U pravilu mrzim flash igre. I igranje računalnih igara na internetu općenito – zapravo mrzim i to. Zašto, pitate? Uglavnom zato što imam dojam da me autori flash igara tretiraju kao imbecila. Od raznih besplatnih internetskih igara danas možete očekivati nekoliko stvari: suludo lagan početak kojeg mogu svladati i bebe, zatim potpuno neproporcionalno povećanje težine igračkoga izazova, ekspresno dostizanje iritantno nepobjedivih zapreka i, na kraju, zahtjev za uplatom putem kreditne kartice ne biste li nadogradili svog lika tako da se može nositi s izazovom.

No, igra kojoj ćemo danas posvetiti malo svoje pažnje ne slijedi tu već prokušano iritantnu lovatorsku taktiku koja baca igračko iskustvo na drugo mjesto. Umjesto toga, ova igra savršeni je primjer pomnog osmišljavanja igraćeg iskustva, kao i proračunato proporcionalne progresije prilikom igranja.

Igra o kojoj govorim zove se Knightmare Tower. Ujedno, to je prva internetska igra koju predstavljam na Kurzivu. Nastala je ne tako davne ali danas ipak “retro” 2o12. godine, a proizvela ju je mala nezavisna kompanija Juicy Beast. I, majku im, stvarno su odradili vrhunski posao! Jer, iako sam u toku godina ovu igru završio već jedno 4 puta, upravo ju ponovno igram ispočetka!

O kakvoj se igri radi?

Što je Knightmare Tower? Najkraće rečeno, radi se o modernoj flash arkadnoj igrici predviđenoj za igranje na internetu (par godina kasnije, igra je, koliko čujem, prilagođena i za igranje na računalu, no ja ću pisati isključivo o njezinom originalnom flash formatu koji jedini poznajem).

Radnja ove pomno osmišljene arkade toliko je osnovna da gotovo ni ne postoji, no to ne mogu njezinim tvorcima uzeti za zlo. Naposljetku, nije li nekakva radnja u arkadnim igrama zapravo još nepotrebnija nego u pornićima?

Kako bilo, nalazite se u ulozi viteza kojeg je kralj zadužio da spasi njegovih deset kćeri koje je oteo nekakav zlikovac. Taj zlikovac živi u ogromnom tornju visokom nekoliko desetaka tisuća metara uz koji se vi trebate popeti, probiti deset platformi i osloboditi princeze, te na kraju otključati sami vrh tornja i ubiti zlikovca. U tome će vas, normalno, svim silama pokušati spriječiti horde zlikovčevih čudovišta, kao i lava koja se za vama uspinje uz toranj.

Nebulozno ali zabavno kršenje zakona fizike

Usput rečeno, tornjem se vaš vitez uspinje tako da se iz njegovog podnožja u zrak lansira faking raketom (?!), a nakon toga se mora odbacivati sve dalje i dalje u zrak udaranjem raznih čudovišta koja nasrću na njega, i to tolikom brzinom da ga ne dosegne lava koja se skupa s njime uspinje prema vrhu tornja. Zbog toga ćete morati voditi računa o raznim parametrima svoga napretka, poput jačine rakete kojom se lansirate, vlastitoj pokretljivosti, frikciji zraka, uzgonu nakon udaranja čudovišta, maksimalnoj brzini koji možete dosegnuti, i slično. Zvuči komplicirano, no igra je osmišljena tako da su ovi parametri bitni no nenametljivo gurnuti u pozadinu, pa ih možete svladavati gotovo spontano.

Protiv čudovišta se borite tako da se iz zraka obrušavate na njih prema dolje, sijekući ih mačem, nakon čega će vas sudar s njima ponovno lansirati još brže u zrak. No, ako promašite neka od čudovišta trenutno prisutna na ekranu, izgubit ćete momentum uspona i počet će vas dostizati lava koja se penje za vama, nakon čega počinje panika jer se morate pothitno ubrzati, a svaki daljnji pad bit će koban.

Drugim riječima, fizikalna logika iza ove igrice nema apsolutno nikakvog uporišta u realnoj fizici, ali ovakav koncept osigurava vam vrlo dinamično, napeto, unikatno i nagrađujuće iskustvo igranja.

Vizualno privlačna i raznolika

Ova igra već na prvi pogled je vrlo raznolika. Pri tom prvenstveno mislim na vizualni dizajn čudovišta. Pri usponu uz nerealno visoki toranj svojim ćete mačem morati posjeći stotine i stotine neprijatelja, među kojima će biti par desetaka unikatnih tipova čudovišta, svaki sa svojim izraženim karakteristikama, napadima i vizualnim dizajnom. Tako će neke od nakaza na vas bljuvati vatru i ispaljivati magije, druge će vas pokušati nabiti na šiljke, a treće će vam jednostavno smetati na putu do kakvog važnog predmeta koji želite pokupiti.

Ne samo da čudovišta postaju sve jača i opasnija s vašim napretkom prema vrhu tornja (no, s porastom izazova raste i vaša moć za nadogradnju lika), već se te njihove karakteristike odražavaju i u njihovom izgledu. Tako ćete odmah shvatiti da neprijatelji s većim šiljcima, rogovima ili zubima predstavljaju veću prijetnju od onih s manjim. To se možda može učiniti sitnicom u pogledu dizajna, ali govori o dosljednosti i oku za detalje njezinih tvoraca.

Vizualni izgled ove igre vrlo je simpatičan i prikladan za borbenu arkadu. Likovi su crtani gotovo u karikaturalnom stilu, što samo naglašava njihove različite karakteristike.

Flash ovisnost

Trebate znati da je ova igra iznimno, ali iznimno zarazna. Jednom kad se na nju navučete (za što vam je u prosjeku potrebno 5 do 10 minuta), nećete je prestati igrati sve dok ne dođete do kraja. I da, ovaj uspon uz beskrajno visoki toranj, za razliku od Icy Towera, ima kraj. To mi je osobno vrlo važno, jer nema ništa depresivnije od ulaganja ogromnih napora za napredak u igrici u kojoj jednostavno ne možete pobijediti. Takve igrice me uvijek morbidno podsjećaju na život, jer i u njima i u životu na kraju nemate izbora nego umrijeti. No, ne i ovdje, iako su tvorci Knightmare Towera mislili i na dio svoje publike koji je morbidno opsjednut Thanatosom, te su za njih predvidjeli i survival način igranja u kojem ne slijedite nikakav ultimativni cilj, već se pokušavate održati na životu što duže prije nego li neminovno umrete.

E, a sad ključno pitanje – zašto je ova igra toliko zarazna? Po meni, prvenstveno zbog iznimno dobro osmišljene krivulje progresije tijekom igranja!

Vidite, dok igrate ovaj uradak, predstavljene izazove nikad nećete osjećati kao podcjenjujuće ili pak prezahtjevne. Uvijek ćete se morati truditi da biste bili bolji nego u prošlom pokušaju dosezanja vrha tornja, no vaši napori nikad neće biti teški toliko da bi vam se izazov počeo činiti iritantnim ili nerealnim.

Osim toga, postupni napredak igrača omogućen je pomno planiranim razmještajem izazova, tako da iz pokušaja u pokušaj sve više brusite svoje vještine i stječete uvid u način na koji sama igra funkcionira. Kao rezultat toga, svakim ćete pokušajem postajati sve bolji, za što će vas igra nagraditi proporcionalno težim izazovima, i tako sve do vrha tornja. Knightmare je toliko zarazan upravo jer savršenim balansom igraćeg iskustva prezentiranog publici on svaku upornost nagrađuje pravim osjećajem postignuća i poboljšavanja vaših sposobnosti.

Mnoge nadogradnje i zadaci produžuju zabavu

E sad, da bi cijela ova dinamična koljaža bila što raznolikija i što vam kasnije dosadila, osmišljen je velik broj predmeta koje možete skupiti,  zadataka koje trebate obaviti, kao i nadogradnji koje možete izvršiti na svome liku. A ono što je najbolje u svemu tome jest to da vas igra nikad neće pitati za bankovnu karticu ne biste li si priuštili najbolji oklop, napitak nepobjedivosti ili najjači mač. Umjesto toga, tijekom igre razna čudovišta koja ubijete ispuštaju vreće s novcem koje skupljate i za njih kupujete nadogradnje. Naravno, i ovdje je količina novca koju osvajate usklađena s vašim napretkom u igri. Igra vas nagrađuje za vlastiti trud i vještinu umjesto da vam nudi mogućnost nezasluženog naprrtka jednostavnim plaćanjem.

Postoje neke opcije da dobijete određenu količinu zlatnika za kupovinu poboljšanja tako što ćete lajkati neku od društvenih mreža tvoraca igre, ali iskreno, ta mi opcija nikad u samoj igri nije ni trebala, jer je i u osmišljavanju sistema plaćanja za nadogradnje vašeg lika također sve savršeno prirodno usklađeno.

Od raznih predmeta koje možete skupiti u igri, tu su vreće s novcem, “srca” za poboljšavanje zdravlja, čarobni napici koji vam na ograničeno vrijeme daju neke posebne sposobnosti (levitacija, nepobjedivost i sl.), bombe za uništavanje protivnika na ekranu, kao i posebne trube kojima dozivate “kraljeve zvijeri”. Oni su u ovoj igri nešto poput bossova, no dozvati ih možete u bilo kojem trenu igre, i to više puta, ovisno kada pronađete pojedine trube za dozivanje.

Što se tiče nadogradnji vašeg lika, i tu se vodilo računa o raznolikosti i postupnom napretku. Za pet stupnjeva možete nadograditi jačinu mača, jačinu vašeg oklopa, momentum koji dobijate odgurivanjem od protivnika u zraku, smanjenje frikcije zraka, jačinu potisne sile lansirne rakete, opću pokretljivost vašeg lika, maksimalnu brzinu koju dostižete, mogućnost za pronalazak više novaca u toku igre, i slično.

Također, prije nego li vam bude dopušteno popeti se do samog vrha tornja i sukobiti se s glavnim negativcem, čeka vas ispunjavanje 40 malih zadataka prije nego li dobijete ključ za otključavanje posljednjeg stadija igre. Ovi zadaci variraju od vrlo laganih do zahtjevnijih, a fokusiranju se na ispitivanje napretka vaših igraćih sposobnosti. Tako, da biste uspješno obavili neke od zadataka, morate se uspinjati određeno vrijeme nepromijenjenom brzinom, ubiti određeni broj čudovišta, izvesti određeni broj savršenih lansiranja, savladati određeni broj kraljeva, u određeno vrijeme se popeti na neku visinu tornja, i slično. S obzirom na pomno planiranu i prirodnu progresiju igre, kada po prvi put konačno dosegnete zaključana vrata na vrhu tornja, ne bi vam trebalo preostati više od desetak neobavljenih zadataka koje trebate za dobivanje ključa.

Savršen primjer organskog arkadnog gameplaya

Za kraj bih želio dodati da sam ovu igru po prvi put igrao prije jedno pet godina na svome starom laptopu, koji je doista bio smeće. Iz tog razloga, ova igra na njemu nije se odvijala svojom punom brzinom, ali ja to nisam kužio! Tako sam prvi put došao do kraja Knightmare Towera zahvaljujući suptilno neprimjetnom ali značajnom usporavanju igre na mom laptopu. Kad sam ju pokušao po prvi puta odigrati na novom računalu, ostao sam šokiran brzinom kojom su me neprijatelji napadali i izbjegavali. Pa ipak, možda najbolje od svega govori koliko je ritam ove igre besprijekorno dobro usklađen upravo to što niti igrajući usporeno niti pri normalnoj brzini nisam imao dojam da igram kako ne bi trebalo. Izazovi i težina igre te nadogradnje moga lika bili su u svakom trenu potpuno organski usklađeni s napretkom mojih vještina i ostvarenja.

Ako do sad niste odigrali ovu genijalnu igru, preporučujem vam da to što prije učinite, jer očekuje vas nekoliko sati zabave prilikom kojih se nećete moći odlijepiti od ekrana, sve dok ne dosegnete vrh tornja. Igru je još i danas moguće igrati potpuno besplatno na nekoliko internetskih stranica, od kojih sam ja koristio Armor Games.

Sretno klanje!

***

Preporučeni tekst: Trostruka retro recenzija: Igre s arkadnih strojeva koje pamtimo iz djetinjstva