Ako ste se tek sad uključili u seriju tekstova “Turneja po knjižnicama”, tada znajte da se radi o osobnom projektu kojem je cilj posjet i pisanje prikaza svake gradske knjižnice u Zagrebu.
Tako nam je danas na red došla biblioteka u zapadnom dijelu grada najpoznatijem po jednoj velikoj, žutoj bolnici. U nastavku doznajte koje su posebnosti Knjižnice Vrapče, vrijedi li ju posjetiti i po čemu se ona razlikuje od vaše lokalne knjižnice.
Kako do Vrapča?
Počnimo, kao i obično, s uputama kako doći do ove knjižnice, jer ipak je pomalo udaljena od centra grada.
Kao prvo, trebat ćete tramvajem doći do okretišta Črnomerec, a onda na njemu možete presjesti na nekoliko autobusa koji prolaze pokraj Vrapča. Osobno znam da do Vrapča možete linijama 121, 124 i 130, no nije isključeno da postoji još neki autobus koji prolazi u neposrednoj blizini. Kako god, kad neki od ova tri spomenuta autobusa skrene nadesno s Ilice/Aleje Bolonje, vrijeme je za silazak jer stigli ste u Vrapče. Knjižnica se nalazi u blizini stanice, na adresi Ulica Majke Terezije 2.
Do Vrapča je također moguće doći i vlakom koji kreće s Glavnog kolodvora. Vožnja traje 20-ak minuta, a Vrapče ima vlastitu željezničku stanicu na kojoj će vas vlak iskrcati nekih 100 – 150 metara od ulaza u knjižnicu.
Zanimljive petljancije oko imena knjižnica u zapadnom dijelu grada
Ne dajte da vas zbuni natpis nad ulazom u knjižnicu. Na njemu piše da se ova knjižnica zapravo zove Knjižnica Vladimira Nazora, no radi se, izgleda, o starom nazivu. Ovo je zanimljivo, jer isti stari natpis “knjižnica Vladimira Nazora” vidio sam i nad ulazom knjižnica u Gajnicama (LINK) i Podsusedu (LINK), što me navodi na zaključak kako se određeni broj knjižnica u zapadnom dijelu Zagreba u prošlosti smatrao samo različitim podružnicama jedne velike biblioteke koja se zvala Knjižnica Vladimira Nazora. No, nemojte me u vezi s tim držati za riječ, jer nisam ovo pitanje pobliže istražio, već se radi samo o mom osobnom zaključku na temelju do sad viđenih knjižnica.
Knjižnica na dva kata u kojoj imate svoj mir
Sad, koje su posebnosti Knjižnice Vrapče? Zašto biste navratili baš u ovu biblioteku da posudite nekoliko knjiga? Postoji nekoliko razloga koji mi padaju na pamet.
Kao prvo, radi se o vrlo dobro opremljenoj knjižnici koja se, iako u ponešto skučenom prostoru, proteže na dva kata. Ovo je velika prednost za ljude koji, poput mene, ne vole kad im netko diše za leđima dok oni razgledaju knjige.
Gornji kat knjižnice u neku je ruku “odsječen” od knjižničarskog pulta, a s obzirom na to da se i čitaonica te dječji odjel nalaze u prizemlju, na katu ove knjižnice imat ćete vlastiti mir – knjižničari i ostali posjetitelji uglavnom će se zadržavati u prizemlju. A na katu su, kad se sve zbroji i oduzme, zapravo najzanimljivije knjige!
Ovo je jedan od glavnih razloga zašto volim otići u Knjižnicu Vrapče. Na njezinom gornjem katu najčešće se osjećam kao cijelu biblioteku imam na raspolaganju samo za sebe!
Samo, prije nego li se popnete na kat, sjetite se ostaviti osobne stvari poput ruksaka u čitaonici ili kraj knjižničarskog pulta, da ne budete “sumnjivi” prebirući sat i pol po knjigama van bilo čijeg vidokruga.
Dječji odjel
Druga velika posebnost ove knjižnice jest veliki i kreativno ukrašen odjel za djecu koji zauzima veći dio prizemlja.
U sklopu ovog odjela zgodno su (iako ponešto podcjenjivački) izdvojeni razni SF i fantasy naslovi, pa se ne morate naprezati da biste pronašli svog omiljenog pisca fantastike u obimnoj kolekciji svjetske književnosti razvrstane prema geografskoj pripadnosti pisaca. Ovdje vam je sva “maštovita” literatura izdvojena na jednom mjestu.
Izbor knjiga
Valja napomenuti kako zbog popriličnih dimenzija dječjeg odjela ostatak kolekcije “ozbiljne” literature ne pati od pomanjkanja prostora. Ova knjižnica je, uz maštovito i efektno iskorištavanje prostora, na gornjem katu uspjela nagurati veliku količinu domaće i svjetske beletristike, skupa s nešto stručne literature koja nije tako obilato zastupljena, ali je raznolika i dobro odabrana (filozofija, psihologija, sociologija, politika, opća kultura, književna publicistika i slično).
Općenito, u ovu knjižnicu najviše vam se isplati doći ako tražite beletristiku i knjige za mlade, no u prolazu svakako brzinski pročešljajte i par polica stručne literature na katu, jer na njima se zna naći knjiga kojih nema u nekim većim gradskim knjižnicama.
Vizualni dojam
Što se tiče samog uređenja prostora i radne atmosfere, ova knjižnica savršeno će odgovarati svakome tko voli tijesno natrpane biblioteke s drvenim podovima i velikim drvenim policama. Posebni štih ovdje daju i šarene te maštovite dekoracije s dječjih radionica postavljeni po cijelom prizemlju.
Osim toga, na gornjem katu se između usko naguranih polica može pronaći nekoliko fora malih radnih stolića za kojima možete čitati, pritom s visine imajući zakriven no dobar pogled na događanja u prizemlju, što pruža dosta inspirativnu radnu atmosferu.
Ovome pridodajmo i to da se u ovoj knjižnici često organiziraju razne tribine, izložbe i radionice, kao i to da se pred samim ulazom nalazi škatulja s besplatnim knjigama iz koje si slobodno možete ponijeti doma rabljene knjige.
Zaključak
Ukratko, Knjižnica Vrapče jedan je od moji osobnih favorita kada se radi o bibliotekama u zapadnom dijelu Zagreba. Zato nemojte da vas relativna udaljenost od Centra spriječi da posjetite ovu knjižnicu barem jednom ove godine.
Tijekom ovog posjeta, posudio sam dva stara i jedan novi klasik, koje ću u narednim tjednima čitati (a možda i recenzirati):
- Emile Zola – Trbuh Pariza (Roman najpoznatijeg francuskog naturalista o kojem sam nedavno pisao na Kurzivu.)
- Nikola Šop – Božanski cirkus (Iako Šopa do sad nisam čitao, radujem se tome jer znam da se radi o poprilično unikatnoj pojavi na našoj pjesničkoj sceni. Ovaj pjesnik, koliko se sjećam s faksa, u svojim pjesmama miješa motive iz svakodnevice s religijskim misticizmom, a velika su mu preokupacija i razmišljanja o kozmosu. Ovo je antologija njegovih djela kroj koju ću ga, nadam se, solidno upoznati osobitosti njegova opusa.)
- Olja Savičević Ivančević – Adio kauboju (Ne znam mnogo o ovom djelu osim da je prije nešto godina postao svojevrsna mini senzacija u našoj književnosti, i da je vjerojatno politički obojen. Vidjet ćemo.)
Toliko za danas. Čitamo se uskoro iz neke druge nasumično odabrane knjižnice – možda upravo one u VAŠEM kvartu.
***
Preporučeni tekst: Turneja po knjižnicama: prikaz Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića