Indija se u našim krajevima još od Srednjeg vijeka spominje kao egzotična zemlja čudesa i raskoši, a daljnjem učvršćivanju ovakvog doživljaja posebice su prije dva stoljeća pridonijeli romantičari. Naravno, ovakva predodžba Indije je idealizirana i nema mnogo veze sa stvarnim svijetom. No, nije teško shvatiti zašto su ljudi, pogotovo prije pojave medija, na temelju malobrojnih i opskurnih putničkih izvještaja u svojoj mašti oblikovali ovakvu sliku Indije.
Uzmimo za primjer stari indijski grad Đodhpur koji je i danas popularna turistička destinacija, a mnogobrojni putnici koji ga posjete dobivaju dojam kao da šetaju ulicama nekog grada iz bajke ili iz crtića. Razlog za to jest taj što su brojne ulice i kuće stare gradske jezgre Đodhpura obojene plavom bojom.
Povijest Đodhpura
Neobični i bajkoviti Đodhpur (piše se kao Jodhpur) je drugi najveći grad u državi Rađasthan na sjeverozapadu Indije. Grad je dobio ime prema svome prvome vladaru Rao Đodhi iz dinastije Rathore. Ova drevna dinastija potječe još iz 8. stoljeća, a u 13. stoljeću osnovala Kraljevstvo Marwar.
Ovo je kraljevstvo pokrivalo dio današnje države Rađasthan, a grad Đodhpur postao je središte kraljevstva sredinom 15. stoljeća. Sredinom 16. stoljeća Kraljevstvo Marwar postalo je dio mogulskog carstva, a od 19. do 20. stoljeća područje Marwara nalazilo se pod britanskom upravom.
Život u Đodhpuru
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u gradu Đodhpuru živjelo je oko 1.056.000 ljudi, a gustoća naseljenosti podrazumijevala je oko 13.000 stanovnika po kilometru kvadratnom (za usporedbu, Zagreb ima gustoću naseljenosti od 1.232 stanovnika po kilometru kvadratnom).
Oko 77% današnjih stanovnika Đodhpura su hinduističke vjeroispovijesti, no u njemu živi i oko 19% muslimana. Pismenost stanovništva kreće se oko brojke od 80%, što je za indijske prilike vrlo, vrlo mnogo.
Većinu godine klima u području Đodhpura je paklenski vruća, a vrućine na nekoliko mjeseci u godini prekidaju tek kratka razdoblja monsunskih kiša, što nije ni čudno s obzirom na to da se ovaj grad nalazi u blizini velike indijske pustinje Thar.
Jezgra grada Đodhpura nalazi se unutar starih gradskih zidina koje okružuju povijesnu tvrđavu Mehrangarh. Stara gradska jezgra posebno je prepoznatljiva prema tome što je većina njezinih kuća obojena živim plavim nijansama, zbog čega je Đodhpur kolokvijalno znan i kao “Plavi grad”. Naravno, u današnje vrijeme grad se silno proširio izvan okvira nekadašnjih gradskih zidina, a nadograđeni dijelovi grada nisu pretežno plavi, ali je zato stari dio Đodhpura i dalje poput mjesta iz bajke, zbog čega se u njega slijevaju brojni turisti.
Razlozi za bojenje grada u plavo
Danas više ne postoji definitivno objašnjenje zašto je gradska jezgra Đodhpura obojena pretežno plavom bojom. Tradicija iza ove pojave danas je zaboravljena, po dobrom starom običaju Indijaca koji se kroz svoju povijest nisu pretjerano trudili bilježiti vlastitu prošlost. Pa ipak, postoji nekoliko prevladavajućih teorija za objašnjenje ovog običaja bojenja grada u plavo.
Prva teorija kaže da plava boja Đodhpura ima religijsku pozadinu, što se čini kao vjerojatno objašnjenje, barem djelomično. Tako se tvrdi da je većina “plavih kuća” nekad pripadala ili još uvijek pripada brahmanskoj klasi koja se na ovaj način isticala među “običnim” pukom. Pretpostavlja se i da su, zbog ove posebne nijanse zidova, većina đodhpurskih brahmana bili štovatelji boga Šive, koji je u folkloru poznat i pod nazivom Nilakantha, što u doslovnom prijevodu znači “Plavi vrat”.
Mit o “bućkanju oceana” objašnjava zašto je Šiva plav
Ovaj je Šivin nadimak vezan uz poznati indijski mit “Bućkanje oceana”. Prema ovom mitu, indijski su se bogovi udružili s demonima kako bi zajedničkim naporom proizveli napitak besmrtnosti Amrtu. To su planirali postići tako što su pomoću planine i ogromne zmije počeli bućkati veliki ocean mlijeka, ne bi li se iz njega tako izdvojio napitak besmrtnosti.
Međutim, u toku ovog procesa, iz oceana su se izdvojile i neke druge komponente, među kojima je bio i strašan otrov Halahala koji je prijetio da će svojim otrovnim isparenjima uništiti bogove, demone i cjelokupan život na Zemlji. Stoga se Šiva ponudio riješiti problem tako što je progutao otrov, na što je njegova žena, božica Parvati, pokušala spasiti mužev život tako što mu je rukama čvrsto stegnula vrat tako da ne može progutati otrov. S druge strane, mudrac Naradha sprečavao je Šivu da otrov ispljune prekrivajući mu usta.
Tako je otrov ostao zaglavljen i neutraliziran u Šivinom grlu. Zbog toga se Šiva ikonografski često prikazuje plavo obojenog grla ili pak plavo obojene kože, a Šivini sljedbenici povezuju plavu boju s ovim božanstvom kao podsjetnik na Šivinu žrtvu za spas svih bića od Halahale.
Drugo objašnjenje zašto su kuće u Đodhpuru plave boje nešto je svjetovnije i praktičnije prirode. Tako se pretpostavlja da su stanovnici Đodhpura razvili naviku premazivanja svojih zidova mješavinom vapnenca i modre galice, a činili su to ne bi li se obranili od čestih najezda termita.
Koji god bio stvarni razlog za nadrealno-snovit izgled Đodhpura, ako se ikad nađete u Indiji znajte da je ovo jedna od lokacija koju svakako želite posjetiti i vidjeti ju vlastitim očima.
***
