Siguran sam da svi znate kako među nama postoje ljudi s razvijenim afinitetima prema raznim oblicima erotskog vezivanja. Naravno, vezivanje konopcima vrlo je popularno u tzv. BDSM zajednici (kratica za “Bondage, Dominance & Sadomasochism – vezivanje, dominacija i sadomazohizam).

Ipak, današnji tekst nećemo posvetiti bilo kakvom vezivanju ljudskog tijela konopcima radi postizanja erotskog efekta, već ćemo zajedno istražiti svijet posebne japanske tehnike vezivanja tijela znane pod imenom kinbaku, koja se često naziva i pravom vještinom i estetikom, te nije nužno vezana uz same sadomazohističke seksualne prakse.

Što je kinbaku?

Dakle ovako. Termin kinbaku obično se prevodi kao “tijesno stegnut”, dok bliski izraz kinbaku-bi znači “ljepota tijesnog stezanja (konopaca)”. Radi se o posebno estetski razrađenoj japanskoj varijanti vezanja konopaca oko ljudskog tijela, i to na način da u principu jednostavno isprepleteni konopci i zavezani čvorovi u kombinaciji s ljudskim tijelom tvore vizualno i estetski dopadljive dojmove.

Za ovu tehniku senzualno-estetskog vezivanja tijela japanci, koji su doveli ovu “disciplinu” do savršenstva, tradicionalno koriste prirodne konopce od konoplje ili jute, a uobičajene dimenzije konopaca su 7 do 8 metara dužine i 4 do 5 milimetara debljine.

Odmah na početku treba razjasniti jednu stvar – Japanci umjetnost kinbakua u pravilu shvaćaju vrlo ozbiljno. Mnogi pojedinci posvećuju se godinama predanog treninga ne bi li postali “majstori vezivanja”, a ističe se i kako kinbaku definitivno nije za prosječne i neistrenirane sadomazo entuzijaste, jer ova praksa je potencijalno vrlo opasna ako ju iskušavaju amateri. Naime, osobe koje se nisu posvetile dugotrajnom proučavanju optimalnih načina vezanja i reakcije ljudskog tijela riskiraju opasnost od raznih vrsta povreda, istegnuća, prekida krvotoka i, dakako, gušenja.

Pri samom prakticiranju ove vrste vezivanja je, osim same stručnosti majstora, od ključne važnosti i međusobno povjerenje te suradnja sudionika.

Estetika japanskog vezivanja

Sad, upustimo se malo u razmatranje same estetike iza prakticiranja kinbakua.  Kao prvo, najočitiju vizualnu estetsku komponentu ove prakse čine sami uzorci konopaca vezanih oko ljudskog tijela. Oni tvore različite oblike mreža i čvorišta, a sami vizualni uzorci omatanja konopca mogu biti jednostavniji ili složeniji.

Druga važna komponenta ovog iskustva jest sam proces vezivanja konopca oko ljudskog tijela, to jest taktilna komponenta. Praktikanti kinbakua tako ističu da je samo iskustvo vezivanje za majstora kinbakua i osobu koju se vezuje barem podjednako zanimljivo i važno kao i krajnji rezultat. Neki idu toliko daleko da uspoređuju konopce s produžetkom tijela, ruku i prstiju majstora kinbakua koje njegov trenutni subjekt vezivanja iskušava na svome tijelu.

Treća komponenta jest krajnji nusprodukt samog vezivanja. Osobe vezane na ovaj način konopac zapravo prisiljava na zauzimanje raznih neobičnih, netipičnih, neprirodnih i često namjerno neudobnih tjelesnih poza. Važna komponenta ove prakse jest i vješanje tijela osobe o konopce tako da ono visi iznad zemlje. Pritom tijelo može zauzimati asimetričan ili simetričan položaj, ovisno o vizualnom efektu koji se pojedinim uratkom pokušava stvoriti.

Kratka povijest kinbakua

Ova estetsko-erotska japanska praksa nije izmišljotina moderne dekadencije. Zapravo, seže u dosta daleku povijest i  po prvi se puta spominje tijekom japanskog perioda Edo, koji je trajao od početka 17. do druge polovice 19. stoljeća. Nadalje, “ocem” modernog kinbakua često se smatra japanski slikar Seiu Ito koji je živio od 1882. do 1961. godine. On je razvio ovu tehniku estetskog vezivanja navodno proučavajući japanske tehnike vezivanja ratnih zarobljenika.

Ova je vrsta senzualne umjetnosti u Japanu međutim postala široko popularna tek 50 i 60 godina 20. stoljeća, kad su se na japanskom tržištu počeli pojavljivati prvi erotski časopisi koji su sadržavali i erotske te pornografske fotografije kinbakua.

U današnjem svijetu erotsko je vezivanje konopcima široko rasprostranjeno u cijelom svijetu. No, ono što kinbaku razlikuje od “običnih”, “vulgarnih” sadomazohističkih praksi vezivanja jest njegova istančana estetika, uniformiranost i ritualiziranost samog čina vezanja, kao i činjenica da kinbaku može, ali nužno i ne mora podrazumijevati erotske konotacije. 

Preporučeni tekst: U jednom japanskom hotelu na recepciji rade roboti-dinosauri