Ne očekujem da ćete prepoznati igru na našem današnjem repertoaru. To je u redu, ali vam sugeriram da se s njom upoznate, pogotovo ako ste obožavatelj retro platformera.
Dok igre koje sam do sad obradio na ovoj stranici (Silent Hill 2, Blood, Sonic, Heretic) sve uživaju kultni status, Flinka se danas sjećaju samo rijetki. A to je, ako mene pitate, prava nepravda, jer radi se o jednom od najboljih platformera izašlih na Segi.
Flink – platformer s dušom
Puni naslov igre glasi The Misadventures of Flink, a igra je 1994. godine bila izdana za Segu CD, Amigu CD32 i Segu Mega Drive. Ono što je nevjerojatno u vezi ovog naslova jest to da je on produkt truda samo trojice ljudi koji su igru završili u samo 9 mjeseci. A njihov proizvod vrvi nevjerojatnom količinom vizualnih detalja, odličnog i raznolikog dizajna, atmosferičnim pozadinskim melodijama i sličnim poslasticama.
Radi se o 2D platformeru u kojem se nalazite u ulozi mladog čarobnjaka Flinka, čiji je rodni kraj okupirao zli čarobnjak koji se nastanio u obližnjem vulkanu. Cijeli vizualni stil igre je apsolutno impresivan čak i u današnje vrijeme. Tema i dizan igre odišu nekim posebnim “keltskim” (?) štihom, a predivna paleta boja u svakom je trenu na ekranu iskorištena do maksimuma. Pogledajte samo priložene kadrove u ovom tekstu i odmah će vam biti jasno na što mislim.
Sve ovo, kombinirano s doista izuzetno atmosferičnom pozadinskom glazbom premašuje očekivanja i standarde većine onodobnih 2D platformera, nudeći neki poseban “retro šarm” i atmosferično iskustvo igranja, koje nije pretjerano uobičajeno u igrama ovakvog žanra.
Igre su nekad prestavljale veći izazov
Sama igra, iako bi vam se zbog vizuala mogla učiniti pomalo “dječjom” zbog svojeg bajkovitog ugođaja, zapravo je vraški teška! Sjećam se kako sam provodio mnoge sate za svojim Mega Driveom kao klinac, apsolutno ludeći nad nekim nivoima koji predstavljaju apsolutni izazov i profi platformerima. Tako nije neuobičajeno da se u Flinku od vas istodobno očekuje brzinsko skakanje po minijaturnim platformama izbjegavajući brojne zamke, te dodatno hvatanje za užad iznad provalije i usputno precizno ciljanje kamenjem u glavu neprijatelja koji navaljuju na vas sa svih strana. Srećom, igra je dovoljno zabavna i očaravajuća da vas, i nakon mnogobrojnih poraza, i dalje intrigira dovoljno da pokušate još jednom.
Igra vješto kombinira razne elemente poput kvazi-3D neprijatelja i buzdovana koji vitlaju prema vama, plutajućeg lišća, opruga i federa na kojima morate skakati, rotirajućih spriteova i sličnih sitnica. U igri se borite protiv neprijatelja bilo skačući na njih, bacajući na njih razne objekte (ili druge neprijatelje) ili koristeći magiju.
Više od bezumnog platformera
Element magije čini se posebno inovativan u ovako jednostavnoj platformerskoj akciji, pogotovo zato jer se ne svodi na jednostavno stiskanje određenog gumba na upravljaču. Imate mogućnost i otključavanja mnogobrojnih škrinja razasutih po nivoima, te skupljanja raznih sastojaka za izradu magičnih napitaka. Da biste znali kojim redoslijedom morate u kotao ubaciti prikupljene sastojke da biste postigli željeni magijski efekt, morat ćete pronaći i svitke sa zapisanim magičnim receptima.
Cijelim putem kroz igru, svaki poraženi neprijatelj daje vam djelić svoje magijske esencije. Te djeliće magijske esencije prikupljate u čuturicu koja vam služi kao health bar. Kad vas neki od neprijatelja uspije ozlijediti, sadržaj vaše magične čuturice se rasipa po ekranu, te slijedi vaš panični pokušaj ponovnog prikupljanja što veće količine magične esencije. Jer, idući put kad vas neki od neprijatelja uspije tresnuti, ako imate praznu magijsku čuturicu – gubite život. Stvar funkcionira zapravo poprilično slično kao i Sonic sa svojim zlatnim prstenovima, samo što ovdje magijsku esenciju koja vam je potrebna za preživljavanje možete žrtvovati i za spravljanje neke ofenzivne ili defenzivne magije.
Ovakvih inovativnih sitnica ima u cijeloj igrici, te vas ponekad doista iznenađuje količina uložene maštovitosti i dovitljivosti malog tima koji je radio na Flinku. Primjerice, cijelo vrijeme skupljate sastojke za razne čarobne napitke (od kojih su neki dosta rijetki), ali postoji jedna određena vrsta neprijatelja koja vam se može prišuljati iza leđa i ukrasti neki sastojak iz vašeg inventoryja, pa ga morate naganjati preko nivoa prije nego li ispari zajedno s vašim dragocjenim predmetom.
Uz već doista iznenađujuću raznolikost nivoa i izazova postavljenih pred vas, apsolutnu poslasticu predstavljaju bossovi na kraju svake sekcije igre. Oni su obično ogromni, zastrašujući, maštovito osmišljeni, vrlo opasni i vizualno impresivni. Tako je, primjerice, prvi veliki neprijatelj s kojim se susrećete ogromna rogata zvijer koja hoda uokolo na zašiljenim kolcima veličine stabala, koristeći ih kao neku vrstu štaka (i pritom vas, dakako, pokušavajući nabosti na njih).
Ako nikad niste iskusili radost i frustraciju probijanja kroz ovu igru, a inače vrlo volite platformere i fantastiku u videoigrama, doista stojim iza ove preporuke.
***
Preporučeni tekst: Retro recenzija: Sonic the Hedgehog, plavi jež koji je pregazio Super Marija
