Ušli smo u još jedan radni tjedan, a ponedjeljci u vrijeme masovnih odlazaka na godišnje odmore posebno su demotivirajući za sve one koji na poslu još iščekuju svojih par tjedana slobode. U tom duhu danas sam vam odlučio na čitanje ponuditi jednu kratku pjesničku prozu inspiriranu morem, kako biste se bar u mislima na nekoliko minuta preselili na Mediteran.

Tekst je ovih dana spontano nastao na plaži u Červaru kraj Poreča. Nadam se da će vam se svidjeti.

***

USNULI POSEJDON

Klonulo Posejdonovo čelo, ta ispucala stoljetna stijena, sanja u zipci satkanoj od valova.

Iznad usnulog tjemena kralja nepreglednih oceana, nabreklo jedro osamljene jedrilice poput vitkog pera šara nemirnim pergamentom pučine.

Mornari pjevaju opijeni svjetlucanjem slanog zrcala ispod pramca radoznalo zagledanog u daljinu. Osamljeni skiper klizi nebom tihog podvodnoga kraljevstva.

Klepetanje napetoga jedra odjekuje plavim bezdanom. Od tog se zvuka kraljeva glava pospano promeškolji u svome stoljetnom spokoju, te odmah zatim potone još dublje u mulj nesvjesnog.

Posejdon se u snu tad utrkuje  sa svečanom procesijom dupina, zaboravivši na čudna, bučna bića što dišu iznad valova.

Mornari će, uvečer pristavši uz kopno, tek u vlastitim otežalim snovima začuti gromku riku kraljevog razdraganog smijeha iz dubine.

***

Preporučeni tekst: Umjetnost za kišne dane ( 1 pjesnička proza i 5 slikarskih djela s temom gradske kiše)