Kao što smo na ovom portalu već i u par navrata i naveli, Vede su jedan od najdrevnijih sačuvanih religijskih i književnih spisa na svijetu. S obzirom na to, nije ni čudo da mnoge predaje iz vedskih anala današnjem čovjeku predstavljaju misteriju. Jedan od takvih još nerazriješenih misterija jest točan identitet biljke od koje se spravlja sveto vedsko piće “soma”.
Mistična vedska biljka
Soma je opjevana u mnogim vedskim himnama, pogotovo u 9. mandali (“krugu, dijelu”) Rgvede, koja je u cijelosti posvećena ovom mitskom piću. No, usprkos doista brojnim zapisima o spravljanju, ispijanju i djelovanju some, do danas nitko s potpunom sigurnošću nije uspio identificirati o kakvom se pripravku točno radi.
Potrebno je na početku istaknuti u kojim se sve oblicima soma u Vedama cijenila i štovala. Nazivom soma istovremeno se nazivalo sveti napitak s posebnim svojstvima, biljku od koje se napitak radio, kao i božanstvo Somu koje je bilo personifikacija biljke.
Božanstvo Soma osim kao personifikacija svetog napitka štovalo se i kao božanstvo tekućina (vjerojatno jer se piće soma smatralo “pićem nad pićima”) te kao božanstvo Mjeseca. Osim toga, vedske himne kao božanstva štuju čak i dva kamena kojima se u tradicionalnom vedskom ritualu žrtvenog prinosa ovog pića iz biljke istiskivao sok.
Djelovanje some
No, kakvo je to piće zapravo bilo? Ostalo je zapisano da su vedski “vidjeoci” (ršiji), koji su misaonim uvidima dolazili do univerzalnih istina o pravoj naravi stvarnosti i pisali Vede, pili somu za stjecanje “uvida”. Ovaj podatak vjerojatno je izvor mnogih nesporazuma u vezi s ovim pićem, jer mnogi automatski pretpostavljaju da se radilo o piću od neke biljke s psihoaktivnim i/li opojnim svojstvima. No, izgleda da to nije tako. Na više mjesta spominje se da soma bistri um, umjesto da ga zamućuje. Štoviše, vedski spisi rade oštru distinkciju između pijenja some, koje se smatra pohvalnim, te pijenja opojnog alkoholnog pića od ječma pod nazivom sura, čija se konzumacija osuđuje. Stoga je prevladavajuće mišljenje među mnogim danas vodećim svjetskim indolozima da je soma imala “bistreći”, tj. osvježavajući i stimulativan učinak na um – poput učinka čaja ili možda čak i kave.
Mogući izgled
U nekim vedskim spisima biljka soma se opisuje poput malog grma, no opisi su vrlo oskudni i nedorečeni. Još se spominje i da biljka sadrži mliječni sok, te da raste blizu vode. Također, ponekad se soma imenuje terminom madhu što znači doslovno “med”. Moguće je da to indicira sladak okus pića, no i da se iz toga može iščitati kako je u Indiji soma važnošću zamijenila najomiljenije indoeuropsko piće, medovinu. Soma se ponekad pila čista, a ponekad miješana s mlijekom, kiselim mlijekom ili ječmom.
Rituali i mitologija vezani uz somu
Soma se, u okviru vedskih žrtvenih rituala, cijenila kao mnogo vredniji prinos bogovima od prinosa krvnih i ostalih nekrvnih žrtava (životinje i drugo bilje). Soma se nudila bogovima u pravilu jednom godišnje, u vrlo složenom žrtvenom ritualu znanom kao somajađnja. Nakon što bi se bogovi “napojili” some, pili bi je i vedski svećenici te sami žrtvovatelj.
Prema vedskoj mitologiji, jedan od najvažnijih ranih vedskih božanstava, bog oluje i ratnika zvan Indra, opisan je kao veliki pilac some. Ovo ga piće snaži i razjaruje prije sukoba s mitskim neprijateljima. Uz to, soma je bogovima podarivala i besmrtnost.
Također, značajno je spomenuti i da religija znana kao “zoroastrizam” koju su prakticirali drevni Iranci također poznaje piće somu. To nije iznenađenje, jer vedizam i zoroastrizam su vrlo srodne religije potekle iz srodnih kultura. Tako u njihovim svetim spisima poznatim kao Avesta, Indoiranci također piju i štuju piće nazvano haoma, što se etimološki poklapa s riječju soma.
Sam naziv soma mogao bi se prevesti izrazima “škropiti, destilirati, ekstraktirati, tiještiti”, što se odnosi na pripremu napitka.
Kandidati za identifikaciju biljke some?
Dakle, ovo je suma onoga što otprilike znamo o somi: piće se pravi od neidentificirane grmolike biljke koju su poznavali i drevni Indijci i Iranci, postupak spravljanja pića uključuje tiještenje dijelova biljke kamenjem kako bi se iz nje izvukao sok, a samo piće imalo je bistreće i možda i stimulativno djelovanje, no nije bilo opojno.
S obzirom na dostupne podatke, do danas nije moguće sa sigurnošću identificirati od koje se biljke spravljalo piće soma, no postoje mnoga nagađanja. Dobar dio orijentalnih entuzijasta potpuno je uvjeren da je biljka soma zapravo gljiva muhara, tzv. Amanita muscaria, koja se koristi kao psihoaktivno sredstvo u nekim šamanskim ritualima. No, to jednostavno ne odgovara činjenicama koje o njoj znamo iz samih Veda, i indolozi uglavnom odbacuju ovu tezu.
Nešto ozbiljniji kandidati za pravu biljku somu uključuju ambroziju, koju su i Grci smatrali hranom i pićem besmrtnih bogova, i kositernicu (Ephedra intermedia), od koje današnji zoroastristi pripravljaju haomu. No, na jugu Indije, prema drugoj se usmenoj predaji soma spravlja od biljke zvane somalatha (Sarcostemma acidum), pa je očito da se ne možemo slijepo pouzdati u točnost do danas preživjelih tradicija spravljanja some.
Problem je u tome da svi ovi kandidati za izvornu biljku somu mogu prema nekim segmentima biti prihvaćeni jednako kao i osporeni, tako da identitet some ostaje i dalje nepoznanica. No, nije nemoguće da ćemo u budućnosti, na temelju pronalazaka novih podataka, moći sigurnije identificirati biljku. Jer, diljem Indije postoji još bezbroj drevnih rukopisa i prijepisa svetih tekstova koji trunu zaboravljeni po raznim skladištima i privatnim knjižnicama, te ostaju do danas potpuno nepoznati i neistraženi.
***
Preporučeni tekst: Uvod u drevnu poeziju Indijskog potkontinenta
Mislim da znam koja bi to biljka mogla biti