Mnoge stvari za koje mislimo da ih znamo sa sigurnošću ispadaju lažne. Ponekad su to naša uvjerenja, naučeno znanje, a ponekad i sama naša sjećanja. Fenomen kolektivnih lažnih sjećanja postao je jedna od nepresušnih tema naklapanja ljudima koji iz svih zakutaka Zemlje putem interneta međusobno uspoređuju životna iskustva.

Tako su mnogi ljudi potpuno uvjereni da Hannibal Lecter u filmu Kad jaganjci utihnu pozdravi glavnu junakinju riječima: “Hello, Clarice”, ili da pak Darth Vader u Ratovima Zvijezda izgovara famoznu rečenicu: “Luke, I am your father”. No, znate što? Ništa od ovog nije istina, a ako se i vi “sjećate” da ste u spomenutim filmovima čuli ove izjave, tada ste i sami iskusili fenomen koji se naziva “Mandelinim efektom”. No, najluđe je u cijeloj ovoj priči samo objašnjenje zašto do Mandelinog efekta navodno dolazi, jer kao da je i ono preuzeto izravno iz nekog ludog SF filma.

Što je Mandelin efekt?

Mandelin efekt dobio je ime, dakako, prema Nelsonu Mandeli, za kojeg je također vezano jedno kolektivno lažno sjećanje. Mandela je bio afrički političar kojeg jedni pamte kao velikog borca protiv rasizma, dok ga drugi pamte prema radikalnim i čak terorističkim gerilskim taktikama u svrhu svrgavanja apartheidske vlasti u Africi. Kako god bilo, mnogi ljudi tokom godina su ustvrdili kako su bili sigurni da je Mandela umro u zatvoru još 80-ih godina, te da se čak sjećaju TV priloga o njegovom pogrebu iz toga vremena. No, prava istina je da je Mandela, iako je zbog političkih razloga u zatvoru proveo oko 27 godina, no konačno je izašao na slobodu 1990. godine. I ne samo to, već je 1994. godine postao novim predsjednikom Južnoafričke Republike, a zapravo je umro tek 2013. godine!

Mandelin efekt, ili fenomen kolektivnog lažnog sjećanja odnosi se upravo na ovakve situacije, kada značajan broj ničim povezanih ljudi iz cijeloga svijeta tvrdi da se nekog povijesnog događaja, kulturnog fenomena, pjesme, filma ili bilo čega javno poznatog sjećaju na način koji nije u skladu sa stvarnim povijesnim činjenicama. Naravno, ova pojava ne bi bila previše zanimljiva da se lažna sjećanja javljaju relativno malenim grupicama ljudi (deset, stotinu, pa čak i tisuću osoba), jer tada bi se ovakvi slučajevi mogli vrlo lako opisati kao puka slučajnost. No, danas u svijetu postoje deseci tisuća ljudi koji se svi nekog fenomena sjećaju kolektivno krivo.

Lude teorije iza Mandelinog efekta

Kako to znanost objašnjava? Zapravo nikako. Znanstvenici se još nisu ozbiljnije pozabavili ovom zanimljivom pojavom, no zato teorija izmišljenih od strane raznih pseudostručnjaka na internetu definitivno ne nedostaje.

Najpopularnije teorije o tome što se krije iza Mandelinog efekta govore kako se zapravo velike grupe ljudi sjećaju određenih povijesnih događaja i pojava na “krivi” način zato što u nekim trenucima povijesti našeg svemira dolazi do promjene tijeka svjetske povijesti koje uzrokuju putnici kroz vrijeme. Tako nas ova teorija uvjerava da je putovanje kroz vrijeme stvarno (ili da će to tek postati), a dovoljno je da neoprezan putnik kroz vrijeme u prošlosti utječe na neku beznačajnu sitnicu da ta mala promjena s postepenim prolaskom vremena utječe na povijesne preinake na nivou cijeloga planeta. Kada dođe do promjene toka povijesti, prostor-vrijeme zapravo se odijeli na dvije nezavisne prostorno-vremenske dimenzije koje se mogu razlikovati po samo jednoj jedinoj sitnici, primjerice po već spomenutom drugačijem citatu Hannibala Lectera u filmu Kad jaganjci utihnu. Odvažna teorija, zar ne?

Srodne teorije koje se bave objašnjavanjem postojanja Mandelinog efekta predlažu da za promjene u toku naše povijesti nisu odgovorni putnici kroz vrijeme, već nekakva nepoznata rasa izvanzemaljskih bića, a treći pak smatraju da do cijepanja prostor-vremena na više paralelnih dimenzija utječu znanstveni pokusi, primjerice poigravanje s velikim hadronskim sudaračem čestica u CERN-u, za koji se neko vrijeme teoretiziralo da je u stanju na Zemlji otvoriti crnu rupu malih dimenzija.

Još primjera kolektivnih lažnih sjećanja

Primjera kolektivnog lažnog sjećanja ima podosta, a ovdje bismo mogli nabrojati neke od zanimljivijih. Nije uopće nemoguće da shvatite kako ste i vi cijelo vrijeme jednu od stvari s liste koja slijedi “upamtili” na posve netočan način, kao i hrpa drugih ljudi diljem svijeta:

• Pjesma We Are The Champions benda Queen – Mnogi ljudi uvjereni su da se sjećaju kako pjesma završava stihom: “No time for losers cause we are the champions of the world”, no to nije točno. Pjesma završava samo riječima: “No time for losers cause we are the champions”, a dodatak “of the world izrečen je nešto ranije u pjesmi, no nikako na samome kraju.
• Monopoly – Neki su apsolutno uvjereni u to da prepoznatljiva maskota igre Monopoly, bogati starčić s cilindrom i frakom, ima i monokl na oku, ali to također nije točno.
• Pokemoni – Popularno je lažno sjećanje i to da lik Pikachu iz popularnog crtića Pokemoni ima crni vršak repa, no vrh njegovog repa je zapravo žut.

• Ratovi zvijezda – Mnogi fanovi kolektivno se krivo sjećaju da Darth Vader u 5. nastavku Ratova zvijezda obznanjuje svoje srodstvo s Lukeom Skywalkerom riječima: “Luke, I am your father” (“Luke, ja sam tvoj otac”), no u filmu se zapravo izgovara rečenica: “No, I am your father” (“Ne, ja sam tvoj otac”).
• Kit Kat – Neki su uvjereni da logotip poznate čokoladice Kit Kat uključuje i crticu između riječi, no to nije slučaj.
• Hannibal Lecter – U filmu Kad jaganjci utihnu poznati kanibal nikad ne izgovara riječi koje danas kolektivno povezujemo s ovim filmom: “Hello, Clarice” (“Zdravo, Clarice”). Umjesto toga, on ju u filmu zapravo pozdravlja običnim: “Good morning” (“Dobro jutro”)!

• Snjeguljica – Zla kraljica u poznatom Disneyevom crtiću Snjeguljica nikad ne izgovara frazu “Mirror, mirror on the wall” (“Ogledalce, ogledalce na zidu”) koje se mnogi navodno sjećaju. Umjesto toga govori: “Magic mirror on the wall” (“Čarobno ogledalce na zidu”).
• Igra prijestolja – U popularnoj seriji igra prijestolja Ned Stark navodno izjavljuje na internetu danas često citiranu rečenicu: “Brace yourself… Winter is coming” (“Pripremi se… Zima dolazi”). To nije točno, i ova se formulacija nikada ne pojavljuje u točno ovome obliku u samoj seriji, već umjesto toga mnogi likovi, pa tako i Ned, mnogo puta tek ponavljaju jednostavniju krilaticu: “Winter iz coming” (“Zima dolazi”).

Moguće objašnjenje?

Vjerujem da se većina nas može složiti da su ovi primjeri podosta zanimljivi, te shvatiti da se i sami sjećamo barem nekih od njih na krivi način. Pa ipak, vjerojatno se možemo usuglasiti i da su “objašnjenja” koja uključuju putovanje kroz vrijeme i paralelne dimenzije u najmanju ruku nedokaziva i bespredmetna. No, koje bi onda bilo realno objašnjenje za ovaj fenomen?

Po meni, objašnjenje treba tražiti na primjerima poput posljednjeg koji sam ovdje nabrojao. Ned Stark iz Igre prijestolja navodno izgovara “Brace yourself… Winter is coming”, ali te riječi zapravo nikad nisu izgovorene u seriji, iako je pola interneta uvjereno da je bilo baš tako? Za to je odgovoran popularan meme koji uključuje Neda Starka i spomenuti citat koji je, dakle, zapravo preuređen za potrebu samog memea.

Kada se dogodilo da je ovaj meme postao silno popularan, to je na neki način nenamjerno “fabriciralo” sjećanje velike grupe ljudi. Poznato je da internetski memei funkcioniraju upravo na temelju kolektivne identifikacije s nekim sadržajem, pa je stoga jasno da su se u ovom slučaju velike mase ljudi “kolektivno identificirale” s nepostojećim citatom zato jer su ga prihvatile bez kritičkoga promišljanja, automatski ga prihvaćajući kao izvorni citat.

Naravno, memei ne mogu objasniti mnoge primjere Mandelinog efekta jer internet postoji tek odnedavno. No, zapravo se ovakva kolektivna lažna sjećanja najvjerojatnije oblikuju prema vrlo sličnom principu kao i u slučaju gore spomenutoga memea s Nedom Starkom. Potrebno je samo da kolektiv odbaci kritičko promišljanje i počne bez filtera prihvaćati tuđe misli i ideje, te smo time stvorili idealno “okruženje” za vjerovanje u neku kolektivnu izmišljotinu.

***

Preporučeni tekst: Zašto grčki kipovi imaju male penise?