Često riječi “gusar” i “pirat” koristimo kao sinonime. No gusari i pirati zapravo su se razlikovali u jednoj ključnoj stvari – znate li kojoj?

Kad danas razmišljamo o piratima i o gusarima, i jedne i druge zapravo zamišljamo kao bradate pomorske pljačkaše s drvenim nogama, kukama umjesto ruku  i papigama na ramenu. Za to je uglavnom “krivac” popularna kultura koja nam je nekritički usadila neke slike u naše glave.

Međutim, kad govorimo o stvarnoj povijesti a ne o crtićima i filmovima, gusari i pirati nisu bili u svemu slični. Zapravo, sresti jedne ili druge usred pučine moglo je za nekoga značiti razliku između života ili smrti.

Legalni pljačkaši

Gusari (eng. corsairs ili privateers) su zapravo bili morski pljačkaši koji nisu pljačkali isključivo iz vlastitih interesa, već su, na neki način, bili pod okriljem pojedinih država. Te države bi onda legalizirale gusarske pljačke, no to je značilo da gusari nisu smjeli napadati, pljačkati i ubijati koga im se svidjelo, već su obično napadali ratne protivnike države za koje su radili.

Na primjer, ako su neki gusari radili pod okriljem Francuske države, kao što je bio slučaj s poznatim gusarom Laurensom de Graafom i njegovom partnericom Anne Dieu-le-Veut, tada su oni napadali primjerice britanske kolonije, luke i pomorske brodove, dok su saveznike Francuske morali pustiti na miru (ako su željeli zadržati svoj položaj zaštićenih morskih pljačkaša, naravno).

Kao dokaz njihova povlaštena položaja, gusarima su se znale izdavati i posebne potvrde koje su ih u slučaju zarobljavanja spašavale od toga da ih se objesi kao obične pljačkaše, već ih se najčešće tretiralo kao ratne zarobljenike. Naravno, za ovakvu zaštitu, bili su obavezni dio opljačkanoga plijena davati državi za koju su radili.

Dakle, kad danas netko govori o gusarima, vrlo je vjerojatno da zapravo misli na pirate!

Pljačkaši “na crno”

Pirati su bili morski pljačkaši na koje se obično referira naša pop-kultura. Oni su bili oni smrdljivi, bradati i krvožedni morski lopovi koji su napadali svaki brod koji je imao nesreću da se nađe u njihovom vidokrugu. Bili su odmetnici i nisu marili za zakone niti jedne države. Shodno tome, svi su ih podjednako mrzili i bojali ih se, a ako bi ih zarobili, pirati bi bili nemilosrdno pogubljivani na najokrutnije načine.

Kao što je lako zamisliti, piratski život je bio mnogo opasniji i teži nego li gusarski. Zato su se mnogi pirati u ratnim vremenima preobratili u gusare i stavili se u službu neke države, ne bi li tako stekli oprost od prijašnjih zločina, a i kako bi mogli nastaviti haračiti morima uz manju opasnost od vješanja.

No, događalo se i suprotno – pri završetku ratova mnogi gusari više nisu imali osiguranu koricu kruha pa su se prometali u pirate. Poznati su i slučajevi da su u razdobljima između ratova gusari, jer nisu imali pametnijeg posla, ponekad bili slani u lov na pirate, koji su im zapravo bili kolege koji su “radili na crno”, da se poslužimo današnjom terminologijom.

Iako su gusari, pomorski plaćenici u službi države, već dugo stvar prošlosti, pirati zapravo postoje još i danas u zabačenijim dijelovima oceana. Tek su se promijenili u izgledu, ali agenda pljačkanja svakog na koga naiđu na moru ostala je ista.

***

Preporučeni tekst: Znate li zašto se nekad vjerovalo da žena na brodu donosi nesreću?