Recenzija kontroverznog albuma “Home.” post-black metal benda Numenorean

Stranica Kurziv.net već je neko vrijeme koncipirana kao blog na kojem pišem o temama koje me osobno interesiraju. Tako veliki broj tekstova čine i recenzije raznih medijskih sadržaja koje konzumiram. Do sad sam se najviše fokusirao na prikaze raznih knjiga, filmova i video igara. Međutim, u budućnosti će se recenzentske aktivnosti na Kurzivu proširiti na stripove i glazbene albume.

Par uvodnih riječi o albumu

Glazba koju na ovoj stranici želim prikazivati i o kojoj želim polemizirati bit će pretežno glazba koja većini konzumenata auditivnih sadržaja prolazi “ispod radara”. Smatram kako na ovom blogu nema smisla pisati o temama koje su obrađene na već stotinu drugih mrežnih mjesta. Umjesto toga, u svojim prikazima i recenzijama glazbe uglavnom ću se fokusirati na tzv. underground, tj. na glazbu koja nije naširoko poznata i popularna prosječnom slušateljstvu.

Prvi takav uradak, kojim ćemo se pozabaviti već danas, nosi naslov Home. (“Dom.”). Album je 2016. godine snimio kanadski post-black metal bend Numenorean. Glazbeni disk traje 43 minute i 56 sekundi, a sastoji se od ukupno pet pjesama. To su (redom): 1. Home, 2. Thirst, 3. Shoreless, 4. Devour, 5. Laid Down.

Nakon ovih općih tehničkih podataka, možemo se prebaciti na ono najzanimljivije – na osobne dojmove nastale prilikom konzumiranja albuma.

Numenorean Home 3
Photo of the album case taken by: Kurziv.net
Užasavajuća naslovnica – eksploatacija ili beskompromisna umjetnost?

Prva stvar koju je potrebno reći jest ta da je originalna naslovna slika ovog albuma doista jedan od šokantnijih uradaka na koje možete naletjeti na današnjem glazbenom tržištu. Štoviše, fotografija na omotu toliko je kontroverzna da vam ju ne smijem prikazati na Kurzivu, jer time bih ovu stranicu izložio potencijalnim sankcijama raznih internetskih platformi i providera. Umjesto toga, sliku ću vam opisati riječima. Zato bi se svi osjetljiviji na živce trebali smatrati upozorenima kako je za njih vjerojatno najbolje da preskoče sljedeći odlomak.

Dakle, originalna naslovnica u mojoj je kopiji albuma bila skrivena dodatnim kartonskim omotom s logom benda. Osnovna funkcija ovog dvostrukog omota vrlo je očito bila upravo sakriti kontroverznu originalnu naslovnicu, kako bi se album mogao normalno prodavati u glazbenim dućanima. Sporna fotografija prikazuje mrtvu djevojčicu na obdukcijskom stolu. Tijelo djevojčice puno je masnica i rana, no fotografija se fokusira na njezino lice koje kao da je ostalo ukočeno u nekoj vrsti samrtnoga osmijeha. Djevojčica na fotografiji tako se gotovo čini poput nekoga tko je napokon pronašao mir i spokoj, što je u očitom te grotesknom kontrastu s prizorom njezinoga izranjavanog tijela.

Nije ni čudno što se s pojavom ovog albuma u underground glazbenim krugovima podigla tolika prašina. Bend je tako bio optuživan za potpuni neukus te za marketinšku eksploataciju stvarne obiteljske tragedije. Međutim, članovi grupe sve do danas tvrde kako stoje iza odluke da se sporna fotografija stavi na naslovnu stranu albuma. Njihovi argumenti govore kako se ne radi o eksploataciji već o korištenju dokumentarne fotografije u umjetničkom kontekstu, i to kako bi se prikazali neki vrlo neugodni koncepti i pojave koji su dio naše ljudske egzistencije, a o kojima svi izbjegavaju otvoreno govoriti.

Najcrnji nihilizam kao umjetnički koncept

Album Home. tako je zapravo neka vrsta ne pretjerano striktno konstruiranog konceptualnog albuma. Bend se u pjesmama bavi tematikom poput smrtnosti, prolaznosti života, nemogućnosti očuvanja nevinosti u okrutnome svijetu, te osjećajem besmisla ljudskog postojanja. Cijeli koncept ovog uratka jasno je i sažeto prikazan u proklamaciji na početku knjižice koja dolazi uz album:

Numenorean Home 2
Photo of the album case taken by: Kurziv.net

(U prijevodu: “Bol životnoga putovanja ne popušta. Ona udara o obale duše sve dok ne nagrize duh. Dijete umire sa smiješkom, u blaženstvu vječnog nespoznavanja. // Utjeha biva pronađena u bezdanu. Odredište se čini sumorno, no ukorijenjeno je duboko u nama. U njegovim dubinama pronalazimo ono što smo cijelo vrijeme i naslućivali. // Dom.”)

Kao što je vidljivo iz ovog programatskog natpisa kojim je bend nastojao opravdati umjetničku intenciju iza albuma, slika na naslovnici CD-a ne treba biti shvaćena vulgarno. Ona, prema njima, predstavlja svojevrstan prikaz besmisla i brutalnosti života u svojem najeksplicitnijem obliku. Dijete na fotografiji (naoko) se osmjehuje jer je u nihilističkoj viziji ove glazbene grupe ništavilo jedini oblik smiraja i izbavljenja od životne agonije. Smrt je svojevrsna utjeha. Štoviše, ona je jedini mogući “dom” kojem se čovjek može nadati, naše jedino i vječno odredište unutar čijih “zidova” putnik pušta korijenje za vječnost, napokon siguran od boli.

Par riječi o stihovima

Mnogi stihovi i u samim pjesmama podržavaju ovakav svjetonazor, te ponavljaju motive poput zatiranja nevinosti, besmisla, patnje i neminovnog ugasnuća u ništavilu. (Primjerice, mogu izdvojiti stihove: “This abysmal world brings tears to my eyes and a fiery rage deep inside. // The irony in love is itself. There is no comfort. // Give me my warmth. / Where is my mother? / Give me my comfort. / Where is my mother? // Stagnation — a welcome haunt for us all.” (iz pjesme Home) i “We are so cold. / Searching for shelter. / Never to find home. // Take me to my grave. / You know where I lay. // The vessel is empty. / No fire remains. / Take me, sweet abyss. / Take me home.” (iz pjesme Laid Down).)

(U prijevodu: Ovaj nedostižan svijet dovodi me do suza i u mojoj nutrini budi plameni gnjev. // Ironija ljubavi je u njoj samoj. Ne postoji utjeha. // Daj mi topline. / Gdje mi je majka? / Daj mi utjehe. / Gdje mi je majka?// Stagnacija – dobrodošlo je utočište za nas sve.” Dalje: “Tako smo ledeni. / Tražimo utočište. / Nikad ne pronalazimo dom. // Odvedi me mome grobu. / Znaš gdje sam otpočinuo. // Ova posuda je prazna. / U njoj nema više vatre. / Primi me, slatki bezdane. / Odvedi me doma.”)

Potpuno je jasno da će ovako depresivan, crn, ironičan i nihilističan koncept odbiti i užasnuti veliki dio Numenoreanovog potencijalnog slušateljstva. No, čini se da ova grupa njeguje uvjerenje kako kompromis prilikom ostvarivanja vlastite umjetničke vizije nikad nije prihvatljiva solucija, čak ni kad je druga opcija javna osuda i zgroženo okretanje glave na drugu stranu kako bi se izbjegla konzumacija njihovog opusa.

Numenorean Home 4
Photo of the album case taken by: Kurziv.net
Žanrovske odrednice

Muzika na albumu Home. silno je emotivna. No, na temelju svega do sad rečenog, nitko ne bi trebao biti iznenađen time što je Numenorean ovdje usredotočen isključivo na predočavanje negativnih emocija, od beznađa i tuge, pa do bespomoćnog bijesa i rezignacije.

Već ranije spomenuo sam da bi se ovaj uradak žanrovski mogao okarakterizirati putem etikete post – black metal. No, sad je vrijeme da malo elaboriram ovu žanrovsku odrednicu. Prefiks “post-” ovdje se odnosi na glazbu srodnu s post-rock žanrom. Taj žanr karakteriziraju melankolični i atmosferični instrumentalni pasaži, meditativne i emotivne melodije, česte promjene tempa i spontanija te “protočnija” struktura pjesama koja se ne oslanja na prokušane strukturalne rock formule, poput npr.: uvod – glavna melodija – refren – glavna melodija – refren).

S druge strane, black metal je glazbeni pravac koji karakterizira iznimno prljava glazbena produkcija, vrišteći ili na bilo koji način poremećeni /prijeteći vokali, brz ritam, te električne gitare koje nisu toliko usredotočene na sviranje jasno čujnih melodija koliko na stvaranje efekta neprobojnog i depresivnog zvučnog zida buke, gotovo kao kad televiziju ostavite na statici između programa.

Ono što bi nekog moglo iznenaditi jest koliko su post-rock i black metal zapravo komplementarni žanrovi, pogotovo kad se promišljeno iskombiniraju u jednu artikuliranu glazbenu cjelinu. Razlog ove komplementarnosti počiva u činjenici da se oba žanra temelje prvenstveno na ostvarivanju izražene melankolične atmosfere, a individualna naglašenost pojedinih zvukova podređena je stvaranju mozaika u vidu atmosferičnog “zvučnog zida”.

Glazbeni dojmovi

Black metal komponenta na ovom albumu Numenoreana na neki je način lišena svoje tipične krljavosti. Svaki instrument ima prostora za rezonanciju i disanje. Očaj i manijakalnost izraženi kroz vokalnu izvedbu vrlo su bliski podžanru poznatom kao DSBM (Depressive Suicidal Black Metal). Također, prisutne su i iznimno česte promjene tempa koje su karakterističnije za post-rock nego li za black metal, a nedistorzirane gitare zastupljene su gotovo jednako koliko i distorzirani riffing. Sve ovo doprinosi određenom dojmu raznolikosti i progresije ovdje okupljenih kompozicija, što je posebno dobrodošlo s obzirom na to koliko se ovdje estetskog naglaska polaže na stvaranje raspoloženja monotone melankoličnosti. Na ovaj način, album ne uspijeva pretjerano “ugnjaviti” slušatelja.

Gitare su daleko najizraženiji instrument, a njihova je produkcija, iako pomalo eterealna i mutna, zapravo netipično čista i jasna za pojmove black metala. Gitarističke dionice vrlo su emotivne i predstavljaju estetski vrhunac albuma Home.

Bubnjevi smjenom raznih ritmova prate raznovrsne gitarističke pasaže, a povremeno se upuštaju u tipično blast beat divljanje. Njihov je zvuk gurnut “u pozadinu”, no svaka je komponenta bubnjeva i dalje zadovoljavajuće prisutna u završnom miksu.

Vokali se kreću od sumanutog uzvikivanja stihova do tipičnog black metal režanja, a povremeni stilski upliv DSBM-a stvara dojam i da je vokalist povremeno na rubu suza ili pak živčanog sloma.

Bas gitara se, očekivano, poprilično gubi u miksu kad pjesma s akustičnih dionica skrene u distorziranu black metal kanonadu. No, pretpostavljam kako bih možda jasnije čuo bas da posjedujem skuplje zvučnike, jer ostatak produkcije Home-a daleko je od primitivnosti.

Numenorean Home 5
Photo of the album case taken by: Kurziv.net
Završna presuda

Ovaj album prvenstveno bih preporučio ljubiteljima atmosferične i intenzivne glazbe. Na Home-u se doista u jednakoj mjeri može naći elemenata koji bi zadovoljili i post-rock i black metal publiku, no svakako je potrebno imati na umu eksplicitnost naslovnice i ne prikazivati je osjetljivijim ili emocionalno labilnijim ljudima.

Ovaj je album, što se tiče na njemu zastupljene glazbe, na neki način ambivalentan poput ljudskog životnog iskustva. Istovremeno je i ružan i lijep, i tužan i utješan.

Glazba: 8

Tekstovi: 6

Produkcija: 7

Krajnja ocjena: 7

***

Preporučeni tekst: 5 najekstremnijih glazbenih žanrova na svijetu

Bizarno, Boemski kutak, Glazba

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *