Crnopačka uholoža: Prvi dio pakleničke planinarske kronike

Prilično rano u svom životu otkrio sam da gajim veliku i strastvenu ljubav prema moru. Za jednu drugu ljubav – ljubav prema planinama – trebao sam još malo pričekati dok nisam sa svojim prijateljima iz srednje škole krenuo laganim planinarskim stazama lokalnih planina. No, nekako mi je sve dosad promaknulo pokušati spojiti te dvije ljubavi i doživjeti svojevrstan klimatski orgazam. Planina je vruća i teško oprašta, a more rashlađuje i fleksibilno je.

kanjon Velike Paklenice
Pogled iz kampa prema kanjonu Velike Paklenice, 5 sati ujutro (foto by: Tatekova družina)

Avantura na Južnom Velebitu

Ima po Jadranskoj obali više mjesta za taj čarobni spoj, ali jedno od mjesta koja se ističu je i Starigrad ispod Nacionalnog parka Paklenica. Planinario sam već jednom po kanjonu Velike Paklenice i obišao poznatu Manita peć (570 mnv). Ujedno je ta ruta i jedna od dvije najlakše koje se predlažu posjetiocima koji nisu toliko vični hodanju i planinarenju. O drugoj će biti riječi u nastavku ovoga trodijelnog serijala.

obala Starigrada
Morska strana Paklenice (foto by: Tatekova družina)

No, osim što iz starigradskih kampova u kojima spavate možete vidjeti početak kanjona Velike Paklenice, ovo je idealna točka za tzv. bazni kamp iz kojeg istražujete okolne planinarske destinacije. Istina, trebat će vam barem osobni automobil (iako bi džip bio lijep dodatak planinarskoj ekspediciji), ali u svim smjerovima imate štošta za istraživanje.

Planinarska družina
Planinarska družina kod početka uspona prema Srnopasu (foto by: Tatekova družina)

Činjenica planinarenja po Velebitu, toj mitskoj planini Hrvata, zaljubljenicima u prirodu već daje dovoljno uzbuđenja, a pogotovo kada su na ovom mjestu prvi put. Prva destinacija bila je lutanje po Južnom Velebitu, točnije njuškanje oko Crnopca (Srnopas) i prelazak popularne staze Maloga princa. Uzmite dovoljno vode! Visina na kojoj se nalazite malo rashlađuje, ali dok se Sunce popne na svoju najvišu točku i udari o kamen, stijene i vas, to neće biti dovoljno.

Početak uspona
Početak uspona je šumovit pa sve više prelazi u kamenjare i mjestimice sipar prije nego počnu stijene (foto by: Tatekova družina)
Priseka i vrbički vrh
S druge strane staze pruža se pogled na Vrbički vrh do kojeg se može i automobilom, ali to pravi planinari ne rade (foto by: Tatekova družina)
Planinski vrhovi
(de)motivirajući pogledi prema gore (Foto by: Tatekova družina)

Kod skloništa Tatekove družine

Ukoliko se odlučite obići Veliki Crnopac, Stazu Maloga princa, usput se popeti na Bili kuk, a možda i odlutati u jednom dahu do Tulovih greda (za sve to potrebna je ekstremna fizička pripremljenost i odgovarajuća oprema), dobra vijest je da negdje u srcu šume postoji planinarsko sklonište Crnopac (1137 mnv). Ovu oazu za odmor izgradio je zadarski planinar Slavko Tomerlin, popularnije zvani Tatek. Samo sklonište zbog toga nekad nazivaju sklonište „Tatekove družine“. Čini se da svi koji posjete ovo mjesto postaju dio Tatekove družine! Od Prezida na cesti iz Gračaca (ili Obrovca, zavisi s koje strane već dolazite) do skloništa Crnopac treba vam otprilike sat i pol hoda.

Teren Južnog Velebita
Bolje upoznavanje s terenom Južnog Velebita (foto: Tatekova družina)
Crnopac
Dolazak do planinarskog skloništa Crnopac (foto by: Tatekova družina)
Planinarski kodeks
Planinarski kodeks – postoji i u biti sadrži univerzalna pravila ponašanja prema okolišu i bićima oko nas (foto by: Tatekova družina)
Pogled iz Tatekovog skloništa
Tatekovo sklonište je okruženo stijenama i nedotaknutom divljinom (foto by: Tatekova družina)
Stijene Južnog Velebita
Far Cry 4 element usred Južnog Velebita – piše nešto na devanagariju ako me moje indološko znanje ne vara, ali nije bilo mogućnosti provjeriti izbliza jer smo spazili poskoka (foto by: Tatekova družina)

Uspon Stazom Maloga princa

Petnaest minuta od skloništa započinje Staza Maloga princa koja ukupno ima manje od kilometar i pol, ali spada pod zahtjevnije penjačke staze u odnosu na druge takve u Hrvatskoj. Zavisi o vašem tempu i mogućnostima, ali u prosjeku treba 3 do 4 sata da bi se cijela staza prošla. Nama je trebalo oko 2 sata.

Penjanje po Malom princu
Penjanje po Malom princu (foto by: Tatekova družina)
Mali princ
Mali princ (foto by: Tatekova družina)
Velebitsko stijenje
Izmjenjuju se penjanje i spuštanje po većim i manjim stijenama (foto by: Tatekova družina)

Za uređenost i samo postojanje staze možemo opet zahvaliti Tateku i gospodinu Zdenku Moroviću po kojem je nazvana Zdenkova jama, jedan od mnogih lokaliteta na Stazi maloga princa. Svakako fascinantan pothvat koji nas je podsjetio na poznatog planinara i novinara Vladimira Horvata koji je na sjevernoj padini Medvednice vlastoručno izradio stubište (ukupno 500 stuba) koje po njemu nose ime Horvatove stube. Topla preporuka za sve Zagrepčane!

Ulaz u Zdenkovu jamu
Ulaz u Zdenkovu jamu (foto by: Tatekova družina)
Spuštanje u Zdenkovu jamu
Spuštanje u Zdenkovu jamu (foto by: Tatekova družina)
Grede i razne formacije u Zdenkovoj jami
Grede i razne formacije u Zdenkovoj jami (foto by: Tatekova družina)
Pogled iz Zdenkove jame
Pogled iz Zdenkove jame (foto by: Tatekova družina)

Vrh Bili kuk

Prinčeva staza je kružna pa ste pri povratku odmah orijentirani prema skloništu Crnopac. Po putu natrag možete se popeti i na Bili kuk s kojeg se pruža lijepi vidik na okolne vrhove. Nešto južnije nalazi se i dragulj ovoga područja: vrh Veliki Crnopac (1402 mnv) koji zbog udaljenosti od najbližih susjednih vrhova pruža jedan od najboljih vidika na Velebitu, ali i u Hrvatskoj općenito.

Nebeska vrata
Mali princ je pun raznih vrata, ali Nebeska vrata su najljepša (foto by: Tatekova družina)
Bili kuk
Pogled s Biloga kuka (foto by: Tatekova družina)

Zbog umora nekih od članova naše novopečene Tatekove družine, morali smo ostaviti Veliki Crnopac za neku drugu priliku. Nemojte zaboraviti da je za planinarsku karijeru prilično bitno znati kad treba odustati, a ne se samo svojeglavo zalijetati na vrh nakon vrha. Područje o kojem pričamo je mnogo drugačije od Medvednice, Samoborskoga gorja ili Ivanščice te je potreban dodatni oprez.

[U sljedećim nastavcima slijedi putopis s Paklenice i, za kraj, kruna cijeloga pothvata: Tulova greda. Ne propustite!]

***

Preporučeni tekst: Dirljivi video: Kako se sprijateljiti s gorilom

Lifestyle, Zanimljivosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *