Ako ste imalo poput mene, tada volite gubiti vrijeme u “slijepom crijevu” interneta, skupljajući najbeskorisnije i najbizarnije dostupne informacije za vlastitu zabavu. U duhu ove svoje navade danas vam donosim prvi članak iz Kurzivove najnovije serije tekstova koja će obrađivati najbizarnije, najsmješnije i najsuludije znanstvene radove koji se mogu naći u bespućima interneta. Tako ćemo danas pozornost usmjeriti na zaključke grupe Japanaca koji su proveli istraživanje i napisali znanstveni rad o sposobnosti golubova da razlikuju Monetove od Picassovih slika! 😀

“Golublja sposobnost razlikovanja slika Moneta i Picassoa”

Kao prvo, želim naglasiti da ovaj znanstveni rad doista postoji, i ovo nije nikakav clickbait naslov (sam bog zna da je toga u zadnje vrijeme već i daleko previše na netu). Originalno ime ovog suludog rada glasi “Pigeons’ discrimination of paintings by Monet and Picasso” (“Golublja sposobnost razlikovanja slika Moneta i Picassoa”). Rad je objavljen u publikaciji pod nazivom Journal of the experimental analysis and behavior koju izdaje japansko sveučilište Keio. Rad o kojem govorimo prvotno je tiskan u 2. broju ove publikacije iz 1995. godine (str. 165 – 174). Autori rada su trojica Japanaca, Junko Sakamoto, Masumi Wakita i Shigeru Watanabe. Skenirana verzija cijeloga rada dostupna je na internetskoj stranici NCBI.

Pa, što nam ovaj rad zapravo otkriva? Pročitao sam ga u cijelosti kako vi ne biste morali, i u nastavku ću vam svojim riječima prepričati što sam iz njega doznao.

Percepcija i kriteriji za raspoznavanje umjetničkih djela

Kao prvo, većina vas, pretpostavljam, shvaća da ogromnu razliku u slikarskome stilu i tehnici između Moneta i Picassoa. Monet je jedan od najpoznatijih svjetskih impresionističkih slikara. Njegove su slike sanjive, nježne, snovite, laganih i skladno pretapajućih boja te nenametljivih, blago zamućenih i namreškanih oblika. S druge strane, Picasso je najpoznatiji kao legendarni kubistički slikar čiji je radovi tipično odlikuju kričavim, nerazvodnjenim bojama, oštrim rubovima subjektivno i nerealistički predstavljenih objekata koji se tipično odlikuju geometrijskom estetikom.

No, mi ljudi prihvaćamo našu mogućnost instantnog raspoznavanja razlika između radova ove dvojice slikara zdravo za gotovo. Doista su mnogi složeni moždani procesi potrebni kako bismo bili u stanju klasificirati neku sliku kao kubističku ili impresionističku, a nakon toga je i prepoznati kao tipičnu za opus točno određenog umjetnika. Naš mozak u tu svrhu mora odraditi složene operacije temeljene na našem dosadašnjem iskustvenom doživljaju slikarstva, kao i na našoj mogućnosti kategoriziranja vizualnih podražaja.

Mi ljudi to možemo, van svake sumnje. No, golubove općenito doživljavamo ne previše inteligentnim pticama, do te mjere da ih omalovažavajuće zovemo i “letećim štakorima”. Ipak, rezultati ovog čudnog znanstvenog rada mogli bi iznenaditi one koji misle o golubovima isključivo kao o glupavim ptičurinama.

Koncept i izvedba istraživanja

Autori nas uvode u svoj rad konstatacijom da su i prije njihova istraživanja postojali radovi koji dokazuju kako golubovi posjeduju izvrsnu vizualnu percepciju usporedivu s vizualnom percepcijom čovjeka, a neka su istraživanja čak dokazala i mogućnost golubova da razlikuju djela različitih klasičnih glazbenih kompozitora.

Istraživanje koje je bilo temelj za nastanak rada “Golublja sposobnost razlikovanja slika Moneta i Picassoa” provodilo se na grupi golubova koji su prošli svojevrsni “trening prepoznavanja” slika dvaju poznatih modernih slikara.

U provedenoj seriji eksperimenata, dvije skupine od po četiri odabrana goluba (koji do tad nisu imali iskustva s ovakvom vrstom testiranja) u zasebnim su kavezima bili suočeni sa serijama fotografija ili video snimaka reprezentativnih Monetovih i Picassovih djela. Jedna je grupa golubova bila trenirana kako bi prepoznavala Monetova, a druga Picassova djela. Trening se sastojao od toga da bi za svako uspješno prepoznavanje autora golubovi bili nagrađeni pristupom sjemenju za hranu. Golubovi su vršili prepoznavanje kljucajući elektronski prekidač ispod ekrana s prikazima umjetničkih djela.

Prva serija testova

U serijskim treninzima golubovima su se prikazivala ista umjetnička djela ovih dvaju autora dok ih oni ne bi bili u mogućnosti razlikovati s uspješnošću od minimalno 90%. Tada bi uslijedio pravi tekst, koji se sastojao od istog postupka prepoznavanja slika kljucanjem prekidača uz sjemenje kao motivaciju za golubove, samo što su sada golubovima bila prikazana i dalje reprezentativna ali njima posve nepoznata djela ovih dvaju slikara, kako bi se izmjerilo u kolikoj su mjeri stekli sposobnost samostalnog prepoznavanja novih materijala iz opusa ovih umjetnika.

S obzirom na to da su neke od najuočljivijih razlika među djelima Moneta i Picassoa, primjerice, njihova boja i konture, istraživači su u nekim serijama eksperimenata golubovima prezentirali i grafički modificirana djela ovih slikara, poništavajući paletu boja na slikama i zamućujući im obrise. Ovo je učinjeno kako bi se ustanovilo što je ključni “okidač” za prepoznavanje stila ovih slikara kod golubova. Pticama su, osim ovih metoda, neka djela bila prikazivana zrcaljena horizontalno i vertikalno.

Rezultati prve serije testova

Rezultati su pokazali kako su obje grupe od po četiri trenirana golubova, kao prvo, jednakom učinkovitošću učila prepoznavati slike određenog slikara. Zatim, ustanovljeno je da ptice nisu temeljile svoje prepoznavanje na faktorima poput prepoznatljivih paleta boja ili oštrine kontura objektima sa slika. Golubovi su u monokromatskom testu prepoznavanja slika zadržali učinkovitost od oko 90%, a u testu sa zamućenim konturama slika bili su učinkoviti tek beznačajno manje od 90%.

No, zato je ustanovljena uočljiva promjena u učinkovitosti prepoznavanja kada su golubovima bile prikazivane horizontalno i vertikalno zrcaljene slike, a bilo je očito i da ptice više griješe pri prepoznavanju zrcalnih Monetovih nego zrcalnih Picassovih slika. To dovodi do zanimljive indikacije da golubovima u prepoznavanju slikarskih djela određenu ulogu igra realizam umjetničkog prikaza. A ako realizam naslikanog objekta igra ulogu u golubljoj percepciji, tada je moguće zaključiti da i golubovi, poput nas, mogu doživljavati slike na platnu kao reprezentacije našeg trodimenzionalnog svijeta!

Nadalje, pticama su nakon ovih testova na isti način bile prikazivane serije slika među kojima su se ovog puta bile našle i neke slike drugih tipičnih impresionističkih i kubističkih slikara. Rezultati pokazuju da su ptice zadržale sposobnost generalnog razlikovanja između impresionističkih i kubističkih djela čak i kada su im bili prezentirani radovi njima do tad nepoznatih slikara, no u ovom su eksperimentu ipak bile manje učinkovite nego u originalnim testovima s “uvježbanim” Monetom i Picassom. Ptice su također bile nešto manje uspješne u prepoznavanju novijih Monetovih i Picassovih djela, iako su također generalno zadržale mogućnost razlikovanja.

Druga serija testova

U drugoj provedenoj seriji testova od golubova se pak tražilo da prepoznaju povezujuće elemente na slikama, te na taj način razvrstaju prikazane slike. No, u ovom su eksperimentu golubovi imali nezadovoljavajuće rezultate, što navodi na zaključak da su oni u mogućnosti razlikovati određene stilove slika, no ne i same slike na temelju nekih na njima prikazanih ponavljajućih elemenata.

Zaključak

Ova serija testova navodi na zaključak kako golubovi doista imaju istančanu i kompleksnu vizualnu percepciju, sličnu ljudskoj. Također, golubovi su u ovom istraživanju pokazali zavidnu mogućnost vršenja kategorizacije umjetničkih dijelova na temelju njihovih različitih vizualnih stilova. Izgleda da je jedan od presudnih kriterija kojima su se golubovi vodili bio “realizam” prikazanog prizora na slikama, što indicira da su golubovi u stanju percipirati umjetničke slikarije kao reprezentacije našeg pravog trodimenzionalnog svijeta.

***

Preporučeni tekst: Novo istraživanje objasnilo zašto umjetnici nikad nemaju ni kune!