U ljetnim mjesecima, osobito kad nemam para za putovanje na more, stalno mi se po glavi mota zagrebačko jezero Jarun. Nije ni čudno, kad ga građani popularno zovu “zagrebačkim morem”.

Ako ste imalo poput mene, onda ste se barem jednom, odmarajući u hladu jarunskih obala, zapitali otkad je to jezero zapravo tu gdje jest, kako je izgledalo u prošlosti, i što je u prošlosti bilo na zemljištu oko njega. U tu svrhu sam za sve znatiželjnike malo pronjuškao internetom i ovdje prikupio neke od najvažnijih podataka vezanih uz prošlost i razvoj Jaruna.

Prvi zapisi o Jarunu

Jarun se spominje u kaptolskim spisima iz davne 1423. godine. Naime, Kaptol je u to vrijeme bio u vlasništvu komada zemlje na kojem danas počivao ovo najpopularnije gradsko jezero, a vlasnički dokument opisuje ga kao neprohodno, pošumljeno tlo puno zmija i divljih životinja. No, prava povijest Jaruna kao komada zemlje na kojem žive ljudi počinje oko 1527., tvrdi se u zapisima na jednom blogu iz 2012. godine pod nazivom Jarun-povijest i zanimljivosti.

Naseljavanje jarunskog područja

Dakle, oko godine 1527. pred tadašnji Gradec i Kaptol je stigao jedan od valova izbjeglica iz Like koji su bježali pred Turcima. Gradec se složio da se ovim došljacima ustupi zemlja oko Save koja je nakon toga bila nazvana Horvati, jer izbjeglice mogu iskrčiti neprohodne šikare i učiniti to područje prohodnim i plodnim, dajući dio uroda za gradske zalihe, te istovremeno otežavajući prolaz s te strane možebitnoj navali Turaka.

No, čim su na tom području Save počela nicati prva težačka naselja, 1527. došlo je do velike poplave Save u kojoj su stradale livade, pašnjaci i polja oko Horvata. S obzirom na ovu nedaću, dio ličkih izbjeglica izgubio je ono malo što je posjedovao te su ovog puta tražili pomoć od Kaptola koji je jedan dio pogođenih poplavom prenaselio u Vrapču, a drugi dio dobio je neobrađenu i divlju zemlju gdje danas počiva jezero Jarun. Ličke izbjeglice koje su ostale u Horvatima tako su ostale kmetovi u službi Gradeca, dok su obitelji premještene u Vrapče i na Jarun postale Kaptolski kmetovi.

Tako je počelo krčenje guste šume na području današnjeg kvarta Jarun, no kmetovi koji su dugi niz godina živjeli na tom negostoljubivom području i dalje su patili zbog čestih izlijevanja Save.

Postepeni rast jarunskog naselja

Naselje Jarun ucrtano je na topografskoj karti Zagreba iz 1782. godine, te iz tog dokumenta možemo vidjeti da je na mjestu nekadašnje šumetine s divljim zvijerima, usprkos svim nevoljama, niknulo malo naselje. Tada je selo Jarun imalo samo dvije ulice, imenom Ulica Jarun i Jarunska obala.

Međutim, sama vodena masa danas poznata pod imenom Jarun tada još nije bila jezero u strogom smislu riječi.. Jarun je tad još zapravo bio jedan od rukavaca rijeke Save oko kojeg je izgrađeno malo naselje i pripadajuća polja.

Jarun je zaživio kao jezero tek oko 1964. godine kad je grad Zagreb zbog iznimno jake poplave počeo graditi savski nasip. Nakon što je nasip izgrađen, riječni rukavac oko jarunskoga naselja odvojen je od rijeke i počeo je poprimati identitet jezera. Iz tog je područja vađen i šljunak za izgradnju savskog nasipa, pa je tako Jarun dobio na dubini. Nakon što je od riječnog rukavca postao jezero, Jarun je okolna polja počeo preobražavati u močvare.

Nastanak današnjeg Jaruna

Jarun se počeo uređivati i poprimati današnji oblik tek 70-ih godina 20. stoljeća, uoči izabiranja grada Zagreba za domaćina buduće Univerzijade 1987. godine. Netko u gradu tada je zaključio da Zagreb treba rekreacijski centar u zapadnome dijelu grada, a zapušteno područje oko jezera Jarun bilo je idealno za takav projekt.

Tako su na sada uređenom jezeru počeli nicati prvi sportski sadržaji:  veslačka staza, jedriličarski i kajakaški klubovi, zgrada uprave, tribine… Dolazi i do izgradnje obližnjeg Športskog parka Mladost, Studentskoga naselja Stjepan Radić i Kineziološkog fakulteta.

S uređenjem i velikom ponudom novih sadržaja na jezeru, u to je vrijeme počelo i intenzivnije naseljavanje područja oko njega, te izgradnja stambenih naselja uz Jarun. Uz novoniklo stambeno naselje Jarun izgrađeni su i Vrbani, Gredice, Staglišće, Horvati i Gajevo.

Oko 1985. godine ovaj je dio grada napokon bio povezan centrom gradskim linijama 5 i 17. koje su vozile do nekadašnjeg okretišta Jarun, a uvedeno je i nekoliko autobusnih linija.

Devedesetih godina Jarun je tako već počeo ličiti na pravo gradsko naselje u punom smislu riječi – imao je svoju školu, dom zdravlja, spomen-crkvu hrvatskim braniteljima, a na obalama jezera počeli su nicati i prvi komercijalni sadržaji, poput noćnih klubova i restorana.

Budućnost “zagrebačkog mora”?

Jarun je danas i dalje (istina, ponešto zapušteni) sportsko-rekreacijski centar Zagrepčana. No, u budućnosti su najavljene neke inovacije na jezeru, poput izgradnje dvaju mostova preko jezera – jednog za pješake a drugog za tramvaje. Uz to, u planu je i izgradnja novog obližnjeg poslovnog centra od desetak nebodera s oko 20 katova, a s otkrićem geotermalnih jarunskih izvora priča se i o izgradnji toplica.

Kakva god bila buduća slika Jaruna, nadam se samo da ovo prekrasno jezero, kao tolike druge zagrebačke površine, neće biti unakaženo pohlepom i nekompetentnošću nadležnih za buduće radove. Jer, Jarun je i dalje prvenstveno oaza mira u koju ljudi dolaze napuniti baterije kad im postane puna kapa gradske graje i čađavih zagrebačkih prometnica.

***

Preporučeni tekst: Najveća hrvatska pomorska tragedija: I mi, na žalost, imamo svoj “Titanic”