Lijena trutina kakav već jesam, meni osobno nema veće uživancije od ležanja u krevetu negdje oko podneva. Tada uglavnom ne spavam, već jednostavno uživam u neaktivnosti vlastitoga mozga i tijela. A u tom stanju opuštenosti, posebno volim promatrati lude psihodelične uzorke boja koji se oblikuju s unutrašnje strane mojih zjenica.
Znate o čemu pričam. Kad zatvorite oči, često postanete svjesni vrtložećih boja koje luduju pred crnom pozadinom vaših sklopljenih očiju. E pa, tijekom današnjeg lijenog popodnevnog ležanja, konačno sam sam sebe zapitao zašto zapravo vidimo te uzorke zatvorenih očiju? Što je uzrok ovoj pojavi?
Hajd’mo provjeriti odgovor zajedno.
Oči širom zatvorene
Ispada da ovaj percepcijski fenomen zapravo nema veze s izvorima svjetlosti koje ste promatrali neposredno prije nego li ste sklopili oči. Jaka svjetlost, naravno, može ostaviti “zaostali” uzorak svjetlosti u vašem oku jedino ako direktno buljite u jaki izvor svjetlosti poput žarulje ili Sunca (što se, dakako, ne preporučuje). No, danas ne govorimo o tome, već o potpuno nasumičnim svjetlosnim uzorcima koje vidite čak i ako ste prije samoga sklapanja očiju dugo vremena jednostavno sjedili u polumraku.
Ono što je odgovorno za ovu vizualnu pojavu jest optički podražaj koji se zove “fosfen”. Do njega dolazi jer je mrežnica našeg oka, koja registrira svjetlost iz naše okoline dok imamo otvorene oči, zapravo uvijek u nekoj mjeri aktivna. Vidite, kada zatvorimo oči, aktivnost u mrežnici oka ne prestaje stopostotno, jer u njoj se konstantno javljaju mali fotonski naboji koji uzrokuju efekt viđenja fosfena, tj. viđenja apstraktnih svjetlosnih uzoraka.
Do “viđenja boja” zatvorenih očiju, dakle, dolazi jer se naše očne mrežice nikad u potpunosti ne odmaraju. Atomi našeg tijela konstantno “isijavaju” biofotone. Tako “fosfeni” nastaju zbog električnog podražaja mrežnice koji nije dospio u nju izvana, već iznutra, iz same mrežnice. Naš optički živac ove male svjetlosne naboje, koje isijavaju naše stanice, nije u stanju razlikovati od svjetlosnih podražaja dobivenih iz naše okoline, pa ih stoga također vidimo kao apstraktnu sliku pred svojim zatvorenim očima.
Zatvorenih očiju možemo vidjeti boje i uz pomoć vanjskih stimulansa, poput već spomenutog gledanja u jaki izvor svjetlosti koji kao da se na nekoliko minuta “ureže u našu mrežnicu”, a isto tako i vršenjem mehaničkog pritiska na oči (primjerice, nakon trljanja očiju).
Jedini ljudi koji ne vide nikakve fosfene su oni slijepi od samoga rođenja. Ljudi oslijepjeli tijekom života svi, u većoj ili manjoj mjeri, “vide” ovakve apstraktne svjetlosne uzorke.
***
Preporučeni tekst: Zašto su stvari tamnije boje dok su mokre?
