Nekomercijalna i ekstremna glazbena zajednica diljem svijeta iznjedrila je neke iznimno ekscentrične i nekonvencionalne umjetnike. Takvoj vrsti glazbenika definitivno pripada i tip kojim ćemo se pozabaviti u današnjem tekstu. Njegovo umjetničko ime je Merzbow, a ovaj ludi Japanac do sad u svojoj službenoj diskografiji ima više izdanih studijskih albuma nego li prosječni glazbenici imaju snimljenih pjesama.

Merzbow je jedan od rijetkih ekstremnih glazbenika koji ujedno prekoračuju granice moje vlastite tolerancije za nekonvencionalne glazbene izričaje. Stoga priznajem da Merzbowa nisam u stanju slušati na duže vremenske periode, a uglavnom ga se sjetim nakratko preslušati za potrebe ovakvih tekstova.

S obzirom na to, mogli biste me s pravom pitati zašto vam imam potrebu pisati o glazbeniku kojeg osobno nisam u stanju slušati. Odgovor leži u tome što me pri proučavanju nekonvencionalnih umjetničkih izričaja prije svega zanima – eksces. A cijela Merzbowova karijera doima se poput jednog ogromnog ekscesa koji je izmakao kontroli. On je jedna od onih ličnosti u glazbenom undergroundu čiji je lik definitivno prerastao njegovo djelo, no i to je fenomen vrijedan proučavanja.

Tko je čovjek iza projekta Merzbow?

Japanac Merzbow ima i pravo ime – Masami Akita. Rođen je u Tokiju 1956. godine, a na japanskoj noise sceni aktivan je još od 1979. godine pa sve do današnjih dana. Smatra ga se jednim od najutjecajnijih noise i DIY glazbenika japanskoga undergrounda, a danas za njega znaju i nekomercijalni krugovi diljem svijeta.

Merzbow je eksperimentalni noise glazbenik, što znači da su njegovi auditivni eksperimenti često lišeni i najosnovnije glazbene strukture te se sastoje od kaotičnih audio uzoraka industrijske i ambjientalne buke obrađenih putem računala. Ako nemate neku predodžbu o tome što su noise i harsh noise glazbeni žanrovi, znajte da ćete biti na pravom tragu ako naziv noise shvatite u najdoslovnijem smislu (“buka”). Bacite uho recimo na ovaj tipičan “sound” iz Merzbowovog kataloga:

Šokantno? Naravno. Glazba? Pa, to je već za raspravu. Ovisi o vašoj definiciji glazbe. Ako smatrate da glazba ima neke elemente bez kojih je se ne može nazivati glazbom (poput ritma, melodije i sličnih trica), tada za vas Merzbow vjerojatno nije glazba. No, ako glazbu u najširem smislu definirate kao bilo kakav slušni podražaj nastao kreativnom intervencijom, tada je ovo glazba.

Hiperproduktivnost na desetu potenciju

Ipak, ako mislite da je Merzbow neki japanski nikogović, tada znajte ovo. Njegova glazbena karijera traje već cijelih 40 godina (!), a Wikipedija me informira da je do sad objavio jebenih 294 studijskih albuma (!!), 77 live albuma (!!), 42 split albuma i 32 EP izdanja! Jasno je da Merzbowu u ovako apsurdno podivljaloj hiperproduktivnoj karijeri pomaže činjenica što u noiseu praktički sve prolazi, pa može štancati albume kao lud. Jer, ljudi involvirani u noise scenu obično govore da ovakvu vrstu audio zapisa ne treba slušati kao glazbu (No shit!) , nego kao različite uzorke zvukovnih kolaža, od kojih svaki uzorak (tj. snimka) ima svoju zasebnu “teksturu”.

Merzbow svoje “zvukovne kolaže” stvara uglavnom uz pomoć nekonvencionalnih i nemuzikalnih instrumenata vlastite kućne izrade i pomoću računalne obrade zvuka. Njegova djela rijetko sadrže bilo što slično tradicionalnoj melodiji ili ritmu, a odlikuju se neugodno “podebljanom” distorzijom koja prijeti da će vam spržiti zvučnike. Ipak, u svojoj se karijeri u nekoliko rjeđih prilika upustio i u ambientalne vode.

Sadomazo vegan i noise umjetnik

Osim što je poznat kao jedan od glazbenika s najvećim katalogom izdanja, ovaj se lik bavi i pisanjem publicistike. Tako je u Japanu objavio nekih 14 knjiga u kojima obrađuje nekonvencionalne teme poput sadomazohizma, erotskog vezivanja i seksualnih perverzija općenito, kao i teme poput underground kulture, arhitekture, vizualne umjetnosti, veganstva i prava životinja.

Merzbowova diskografija, usprkos njegovim privatnim interesima, obično ne sadrži nikakvu izravnu političku, ideološku ili aktivističku poruku, i to primarno zato što njegovi uraci ne sadrže tekstove ni vokale. Upravo zato je glavna “funkcija” njegova opusa izazvati u ljudima stanje slično mučnini i dezorijentiranosti, a usput ih i natjerati da se sami preispitaju u vezi s vlastitim definicijama umjetnosti i glazbe.

Tijekom njegove noise karijere koja traje već cijela četiri desetljeća, Merzbow je u nekoliko navrata mijenjao koncept svoga projekta, u nekim razdobljima više stavljajući naglasak na home made instrumente i improvizaciju uživo, dok je u drugim razdobljima više producirao zvukove na računalu. Njegova glazba gotovo je uvijek više multimedijski performans nego li “samo” auditivna umjetnost.

Bacite uho na priložene linkove i preispitajte granice vlastite glazbene tolerancije. 😉

***

Preporučeni tekst (LINK): Najekstremnija “glazba”?? Upoznajte jezivi “bend” u kojem su vokalisti mentalno poremećeni pacijenti!