Jeste li za mali izlet? Ako jeste, danas bih vas poveo u kratko razgledanje jednog posebnog mjesta. Radi se o vrlo posebnoj šumi na granici Poljske i Bjelorusije. Ime šume je Białowieża, a posebna je po tome što je stara preko 10 000 godina, i predstavlja jedan od posljednjih do danas očuvanih ostataka ogromne prašume koja je u prethistoriji prekrivala veliki dio europskog kontinenta.

Nije ni čudo da ovu neobičnu šumu do danas svojataju mnoge interesne skupine, jer stupiti na tlo Białowieże je, kažu, kao sjesti u vremeplov i prebaciti se u vrijeme kad je cijela Europa bila potpuno divlja, gusto prekrivena drvećem i jedva naseljiva.

Prašuma na granici

Białowieża se, dakle, na svoju nesreću nalazi na granici Poljske i Bjelorusije, što uvelike otežava dogovore oko njenog očuvanja i održavanja. Ime šume prevodi se kao “Bijela kula”, a šumi je ime nadjenuto prema istoimenom naselju usred ove šume koje je svojevremeno bio podigao poljski kralj Vladislav II. Jagiello (14./15. st.). Selo je, a prema njemu i šuma, dobilo ime prema raskošnom lovačkom dvoru od bijeloga drveta koje je kralj za svoje potrebe podigao u selu.

Šuma se danas, nakon dugog zanemarivanja i uništavanja šume, nalazi pod zaštitom UNESCO-a, te se proteže na oko 3085 kilometara kvadratnih. S obzirom da granica između dvaju država prolazi kroz šumu, u njoj postoji granični prijelaz za izletnike i bicikliste.

Dio šume koji pripada Poljskoj zaštićen je kao Nacionalni park
Białowieża i proteže se na 105 kilometara kvadratnih, a bjeloruski dio zaštićen je kao Nacionalni park Belovezhskaya Pushcha i proteže se na 1771 kilometara kvadratnih. Između ta dva dijela šume nalaze se velika pogranična i prijelazna područja šume koja su pod zaštitom kao svjetska baština.

Białowieża kroz vrijeme

Ova prastara šuma samo je mali djelić nekad mnogo veće europske prašume, a na današnju se minijaturnu mjeru svodila postepeno. Od 14. do 20. stoljeća trajala je postepena sječa prašume zbog sve većeg naseljavanja Europe, a za vrijeme I. svjetskog rata njemačka je vojska teško oštetila šumu, za svoje potrebe ubijajući na stotine rijetkih životinja i nesmiljeno sijekući stabla. Središnji dio šume po prvi je put zaštićen kao poljski rezervat nekoliko godina nakon toga, 1921. godine, no šuma je već pretrpjela nepopravljive gubitke, te je u njoj već tada bilo svega nekoliko desetaka primjeraka gotovo izumrle vrste europskog bizona.

No, pljačkanje i uništavanje prašume nastavilo se, očekivano, i tijekom II. svjetskog rata, kad su kroz ugroženu Białowieżu tutnjali nacistički vojni odredi, Crvena armija i partizani, koji su naizmjenično preuzimali kontrolu nad njom. Nacistička vojska jedno je vrijeme u ovoj šumi pogubljivala neprijatelje, a planirali su u njoj otvoriti i ogromni lovački rezervat koji bi, da je zaživio, nesumnjivo do kraja uništio zaštićene vrste u njoj.

Nakon rata, šuma je bila podijeljena između Poljske i Bjelorusije, s tim da je Poljska svoj dio šume zaštitila kao nacionalni park, a bjeloruski dio još je neko vrijeme bio eksploatiran jer je prvotno bio stavljen na raspolaganje državnoj administraciji.

Usprkos tome što je danas gotovo cijeli teritorij preostale prašume zaštićen, njezina sječa još uvijek nije prestala u potpunosti jer u njezinoj blizini postoje mnoga naselja čiji opstanak ovisi o drvu iz šume. Zbog ovakvog stanja, i danas su česti prosvjedi za očuvanje ove europske prašume.

Digitalna prašuma

Jedan od posljednjih pokušaja skretanja pažnje javnosti na potrebu očuvanja ove šume poduzeo je čovjek po imenu Wojtek Voiteque Kowalik, koji je potaknuo internetsku stranicu GeoBoxers da naprave repliku poljskog dijela šume Białowieże u popularnoj “otvorenoj” računalnoj igri Minecraft, i to u mjerilu 1:1. Više o digitalnoj Białowieżi možete doznati na priloženom linku: https://www.geoboxers.com/bialowieza/ (KLIK).

Rijetke životinjske vrste

U ovoj prašumi žive mnoge rijetke životinjske vrste na pragu izumiranja. Tako je šuma dom najveće europske kopnene životinje, tj. europskog bizona (Bison bonasus), koji je nakon I. svjetskog rata bio gotovo istrijebljen kao vrsta, ali je Białowieża njima ponovno naseljena nakon što je posljednji mužjak iz jednog zoološkog vrta oplodio posljednje ženke bizona.

Ipak, ni to nije prošlo bez problema jer je posljednji sačuvani mužjak bio bolestan, a svoju je bolest genetski prenio i na svoje cjelokupno potomstvo, pa tako današnji bizoni u ovoj prašumi često pate od infekcije genitalija poznate kao nekrotizirajući balanopostitis.

Osim ovih bizona, šuma je dom i drugih rijetkih vrsta, poput divljih svinja, losova, rijetke sorte malih poljskih konja i drugih ugroženih životinja, a njihov je opstanak izravno vezan uz opstanak i zaštitu same prašume.

***

Preporučeni tekst (LINK): Galerija nekih od najljepših vrsta ptica koje je moguće vidjeti i u Hrvatskoj