Usnuli Posejdon (poezija u prozi za sve koji već sanjaju o moru)

Ušli smo u još jedan radni tjedan, a ponedjeljci u vrijeme masovnih odlazaka na godišnje odmore posebno su demotivirajući za sve one koji na poslu još iščekuju svojih par tjedana slobode. U tom duhu danas sam vam odlučio na čitanje ponuditi jednu kratku pjesničku prozu inspiriranu morem, kako biste se bar u mislima na nekoliko minuta preselili na Mediteran.

Tekst je ovih dana spontano nastao na plaži u Červaru kraj Poreča. Nadam se da će vam se svidjeti.

Plaža u Červaru
Foto: Kurziv.net

***

USNULI POSEJDON

 

Klonulo Posejdonovo čelo, ta ispucala stoljetna stijena, sanja u zipci satkanoj od valova.

Iznad usnulog tjemena kralja nepreglednih oceana, nabreklo jedro osamljene jedrilice poput vitkog pera šara nemirnim pergamentom pučine.

Podvodna stijena
Foto: Pixabay

Mornari pjevaju opijeni svjetlucanjem slanog zrcala ispod pramca radoznalo zagledanog u daljinu. Osamljeni skiper klizi nebom tihog podvodnoga kraljevstva.

Klepetanje napetoga jedra odjekuje plavim bezdanom. Od tog se zvuka kraljeva glava pospano promeškolji u svome stoljetnom spokoju, te odmah zatim potone još dublje u mulj nesvjesnog.

Skiper jedro
Foto: Max Pixel

Posejdon se u snu tad utrkuje  sa svečanom procesijom dupina, zaboravivši na čudna, bučna bića što dišu iznad valova.

Mornari će, uvečer pristavši uz kopno, tek u vlastitim otežalim snovima začuti gromku riku kraljevog razdraganog smijeha iz dubine.

***

Preporučeni tekst: Umjetnost za kišne dane ( 1 pjesnička proza i 5 slikarskih djela s temom gradske kiše)

Boemski kutak, Književnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *