Sjećate li se kako je bilo izlaziti prije nekih 10-ak godina? Nije li tada sve bilo nekako… drugačije? Niste li onda praktički na svakom izlasku upoznavali nove i zanimljive ljude, a s mnogima od njih ste ostajali i u kontaktu te ste pomalo ali konstantno širili svoj krug poznanika? Zašto danas više nije tako? Zašto je danas prilikom izlazaka u grad toliko teže upoznati novo društvo? Što se to zapravo esencijalno promijenilo u međuljudskim odnosima i u samom izlaženju? Ako vas zanima (a, budimo iskreni, ako vas i ne zanima), ja ću vam o tome predstaviti jednu svoju teoriju!
Što se zapravo promijenilo?
Gledajte, kao prvo, mislim da se svi možemo složiti da su sami izlasci danas vrlo slični, zapravo isti kao i prije jednog desetljeća. I onda i sad vikendom otiđete do grada, na određenoj se lokaciji nađete sa slobodnim prijateljima i zatim navratite u neki birc na par pića, odete u neki klub poslušati kakvu glazbu i izdivljati se, ili se pak zabavljate trateći vrijeme u gradskim parkovima.
Ono na što ovdje ciljam jest to da se nije promijenilo ono što radimo na izlascima, ili mjesta na koja odlazimo vikendom. Promijenilo se nešto mnogo esencijalnije – naš pristup okupljanju i druženju. A za sve je kriv Facebook. Objasnit ću.
Zlatno vrijeme izlaženja
U vrijeme kojeg se današnji tridesetogodišnjaci sjećaju kao “zlatnog vremena” izlaženja u Zagrebu, ljudi su zapravo bili u stanju upoznati mnoštvo novih ljudi jer su sami planovi za izlazak, kao i popis ljudi koje očekujemo u svojoj ekipi, bili znatno manje definirani.
Mladi bi se obično petkom i subotom počeli spontano, iz navike okupljati na nekim od popularnijih gradskih mjesta. Jedno od većih takvih mjesta 2000-ih godina svakako je bio park Ribnjak. Ako ste se zaželjeli druženja i upoznavanja, samo ste trebali navečer prošetati tim parkom koji je doslovno vrvio od mladih. Ozbiljno, ponekad je u parku bilo i oko 200 ljudi odjednom!
Kada biste došli na neku od tada popularnih lokacija za vikend-okupljanje mladih, učinili biste to spontano, bez prevelikih planova ili dogovora. Jednostavno, znali ste da ćete na nekom od mjesta za izlaženje sresti ljude koje poznajete, kao i ostale mlade željne novih poznanstava. Zato biste jednostavno samo navratili, promotrili tko je prisutan i koja vam se grupica ljudi čini najzanimljivijom te biste im bez ustezanja prišli i započeli razgovor kao da je to najprirodnija stvar na svijetu.
“Padobranci” danas nisu dobrodošli!
Pa ipak, kada danas samo tako bez najave priđete ljudima koje baš i ne poznajete, više ne nailazite na tako toplu dobrodošlicu i spontani početak upoznavanja. Umjesto toga, ljudi vas danas prvo gledaju kao da ste pali s Marsa, a zatim se počnu međusobno pogledavati, pokušavajući prokljuviti čiji ste zapravo prijatelj i poznanik, i tko vas je, kad smo već kod toga, pozvao na njihovo okupljanje.
Zašto je prići ljudima vani nekad bilo posve prirodno i dobrodošlo, a danas se na “padobrance” u ekipi gleda kao na smetnju i neugodnost?
Prema meni, to ima veze s time da danas sve glavne pojedinosti samog izlaska budu isplanirane unaprijed, preko društvenih mreža. Kao prvo, kada dođe vikend, tada uglavnom pretražujete događaje na Fejsu i gledate gdje se događa nešto zanimljivo. Mjesta gdje se mladi spontano okupljaju isključivo radi druženja više nisu popularna. Danas, vidite, morate imati konkretan razlog da biste nekamo otišli, pa bio to koncert, kviz, happy hour ili nešto slično. A kao drugo i još važnije – preko Fejsa danas pomno dogovaramo tko sve s nama ide van!
Pomno isplanirani scenariji umjesto spontanih okupljanja
Vidite, društvene mreže povezale su ljude na jedan posve nov i fleksibilan način, jer sad smo doista jedni drugima dostupni kad god zaželimo. No, to svakako sa sobom nosi i određene hendikepe. Ljudi se zbog društvenih mreža tako paradoksalno počinju ponašati robotiziranije umjesto slobodnije.
Prije nego li izađete u grad, tako ćete danas preko društvenih mreža kontaktirati osobe s kojima vam se konkretno izlazi i pozvati ih van, a odmah ćete i čuti njihov potvrdan ili niječan odgovor. Štoviše, možete otvoriti chat grupu i u nju pozvati na desetke prijatelja te se sa svima njima odjednom dogovoriti kamo biste mogli izaći. Zbog ove nove vrste sklapanja dogovora zato imamo vrlo jasno definiranu i krutu ideju o tome s kime ćemo se TOČNO te večeri družiti.
“Ne znamo se, tko te pozvao?”
Upravo zato, jer se danas nije dovoljno tek samo pojaviti na popularnom mjestu za izlazak, nego prije toga trebate i uputiti ili dobiti poziv za izlazak preko društvenih mreža, ljudi više ne gledaju blagonaklono na “padobrance” koji banu niotkuda i pokušavaju se s njima upoznati.
Prije nije bilo moguće u tolikoj mjeri INSCENIRATI izlazak, no danas se ništa ne prepušta slučaju – od mjesta izlaska i vremena nalaženja pa do točno određenih ljudi koje tamo očekujemo susresti – sve je podvrgnuto planiranju. Zato se “nepredviđene varijable” u nekom izlasku, a to su primjerice ljudi koje nitko ne poznaje, doživljavaju kao potencijalna smetnja ili još gore – kao narušavatelji unaprijed stvorenih planova i zadanih scenarija za izlaženje.
Otuđene ovce
I tako smo se pomoću tehnologije i društvenih mreža zapravo stavili u jednu paradoksalnu, apsurdnu i zapravo vrlo žalosnu situaciju. Danas smo, usprkos neograničenoj komunikaciji, otuđeniji nego ikad prije.
Očito rješenje za ovo novonastalo stanje bilo bi, naravno, barem djelomično napuštanje društvenih mreža u korist interakcije uživo. No, budimo realni – Facebook je postao toliki integralni dio naših osobnosti da ne možemo očekivati da će se to doista i dogoditi. I zato će i idućim generacijama biti sve teže spontano upoznavati nove prijatelje…
***
Preporučeni tekst: Recenzija: Dojmovi gradske seljačine bez para iz hotela s noćenjima od 1500 kn
