Nije još ni sredina tjedna, a vama je već dosta učmalosti zagrebačke svakodnevice. Hej, nema problema, ima i za to jednostavno rješenje! Jer, u vlastitoj glavi imate najbrži i najefikasniji stroj za putovanje – svoju maštu. Zato pođite sa mnom, jer ovog oblačnog gradskog popodneva krećemo na kratki izlet sve do slavonskoga Osijeka gdje ćemo upoznati jednu ekscentričnu bogatašicu poznatu pod nadimkom Mačkamama, kojoj su Osječani čak i podigli kip okružen likovima mačaka.
Da, znate kako to već ide – ako se ističeš u masi, ako si ekscentričan i radiš stvari na svoju ruku, ljudi će te prije ili kasnije početi smatrati ćaknutim. Tako je i protagonistica naše današnje priče, osječka Mačkamama, svojedobno na sebe navukla neodobravanje svoje životne sredine. No, danas je, upravo zahvaljujući ekscentričnosti zbog koje su ju za života ogovarali, postala jedan od prepoznatljivih simbola Osijeka.
Urbana legenda o ekscentričnoj humanitarki
Naša Mačkamama zapravo se zvala Paulina Carolina Theresija Hermann, a ako iz njezinog fancy imena to već niste uspjeli i sami pogoditi, tada ću reći da je poticala iz ugledne plemenitaške obitelji Lobe porijeklom iz Nove Gradiške, u čijem je vlasništvu tada, između ostalog, bila i osječka Pivovara.
Paulina se rodila 1859. godine a umrla je 1938. godine. Za života se udavala dva puta. Prvi muž bio joj je Dragutin Hermann, čije je prezime usvojila. Hermann je bio dobrostojeći građanin i biznismen, u čijem je vlasništvu bila prva špecerajska trgovina u Osijeku po imenu Turner i sinovi.
Usprkos netočnim navodima na nekim internetskim stranicama koje tvrde da Paulina nikad u životu nije imala djece i da je u tome uzrok njezine kasnije opsjednutosti mačkama, izgleda da je Paulina s Hermannom imala dvije kćeri – Friederiku i Angelinu Hermann.
Nakon što joj je početkom 30-ih godina umro prvi muž, Paulina se po drugi put udala za nekog austrijskog baruna Wesselyja.
No, od Paulinine obiteljske situacije mnogo su zanimljiviji njezini privatni interesi i ekscentričnosti po kojima je ostala zapamćena i do danas.
Ekscentrična “Mačkamama”
Iako o životu ove pomalo neobične žene danas zapravo znamo dosta malo, o njoj je ostalo zabilježeno da je bila društvena žena koja je voljela putovati. Uz to se u kasnijoj dobi upustila i u trgovanje zemljištima, a bila je i humanitarka koja je svojim novcem pomagala gradsku sirotinju. No, više od svega voljela je životinje. Otud i nadimak koji su joj prišili građani – Mačkamama.
Da biste shvatili puni opseg Paulinine fascinacije životinjama koji ju je zapravo stajao dobrog ugleda, trebate znati da joj je u njezinoj vili u osječkoj industrijskoj četvrti Bosutsko, koja se i danas nalazi u Županijskoj ulici blizu osječkog HNK-a, pod stare dane društvo pravilo čak stotinjak mačaka (!), a uz njih je u kući držala i pse, golubove i druge domaće životinje, te navodno i jednog pravog lava!
Naravno, ovakvo udaljavanje od društvene norme za nju je za života imalo određene posljedice. Sugrađani su Paulinu, zbog njezine netipične fascinacije životinjama, počeli smatrati ekscentričnom luđakinjom. Osim što su njoj prišili nadimak Mačkamama, istim imenom zvali su i njezinu vilu prepunu životinja.
Ove glasine o njezinoj ekscentričnosti i ludilu rezultirale su time da su Paulinini rođaci 1931. godine protiv nje podigli parnicu zbog rastrošnosti u upravljanju obiteljskim financijama, te su tražili da joj se oduzme pravo raspolaganja imovinom. Iako je ovo suđenje završilo u njezinu korist, Paulina je uskoro doista potonula u dugove. Tako je 1937., godinu dana prije njezine smrti, započela javna rasprodaja njezine imovine radi podmirenja dugovanja u iznosu od 125 000 dinara. Na dražbi se, osim njezine imovine, više puta našao i njezin lav, ali je ostalo zabilježeno da ga nitko nije želio kupiti.
Možemo samo zamisliti kako je ova rasprodaja svega njoj dragoga utjecala na Paulinu koja je umrla 1938. godine.
Gotovo zaboravljena nakon smrti
Ova neobična žena bila je pokopana na gradskom groblju Sveta Ana, no njezina grobnica danas više ne postoji jer godinama nitko za nju nije plaćao grobljansku pristojbu. Paulina je očito umrla sama i zaboravljena. Tako je njezin grob bio preuređen i prodan novim vlasnicima. Njezine su kosti pritom vjerojatno, kao što je u takvim situacijama uobičajena praksa, premještene u neku neimenovanu masovnu grobnicu (taj podatak nemam).
Osim što danas više nema njezina groba, od sjećanja na Paulinu ostala je sačuvana tek jedna jedina fotografija.
No, Osijek je 2006. godine odlučio oživjeti sjećanje na ovu svoju ikoničnu građanku o kojoj su sve do današnjih dana preživjele razne priče zahvaljujući prvenstveno usmenim predajama. Tako je Paulini ispred njezine još uvijek postojeće vile Mačkamama, u blizini osječkog okretišta tramvaja, podignut drveni spomenik zanimljiva izgleda.
Od ismijane čudakinje postala simbol Osijeka
Ovaj spomenik načinili su od hrastovog debla kipari Mato Tijardović, Ivica Tolić, Ivan Florijan i Saša Sermek. Lik Pauline Hermann načinili su prema njezinoj već spomenutoj jedinoj postojećoj fotografiji. Tako u drvetu ovjekovječena Mačkamama u ruci drži lepezu a u drugoj mačku te je okružena s još nekoliko drvenih mačaka.
Kip je od svoga postavljanja prije 12 godina postao svojevrsni simbol Osijeka, a tako je u kolektivnom sjećanju preživjela i uspomena na ovu nesebičnu i neobičnu ženu.
Odjeke predrasuda koje su Paulinini suvremenici gajili prema njoj možemo naći i na nekim od današnjih internetskih stranica koje ju spominju, jer na njima piše da se gospođa Hermann posvetila mačkama zato što nije imala djece, što smo ustanovili da nije istina. Očito je arhetip žene s mačkama kao doživotne usamljenice i u današnje vrijeme prevagnuo nad povijesnim činjenicama.
Sjećanje na život ove žene sačuvano je i u zbirci priča Bizarij autorice Jasne Horvat. Ona se u svojoj zbirci pozabavila neobičnim i zanimljivim ličnostima iz osječke prošlosti, pa je tako među njima i Paulina zauzela svoje mjesto.
***
Preporučeni tekst: Pod maksimirskom Mogilom krije se stogodišnja tajna, iskapanje zakazano 2025. godine!
