Čak i 45 godina od Tolkienove smrti, njegova knjiga Gospodar prstenova i dalje je jedno od najčitanijih i najvoljenijih literarnih ostvarenja na cijelome svijetu. S pojavom interneta, tisuće i tisuće fanova upušta se u vlastite spekulacije u stilu “što bi bilo kad bi bilo”, to jest, kako bi izgledalo kad bi se neki element radnje u Gospodaru prstenova odigrao na drugačiji način od kanonskog.

Jedno od najpopularnijih pitanja ove vrste svakako je: “Što bi bilo da je Frodo na kraju ipak uspio zadržati Prsten za sebe?” Mnoge će iznenaditi ovaj podatak, ali sam Tolkien u jednom je od svojih sačuvanih pisama ponudio izravan odgovor na ovo pitanje.

Skriveni dragulji u Tolkienovim pismima

Trilogija Gospodar prstenova spada među najčitanije knjige svih vremena, no usprkos gigantskoj bazi obožavatelja Tolkienovoga lika i djela, vrlo mali postotak njegovih fanova je pročitao kolekciju Tolkienovih pisama koje je sakupio i objavio njegov sin Christopher Tolkien. Ova kolekcija pisama “gospodara” suvremene fantastike daje fascinantan uvid u Tolkienovu ličnost, kao i u njegove spisateljske motive i proces oblikovanja njegova imaginarnog svijeta.

Knjiga Tolkienovih pisama izdana je pod naslovom The Letters of J. R. R. Tolkien, a jedno od najzanimljivijih pisama u cijeloj knjizi jest ono markirano brojkom 246. To je pismo koje je Tolkien uputio obožavateljici Eileen Elgar u rujnu 1963. godine. Sadržaj ovog pisma dragocjen je za svakog obožavatelja Tolkienovog Međuzemlja, jer autor u njemu podosta detaljno predstavlja vlastito viđenje “alternativnog kraja” svoga Gospodara prstenova.

Tako je Tolkien u ovom zapisu ponudio osobnu teoriju o tome što bi se dogodilo da je njegov glavni junak Frodo Baggins ipak uspio zadržati Prsten gospodara tame, te što bi se dogodilo s Međuzemljem da su neki od drugih glavnih likova prisvojili Prsten za sebe.

Sažetak Gospodara prtenova

Podsjetimo s,e Frodo Baggins je stasom maleni hobit navikao na lagodan seoski život, a u Gospodaru prstenova zapala ga je zadaća s kojom se ne bi mogli nositi niti najveći ratnici njegova vremena. Frodo je, naime, došao u posjed Prstena gospodara tame Saurona, u koji je ovaj “ulio” dobar dio svoje zle volje i koruptivne moći. Svatko tko se služi ovim Prstenom ima na raspolaganju nezamislive moći, no zli prsten s vremenom kvari um svojih nositelja.

Ako se gospodar tame uspije dočepati davno izgubljenog Prstena u koji je ulio svoje moći, uspjet će pokoriti sve slobodne zemlje svijeta. Stoga Frodo mora gotovo bez ičije pomoći neopaženo prodrijeti u samo srce Sauronova carstva i tamo baciti Prsten u vatru u kojoj je i iskovan – u plamen vulkana Kleta gora. To mora učiniti prije nego li ga Sauronovo svevideće Oko uspije otkriti, i prije nego sami Prsten uništi njegov um i volju da ga baci u vatru umjesto da ga prisvoji za sebe.

Na kraju knjige i filma, u samoj unutrašnjosti vulkana u koji je Frodo jedva dospio nakon mnogobrojnih nedaća i dugog putovanja, njegova se volja ipak slama i Frodo odlučuje ne uništiti prsten. Umjesto toga, proglašava ga svojim vlasništvom, u želji da sam postane novi Gospodar. Svijet od propasti prilikom Frodovog podbacivanja u obavljanju misije slučajno spašava nekadašnji posjednik prstena Gollum, koji odgriza Frodov prst ne bi li se dokopao Prstena za kojim njegov uništeni um i dalje žudi. No, pritom se iz nepažnje survava u vatru zajedno s Prstenom, slučajno spasivši svijet, kad to Frodo već nije bio u stanju svjesno obaviti.

Tolkienov alternativni kraj: “Što bi bilo da je Frodo uspio zadržati prsten?”

U svome pismu, Tolkien iznosi vlastito viđenje daljnjeg tijeka radnje u slučaju da je njegov posrnuli junak Frodo ipak uspio sačuvati Prsten za sebe. Prema Tolkienu, prva posljedica Frodovog uspješnog prisvajanja prstena bila bi ta da bi Sauron napokon prozreo njegove nakane i odmah poslao svoje neumrle Prstenove utvare do Klete gore. Utvare bi pritom imale samo jednu zadaću – bilo kojim sredstvom izmamiti Froda van iz vulkana kako bi se Prsten udaljio od jedinoga mjesta na kojem može biti uništen.

No, u takvom razvoju događaja postojale bi poteškoće za obje upetljane strane. Frodo je pred kraj svoje misije postao mnogo moćniji, psihički čvršći i iskusniji u rukovanju Prstenom nego li je bio kad se pri početku svoga putovanja po prvi put sukobio s Prstenovim utvarama. Frodu bi nedvojbeno trebalo još dosta vremena da uspije doista ovladati svim moćima Prstena i iskoristiti njegov puni potencijal u svoju korist, no već i na kraju knjige, prsten bi ga učinio toliko moćnim da mu se Utvare ne bi mogle suprotstaviti izravno. No, on također ne bi bio u stanju uništiti ili otjerati Utvare, jer bi tek počeo učiti o korištenju Prstena kao sredstva za stjecanje osobne moći. Stoga bi se ove dvije strane našle u zanimljivom statusu quo.

Zato bi se Prstenove utvare, teoretizira Tolkien, umjesto iniciranja izravnoga sukoba prijetvorno poklonile Frodu kao novom Gospodaru prstena, iako bi cijelo vrijeme i dalje vršile Sauronovu volju. Utvare bi zatim izmamile Froda van iz Klete gore, pod izlikom da će mu pokazati njegovo novo kraljevstvo (jer u tom stadiju Frodo bi već vidio samoga sebe kao novog vladara svijeta). Kad bi izvele Froda na sigurnu udaljenost od Klete gore, Utvare bi zatim uništile ulaz u samu planinu, onemogućujući ikakve daljnje rizike od pada Prstena u vatru.

Neizbježna propast

No, prsten Frodu Utvare više ne bi mogle oteti silom. Stoga bi ga naoko služile, sve dok pod samu Kletu goru ne bi pristigao Sauron osobno. Tada bi se odigrala kratka i veoma izvjesna borba između pravog Gospodara prstenova i Frode. U ovom bi okršaju Frodo, saopćava Tolkien, bio potpuno poražen jer se čak ni uz pomoć Prstena, čiju moć ne bi znao u potpunosti iskoristiti, ne bi mogao mjeriti sa Sauronom od kojeg i potječe moć ulivena u Prsten. Tako bi na kraju Frodo bio ubijen ili bačen u najdublju tamnicu, a Sauron bi se ipak dokopao svoga prstena i pokorio svijet.

Osim ovog fascinantnog alternativnog scenarija, Tolkien u spomenutom pismu teoretizira što bi za Međuzemlje značilo da je prsten Prisvojio neki od drugih glavnih junaka njegove priče. Tako pisac izražava mišljenje da bi, počevši se koristiti prstenom, Gandalf na kraju postao mnogo gora pošast i od samog Saurona. Gandalf bi u posjedu prstena, i sam veoma moćan, vjerojatno porazio Saurona, no zatim bi sam zauzeo njegovo mjesto.

Gandalf bi počeo koristiti Prsten iz isključive želje da njegovu moć usmjeri na postizanje dobra u svijetu. No, Prstenova moć postepeno bi ga kvarila, sve dok Gandalf svoju “viziju dobroga svijeta” ne bi nametnuo ostalim stanovnicima Međuzemlja kao novu diktaturu, te bi počeo porobljavati i tlačiti svoje neistomišljenike, propadajući sve dublje i dublje u ludilo. Pri tom bi, kaže Tolkien, Gandalf postao mnogo gori tiranin i od samog Gospodara tame upravo zbog svoje uvjerenosti da svojom tiranijom čini apsolutno dobro. Tijekom Sauronove strahovlade Dobro i Zlo bili su, ako ništa drugo, jasno odijeljeni. No, tijekom Gandalfove hipotetske tiranije ta bi se dva pola ispreplela u jedno i svaka bi granica između njih nestala.

***

Preporučeni tekst: Zašto George R. R. Martin ubija svoje likove?