Dobrodošli u novi nastavak serije tekstova objedinjenih pod nazivom Turneja po knjižnicama! Za one koji su se tek uključili – Turneja po knjižnicama je serija tekstova na Kurzivu u kojoj ću postepeno opisati obilazak svake od pedesetak postojećih gradskih knjižnica u Zagrebu i o njima iznijeti svoje dojmove.

Danas nam je na tapetu za knjižničku recenziju na red došla jedna od knjižnica iz bližeg centra grada – Knjižnica Medveščak. Ako ju do sad niste posjetili osobno, u ovom tekstu možete doznati kakvi su u njoj interijer, ozračje, izbor knjiga i slično.

Kako do Knjižnice Medveščak?

Počnimo, kao i obično, od osnova. Kako se dolazi do Knjižnice Medveščak? Za razliku od ostalih knjižnica koje smo do sad obradili, a koje su se nalazile uglavnom dosta udaljene od Centra (Dubrava, Gajnice, Podsused), današnja knjižnica lako je pristupačna manje-više svim građanima. Nalazi se pokraj džamije na Trgu žrtava fašizma broj 7. Do nje se jednostavno može doći tramvajima broj 1, 9, 13 i 17, a do nje možete doći i petominutnom šetnjom iz Vlaške ili Draškovićeve ulice.

U ovu knjižnicu po prvi put sam zalutao prije nekih tri – četiri godine, kad sam u blizini crnčio na jednom očajnom uredskom poslu koji mi je uništavao dušu i želju za životom. Zato sam nakon posla počeo navraćati u Knjižnicu Medveščak kako bi lutajući među policama sa zanimljivim naslovima iz misli isprao uredsku prljavštinu. I pomoglo je, jer u ovoj knjižnici ima se što za vidjeti i posuditi.

Osebujan interijer i razmještaj

Kada uđete u Knjižnicu Medveščak, primijetit ćete da u njoj vlada nešto drugačije ozračje od manjih knjižnica koje smo do sad zajedno posjetili. Prva asocijacija (barem meni) u ovom prostoru jest – skladište.

I doista, Medveščak nije knjižnica koja će vas impresionirati intimnom atmosferom dnevnoga boravka, već je u njoj uređenje interijera podređeno funkcionalnosti. Ovdje je u javnom dijelu knjižnice izložen poprilično velik broj knjiga, a sam prostor nije ogroman. Stoga je ovdje od ključne važnosti bilo kako na ograničenom prostoru pregledno izložiti što veći broj literature.

Iz ovog razloga, raspored Knjižnice Medveščak podosta je zanimljiv. Naime, uz metalne police na podnoj razini knjižnice, tu je i cijeli jedan povišeni plato s većim drvenim policama na kojima stoji većina knjižne građe. Do ovog platoa vodi nekoliko stepenica, pa imajte na umu da ćete, ako ste teže pokretni, u ovoj knjižnici trebati nečiju asistenciju da biste došli do najzanimljivijeg dijela literature.

Dodatan skladištarski štih (koji i nije odbojan, već je ovdje izveden nekako simpatično, u stilu: “Vidi koliko smo knjiga uspjeli nagomilati!”) dodatno pojačavaju table sa strelicama i opisom razmještaja polica koje vise sa stropa kako bi posjetiteljima olakšale snalaženje.

S obzirom na veliku količinu naslova, knjižne police su ovdje dosta skučene i natrpane, a cijela je ogromna sekcija s domaćom literaturom postavljena iza jednog od službenih pultova, no ona na sreću nije ničime ograđena i možete ju pregledavati po volji, bez potrebe za zamornim moljakanjem knjižničarki da vam nešto dohvate.

Uz povišeni plato, ova se knjižnica odlikuje i time što pod svojim širokim prozorima koji gledaju na Trg žrtava fašizma drži rasprostrti izbor preporučene literature, a prozorska stakla redovito su oblijepljena posterima s raznim poučnim kulturnim sadržajima.

Dojmovi o sadržaju polica

A sada nekoliko riječi i o samom izboru literature. Iako ova knjižnica ima i pristojan broj knjiga iz raznih svjetskih književnosti, ja osobno u nju idem obično kada tražim novu stručnu literaturu za čitanje. Jer, police s publicistikom ovdje su, barem imam takav dojam, bogatije od polica s beletristikom.

Još bolje od toga jest to da ovdje police s publicistikom nisu većinski ispunjene šund self help i kvazi-filozofskim naslovima, kao u mnogim drugim manjim knjižnicama koje donekle zanemaruju svoje kolekcije stručne literature. U Knjižnici Medveščak možete pronaći velik broj ozbiljnih stručnih knjiga kojih nema u drugim bibliotekama.

Što se tiče beletristike, imam dojam da se ovdje najviše isplati doći zbog njihove kolekcije hrvatske književnosti koja je podosta zanimljiva i obimna.

Naslovi koje sam posudio

Kao i svaki put, i prilikom ovog posjeta novoj knjižnici u svrhu pisanja novog nastavka Turneje po knjižnicama, nisam išao tek da mi “dupe vidi puta”, već sam nešto i posudio. Barem neku od posuđenih knjiga opet ću i recenzirati na Kurzivu.

Ovog puta za čitanje sam odabrao:

• Zoran Ferić – Na osami blizu mora (Ovo je, ako se ne varam, najnoviji roman jednog od naših trenutno najčitanijih domaćih prozaika. Za razliku od većine razvikanih domaćih autora u koje se vrlo često razočaram, Ferić je za sad uvijek ispunjavao moja visoka očekivanja, pa se nadam da će taj trend nastaviti i s ovom knjigom.)
• Boris Kozjak – Kockanje: Od dokolice do socijalne patologije (Ovo je obimna studija koja vrlo detaljno analizira fenomen kockanja u modernom svijetu i u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na sociološku analizu fenomena popularnosti kockanja).
• Eliphas Levi – Velike tajne (Koliko sam upućen, Levi je jedan od okultnih autora za koje se kaže da su snažno utjecali na jednog od najpoznatijih modernih okultista, Aleistera Crowleya. Stoga me zanima kakve se to sve “tajne” kriju u ovoj knjizi, jer do sad se nisam upoznao s ovim autorom).

Toliko u ovom nastavku Turneje po knjižnicama! Čitamo se ponovno čim pročitam ove knjige. Naravno, do tad će ime knjižnice u koju ću iduću banuti ostati tajna. Tko zna, možda u idućem navratu posjetim baš VAŠU lokalnu biblioteku. 🙂

***

Preporučeni tekst (LINK): Turneja po knjižnicama: biblioteka u najzapadnijem kutku Zagreba – Knjižnica Podsused