Odmah na početku ću vam priznati – iako ćemo danas pričati o jednom kultnom japanskom manga-stripu, osobno nisam nikakav obožavatelj mangi i animea. Pa ipak, Uzumaki autora Junjija Itoa u potpunosti me osvojio, štoviše očarao. Možda nema bolje preporuke od takve – kada netko tko ne voli neki izražajni stil ima same hvalospjeve za neko djelo koje u taj stil pripada!
Danas ćemo govoriti o horor stripu kultnog japanskog autora Junjija Itoa. Strip se zove Uzumaki, što u prijevodu znači Spirala. Ova nadrealistička horor manga dolazi u 20 nastavaka, i najpoznatiji je te najcjenjeniji Junjijev uradak, uz još jedan njegov crtani horor serijal po nazivu Tomie.
Sasvim originalan pristup stravi
O čemu se u stripu Uzumaki zapravo radi? Hm, teško je to sažeti u nekoliko sažetih rečenica, a usput i postići da izrečeno zvuči smisleno. Jer vidite, to je priča sasvim originalnog i neobičnog zapleta. To je ujedno i jedan od njezinih prvih aduta kojima priča osvaja čitatelje – šokantno originalni koncept kojim autor baca publiku u kaotični vrtlog naracije zamišljene radikalno drugačije od većine klasičnih horor koncepata.
Najjednostavnije rečeno, u Uzumakiju se radi o malom i izoliranom japanskom gradiću uz morsku obalu koji postaje uklet i opsjednut nadnaravnim silama. Eh, sad – da je ovo neki normalni horor, mogli biste očekivati da će gradić opsjedati već poprilično predvidljiva parada entiteta – duhovi, demoni, zombiji, vanzemaljci, ili bilo što u tom smjeru.
Ovdje to nije slučaj. Gradić Kurōzu-cho iz ove priče opsjeda, ni manje ni više, nego apstraktni geometrijski oblik – spirala!
Vjerojatno vam trenutno ništa nije jasno (kako geometrijski oblik koji opsjeda grad može biti temelj za ikakvu priču, a kamo li za priču strave??), pa dopustite da objasnim malo detaljnije, pritom pokušavajući ne otkriti vam previše te vam ne pokvariti užitak budućeg čitanja.
O čemu se u Uzumakiju, ukratko, radi?
Život u gradiću Kurōzu-cho-u odvija se sasvim uobičajeno dok se odjednom u njemu ne počnu uočavati čudni fenomeni. Nekoliko građana neobjašnjivo umre, a prilikom kremacije njihovih tijela dim se iz dimnjaka uzdiže u nebo u obliku velike spirale. Osim toga, moguće je uočiti i sve više spiralnih uzoraka u bilju i drveću oko grada, a i jezero u njegovom središtu vrtloži se u obliku spirale.
Pojedini stanovnici grada postaju nezdravo opsjednuti proučavanju spiralnih uzoraka svih vrsta: sakupljaju puževe kućice, tapete i lončariju sa spiralnim uzorcima, kao i bilo što drugo što bi ih podsjećalo na vrtloženje spirale. Zbog svoga novog interesa počinju zanemarivati svoje poslovne i obiteljske dužnosti, a njihovo ponašanje postaje iz dana u dan sve neobjašnjivije i jezivije. Jer, i njihova vlastita tijela, njihovo vlastito meso, počinje poprimati oblik spirale, pritom ih užasno deformirajući.
Neki od drugih likova pak razvijaju iracionalan strah od svih spiralnih uzoraka, što se uskoro pokazuje vrlo problematičnim, jer spirale se nalaze i u dizajnu ljudskoga tijela. Tako se ovi nesretnici šišaju na ćelavo da ne bi imali spiralne kovrče, no pravi užas nastaje kada shvate da i otisci na jagodicama njihovih prstiju podsjećaju na spirale, a i u građi ljudskoga uha također postoji vrlo izražen spiralni oblik.
Osim ovih neobjašnjivih manija, u gradu se događaju sve nadrealniji fenomeni. Pojavljuju se razorne pijavice, nitko ne može napustiti grad bez obzira kojom cestom krenuo, a ljudi počinju patiti od grotesknih tjelesnih deformacija. No, to je samo početak ovoga pakla, jer u dvadeset se nastavaka stripa opisuje toliki raznoliki katalog bizarnosti i užasa da ga je nemoguće sažeti u nekoliko rečenica. Ipak, u središtu svega je, naravno, spiralni uzorak, koji na neki zagonetan način doprinosi svemu što se događa i čini grad “ukletim”.
Junji Ito – majstor zanata vizualnog pripovijedanja
Na ovom mjestu potrebno je pohvaliti crteže Junjija Itoa koji se pokazuje pravim virtuozom pera i tinte. Osim što je osmislio i napisao vrlo originalnu i vrlo uznemirujuću horor priču, njegovi su crteži prava poezija izražajnosti, a nema stripa boljeg od Uzumakija da nam autor pokazuje svu raznolikost svoga crtačkog talenta. Tako su neki njegovi crteži prirode neobično poetični, atmosferični i jednostavno očaravajuće lijepi. Zatim, crteži koji prikazuju tjelesne deformacije i abnormalnosti su, s druge strane, toliko groteskni, detaljni i izopačeni da vam se od njih može “zavrtjeti” u glavi. Osim toga, posebna vizualna poslastica u ovom serijalu jesu veliki paneli s raznim grotesknim manifestacijama spiralnih uzoraka koji su izvedeni upravo boležljivo pedantno.
Strava deformiranog i neobjašnjivog
Ukratko smo opisali radnju, te bismo se sad trebali pozabaviti još i izvorom strave u Uzumakiju. Stravično u ovome stripu potječe iz dva glavna izvora. Prvi je izvor vizualni horor, jer ovaj se strip usredotočuje na mnoge maštovite i teško zamislive načine na koje se ljudsko tijelo i priroda mogu deformirati do neprepoznatljivosti. Tako prva vrsta strave potječe iz prikaza nekih poznatih oblika izvitoperenih u opsesivne spiralne uzorke.
Drugi je izvor strave, međutim, još prisutniji i još zanimljiviji. Čitatelj, naime, gotovo do samog kraja može jedino nagađati što bi mogao biti uzrok ovoj grozomornoj “spiralnoj epidemiji” grada. Pritom je kroz cijelu naraciju vrlo izražen osjećaj prisustva neobjašnjivih, nepoznatih, iracionalnih i nezaustavljivih sila koje upravljaju opisanim događajima. Individualne ljudske sudbine ili mogućnost spasa i sretnog završetka u ovakvom se kontekstu čine praktički nepostojećima, jer je čovjek ovdje suočen s nečim nepoznatim, apstraktnim, nemogućim, a toliko većim i moćnijim od sebe.
Junji Ito i H. P. Lovecraft
Ovakva vrsta strave vrlo je srodna stravi koja je proslavila kultno ime američkoga horora, Howarda Phillipsa Lovecrafta. I Lovecraftova specijalnost bila je suočavati likove iz svojih priča sa silama toliko iracionalnim i moćnim da se kraj njih čovjek činio beznačajnim i bespomoćnim poput mušice na zidu koja jedino može čekati da ju iznenada zgnječi neka neobjašnjiva kozmička sila.
Isti osjećaj nemoći, očajanja i ludila progoni i Junjijeve likove i čitatelje, suočene s iracionalnim silama mnogo većim i moćnijim od malenih i slabih ljudskih bića koji u ovakvom scenariju postaju igračke kozmičkih hirova.
Preporuka
Da zaključim – zašto biste trebali pročitati Uzumaki? Iz nekoliko razloga. Prvo, jer ćete se upoznati s konceptom koji unosi veliku dozu svježine i originalnosti u horor žanr. Drugo, jer Junji Ito nastavlja tradiciju horor velikana poput Lovecrafta, no idejno ju razvija i dalje, te otkriva nove dimenzije iracionalne, egzistencijalne i kozmičke jeze. Treće, jer je mašta Junjija Itoa istovremeno očaravajuće i užasno mjesto, koje vas svojom privlačnom snagom jednostavno usisava u njegov svijet.
Baš poput nekakve spirale.
***
Preporučeni tekst: Retro recenzija: Je li “najbolja horor igrica” jednako strašna i nakon 17 godina?
