Možda ste se nekad kao mali zapitali zašto vaš lokalni doktor piše ružnije od vas, a vi idete u prvi razred osnovne? Možda ste nakon toga zaključili da je problem u tom određenom doktoru, no nakon toga ste tokom godina naučili da većina doktora ima rukopis koji sam po sebi graniči s kliničkim poremećajem.? A možda ste se nekad, baš kao i ja danas, zapitali zašto svi doktori pišu kao da uopće nemaju ruke? Ako jeste, donosim vam neke odgovore.

Vidite, kad sam se nakon današnjeg popodnevnog hrkanja probudio, shvatio sam da sam u polusnu mislio o nekoj svojoj bivšoj doktorici. To me odmah prisjetilo i njezinog rukopisa koji je izgledao kao kineski potpomognut jakom štucavicom. Zato sam se zapitao zbog čega veliki broj doktora piše toliko ružno? Po čemu je doktorska profesija posebna da bi na jednom mjestu okupljala ljude najružnijih mogućih rukopisa? I je li ružan rukopis neka vrsta prednosti u doktorskoj struci?

Ispada da nisam bio prvi koji je sam sebi postavio ovakva pitanja. Zato sam njuškajući internetom uspio doći do nekih općih odgovora i spoznaja koje sada dijelim s vama.

Zašto doktori ružno pišu?

Većina ljudi pretpostavlja da su doktori jednostavno osobe koje ružno pišu otkad znaju za sebe. Pa ipak, ispada da oni ipak svoj švrakopis razvijaju s vremenom, nakon što počnu raditi u doktorskoj struci.

Radi se o tome da je doktorski poziv po naravi takav da svaka, pa i najmanja sitnica, mora biti zabilježena i ovjerena. Jer, sve što nije zapisano, kao da se nikad nije ni dogodilo, a to se može pokazati fatalnim prilikom nekih budućih izdavanja lijekova ili izricanja dijagnoza.

Netko vam je izmjerio temperaturu? Treba ostaviti pisani dokaz! Dobili ste neke tablete? Pisani dokaz! Odbili ste pregled prostate? Na pismeno! Naručujete se za kapi za oči? Pisani dokaz! Uputnica za pregled jetre? Piši! Vađenje krvi? Zapisuj! Posjet doktoru iako vam nije ništa, već vam se taj dan jednostavno nije išlo na posao? Bilježi!

Kriva je birokracija

Vidite, doktori su jedni od ljudi u javnim djelatnostima koji se iz dana u dan moraju hrvati s upravo nevjerojatnom količinom papira, žigova, ovjera, dokumenata, potvrda, formulara – drugim riječima, zatrpani su birokracijom! Upravo zbog toga, razvijanje sposobnosti pisanja svjetlosnom brzinom postaje za njih ključno. Tako zbog povećane brzine ispunjavanja birokratske dokumentacije kvaliteta i opća razumljivost liječničkoga rukopisa značajno opada.

Realno gledano, doktori si i mogu priuštiti švrakopis. Većina papira koje ispunjavaju završit će jednostavno uskladištena za sve vijeke vjekova u nekoj njihovoj ladici ili ormaru, te ih ili više nitko nikad neće pročitati, ili će ih pak u iznimnim okolnostima još jednom morati pročitati jedino oni sami. Stoga za vaše uspješno liječenje najčešće uopće nije bitno što ni najmanje ne razumijete svoju napisanu dijagnozu, jer i tako nije pisana za vas, već kao podsjetnik i pisani dokaz za samoga doktora.

Doktori su ipak i elita

Doktori također lakše nego vi ili ja mogu dešifrirati švrakopis drugih doktora jer znaju na što treba obratiti pažnju, a već prvih nekoliko slova uglavnom im je dovoljno da dobiju opću ideju na što upućuje pisana zabilješka njihovog kolege. Zato je doktorski švrakopis, vidite, i neka vrsta gotovo ekskluzivnog, šifriranog pisma koje razumiju samo odabrani, što doktorskom pozivu vraća nešto od drevne mistike kojom je još prije samo stoljeće ili dva ovaj zanat bio okružen. A neki i nerazumljivim pisanjem zasigurno prikrivaju svoje neznanje točnog pisanja određenih kilometarskih naziva lijekova.

Drugim riječima, budući doktori se uglavnom ne rađaju s užasnim doktorskim rukopisom, već svoj švrakopis razvijaju tokom svoga radnoga vijeka te dugih sati ispisivanja bezbrojnih papiruština. Kada količini pisane doktorske dokumentacije pridodate i spoznaju o prosječnoj količini pacijenata koju doktori svakoga dana moraju obraditi, dobit ćete nešto jasniju ideju o tome zašto pokušavaju pisati brzo koliko je god to fizički moguće.

Doktorski rukopis može i ubiti

Naravno, ovakav način pisane komunikacije ostavlja i posljedice kada u to upletete i nekoga van doktorskoga svijet tko mora točno dešifrirati što je doktor napisao. Takve su osobe primjerice ljekarnici koji vam izdaju lijekove propisane receptima. Procjenjuje se da godišnje i po par tisuća ljudi u cijelom svijetu skikne jer su u ljekarni dobili krivi lijek zbog nečitkoga doktorskoga rukopisa na receptu. Na sreću, s porastom digitalizacije izdavanja lijekova i uputnica drastično se smanjuje i mogućnost za ovakve fatalne zajebe.

***

Preporučeni tekst: Najstarija zagrebačka ljekarna radi još od 14. stoljeća!