasprava u vezi s ovom knjižničarskom praksom. Stoga ću vam u nastavku ponuditi objašnjenje zašto je danas većina knjiga iz knjižnica obilježena pečatom upravo na 17. stranici, jer ovo je dovoljno specifična i na prvi pogled nejasna praksa da bi ju bilo zabavno istražiti.

Kao prvo, potrebno je reći da nisu baš apsolutno sve knjižničarske knjige na svijetu poštambiljane upravo na 17. stranici. No, u današnje vrijeme, nepisani knjižničarski standard najčešće nalaže štambiljanje upravo 17. stranice, zajedno s još jednom stranicom po izboru pojedine knjižnice.

Čemu ovo označavanje služi?

Ovakvo obilježavanje knjiga, naravno, služi za identifikaciju otuđenih knjiga. Tako svaka knjižara u kojoj pokušate prodati knjigu ukradenu iz knjižnice može pomoću ovog štambilja vrlo lako, čak i ako s nje “ogulite” vanjsku signaturu, prepoznati da se radi o knjizi koja pripada knjižnici. Za to služi prvi, “univerzalni” tajni štambilj, koji se najčešće nalazi na 17. stranici, i kod nas i u inozemstvu. Drugi štambilj u knjizi služi da svaka knjižnica s lakoćom može identificirati knjigu iz svoje kolekcije, jer pojedine knjižnice stavljaju, uz žig na 17. stranici, i dodatni žig na stranicu po svome izboru, te na taj način obilježe sve knjige u svojem posjedu.

Zašto je baš 17. stranica najčešće obilježena?

Sad, zašto se knjige iz knjižnice najčešće štambiljaju upravo na 17. stranici? Izgleda da to ima neke veze s time što tiskarski arak prema današnjim standardima, za potrebe uveza knjige, sadrži 16 stranica. Zato će 17. stranica knjige biti prva stranica drugoga knjižnog arka, što ju čini pogodnom za obilježavanje. Zašto? Iz nekoliko razloga:

• drugi arak je dovoljno “duboko” u tekstu da ne bude uočljiv istog trena kada otvorite knjigu, što lopovima u žurbi otežava posao;
• ako istrgnete 17. stranicu teksta ukradene knjige (kako biste se riješili dokaznog pečata), time ćete istrgnuti i važan dio teksta, te će ostatak biti mnogo manje čitljiv nego li da ste istrgnuli, primjerice, 1. stranicu;
• čak i najkraće knjige u knjižnici obično se sastoje od bar tri arka teksta, pa obilježavanjem prve stranice drugog arka (ili, u nekim slučajevima i prve stranice trećeg arka) možete isto pravilo primijeniti na svaku knjigu u knjižnici, bez obzira na njezinu dužinu, a pečat će ujedno i dalje ostati zakopan dovoljno “duboko” u tekstu da ne bude očit istog trena.

Pojašnjenje o tiskarskom arku

Ako vam još uvijek nije jasno što je točno tiskarski arak, savjetujem da uzmete u ruku knjigu sa šivanim ili lijepljenim hrbatom, raširite njezine stranice poput lepeze, te zatim proučite mjesto kod hrbata gdje su sve stranice međusobno povezane. Tako ćete vidjeti da je svaka knjiga zapravo sastavljena od manjih “skupova” papira (tj. araka) koji su povezani zajedno koncem ili ljepilom.

Standard za veličinu tiskarskog arka varirao je kroz povijest. To je ujedno i jedan od razloga zašto apsolutno sve knjižnice ne žigošu upravo 17. stranicu u knjizi. Knjige i knjižnice koje su svoje standarde dogovarale u neka druga vremena možda obilježavaju neku drugu stranicu knjige jer tiskarski arci od kojih su načinjeni njihovi svesci imaju drugačiji broj stranica.

Različiti standardi ili varijacije na istu temu

Primjerice, trenutno imam kod kuće jednu knjigu iz 1982. godine u kojoj su tiskarski arci dvostruko veći od današnjih, što znači da prvi arak nema 16 nego 32 stranice. To znači da je prva stranica drugog arka ovdje zapravo 33. a ne 17. stranica. No, i ta je knjiga, kao i sve ostale knjige iz knjižnice koje trenutno imam kod sebe, svejedno obilježena na 17. stranici, jer je knjižnica na njoj očito provela obilježavanje u vrijeme kad je šesnaesterostranični tiskarski arak postao najčešći, pa je obilježavanje provedeno dosljedno, bez obzira na stvaran broj stranica u arcima svake pojedine knjige, što je i logično.

No, da – osim 17. stranice, idući najčešći izbor za univerzalni tajni štambilj jest upravo 33. stranica, iz razloga što je to obično prva stranica trećeg arka. Putem interneta je moguće doznati da se knjige iz knjižnice najčešće obilježavaju na 17. ili 33. stranici i kod nas i u inozemstvu. Pa ipak, ima i onih koji naiđu na knjige žigosane na prvi pogled nasumično – što vjerojatno ima veze s drugačijim brojem stranica u jednom arku te knjige, ili nekom opskurnijom praksom označavanja.

Drugi pečat kao univerzalni potpis pojedinih knjižnica

Drugi pečat (osim onog na 17. ili 33. stranici) svaka knjižnica bira prema vlastitom nahođenju i unutarnjoj logici, kako bi sve knjige iz njezine kolekcije bile lako prepoznatljive. Tako ćete, ako posudite knjige iz dvije različite knjižnice, otkriti da u pravilu sve posuđene knjige imaju žig na 17. stranici, no moguće ih je podijeliti u dvije skupine prema drugome žigu koji je za jednu knjižnicu udaren na jednom, a za drugu na drugom broju stranice, kao prepoznatljivi “potpis” određene knjižnice.

Eto, sada znate tajnu. Samo nemojte iskoristiti ovo znanje za krađu knjiga, je li. Iskoristite ga za nešto konstruktivno – primjerice, za prenemaganje pred frendovima! 😀

***

Preporučeni tekst (LINK): Najava nove serije Kurzivovih tekstova za sve domaće knjigoljupce