Danas ću vam iznijeti neke osnovne činjenice o medicinskom fenomenu najpoznatijem pod nazivom “paraliza sna”. Radi se o vrlo zastrašujućem noćnom fenomenu, no tim je važnije da svi koji su iskusili ovo stanje saznaju kako se radi o relativno čestoj pojavi koju je moguće znanstveno objasniti.

Osobno nikad nisam doživio paralizu sna, i na tome sam poprilično zahvalan. Jer, imam nekoliko prijatelja koji su iskusili ovo stanje, i svi se oni slažu da se radi o jednom od najstrašnijih iskustava u njihovim životima. Stoga nije ni čudo što je paraliza sna toliko utjecala na ljudske mitove i narodne predaje još od početaka civilizacije pa sve do današnjih dana.

Što je “paraliza sna”?

Glavno je obilježje ove pojave paraliza cijelog tijela u semi-budnom stanju. Paraliza sna u svojoj je srži vrsta poremećaja percepcije izazvana pretapanjem mozgovnih frekcencija karakterističnih za stanje sna i za budno stanje. Za one koji nikad nisu iskusili ovaj fenomen, najlakše bi ga se moglo opisati kao noćnu moru pri (naoko) budnom stanju svijesti.

Osobe prilikom napada paralize sna obično imaju osjećaj kao da su potpuno budne i svjesne svoje okoline, no pritom ne mogu pomaknuti niti jedan mišić svoga tijela. Ležeći tako paralizirani u krevetu, čovjek s paralizom sna najčešće doživljava i vrlo realistične slušne i vizualne halucinacije. Tako može postati uvjeren u “stranu i prijeteću prisutnost” u svojoj neposrednoj blizini, a cijeli je doživljaj tim strašniji zato što se privremeno paralizirana osoba u takvom scenariju osjeća potpuno bespomoćno.

Paraliza sna i noćni posjeti demona – izvor mnogih narodnih vjerovanja

Neke od najčešćih popratnih halucinacija uključuju uvjerenost osobe kako u svom stanu čuje šapat, strane glasove ili prijeteće režanje. Također, u ovom stanju moguće je iskusiti i osjećaj lebdenja nad krevetom ili izvantjelesno iskustvo. No, najkarakterističnija i najzlokobnija halucinacija prilikom napada paralize sna jest viđenje prijetećeg crnog obrisa iznad svoga kreveta ili na prozorskom staklu.

Ovaj “demonski” obris može samo prijeteće zurili u bespomoćnu žrtvu, ali se i kretati po sobi, te čak i “sjesti” na prsa spavača pri čemu on ima dojam kako mu nedostaje zraka i kako se guši. Pri tom je, ne zaboravite, osoba potpuno uvjerena da je budna, no ne može pomicati svoje tijelo.

Sad, poznavaocima raznih pučkih predaja i praznovjerja uočljivo je kako se iskustvo paralize sna vrlo temeljito poklapa s opisima noćnih napada sukubusa, kudlaka, mora, vampira i sličnih demonskih sila, ili pak s posjetom vanzemaljaca. Tako, iako fenomen paralize sna nije još ni izbliza dovoljno prostudiran, postoje zanimljive teorije koje navode na vjerovanje da mnoge univerzalne folklorne priče i vjerovanja o noćnim napadima zlih sila zapravo imaju medicinsku pozadinu.

Znanstveno objašnjenje fenomena

Ponavljam, važno je razumjeti to da se, ma koliko se “demonski posjet” prilikom paralize sna činio realističnim, ipak radi samo o halucinaciji. Paraliza sna zapravo je stanje između sna i jave. Iako je osoba naoko budna (u smislu da vidi i svjesno doživljava svoju okolinu), njezin mozak pritom na neki način još uvijek “spava”, tj. vrši iste procese kao i u fazi REM sna. A upravo su za REM moždanu fazu karakteristične paraliza tijela (čime nas mozak svake noći sprečava da tijekom sna padnemo s kreveta ili se na sličan način ozlijedimo), kao i pojava živopisnih snova.

Tako je za paralizu sna odgovoran naš mozak koji u tom stanju na neki način “ne prepoznaje” da smo budni, te stoga nastavlja lučiti iste kemijske spojeve odgovorne za paralizu naših mišića i za izazivanje snovitih vizija.

Statistike

Do sad prikupljeni medicinski podaci o ovom fenomenu ukazuju na to da je otprilike 8% cjelokupne svjetske populacije bar jednom doživjelo stanje paralize sna. Pri tom su posebno zanimljivi podaci o populacijskim skupinama u kojima je ovo stanje češće. Tako se nagađa da je oko 28% studenata i 32% psihijatrijskih pacijenata barem jednom imalo paralizu sna.

Nije začuđujuće da se ovaj fenomen javlja češće upravo u navedenim populacijskim skupinama, jer nagađa se kako su neki od glavnih “okidača” za pojavu paralize sna su stres, posttraumatski stresovi i traume, pomanjkanje sna, narkolepsija i neredoviti, neuredni i kratki ciklusi spavanja.

Inače, oba spola jednako su podložna ovom fenomenu. On se može javiti jednom u životu, ili se pak javljati u nepredvidljivim intervalima. Otprilike oko 35% osoba koje su jednom u životu imale paralizu sna nastavljaju ovaj fenomen doživljavati i dalje. Između samih napadaja paralize sna može proći par dana ili čak i godina. Jedan napadaj može trajati od nekoliko minuta pa do više sati.

Zaključak

Još od drevnih vremena u narodu se govori o noćnim posjetima demona koji “začaraju” svoju žrtvu tako da se ona ne može braniti, a zatim joj se uzveru na prsa, guše ju i isisavaju iz nje život. Također, u današnje vrijeme česte su priče o opsjednutim obiteljskim domovima, najčešće nakon smrti osobe ili nakon upuštanja u razne ritualne magijske prakse. Osim toga, vrlo su popularni i “urbani mitovi” o vanzemaljcima koji noću ulaze u naše domove i “uzdižu” naša obamrla tijela do svojih svemirskih brodova, gdje na nama rade medicinske pokuse.

Do sad se obično mislilo da osobe koje šire ovakve priče ili imaju neku vrstu duševnog poremećaja ili jednostavno lažu. No, poznavanje fenomena paralize sna prikazuje ovu problematiku u drugačijem svjetlu. Doista, moguće je da su za neka od najraširenijih i najuniverzalnijih praznovjerja i mitova odgovorne upravo paralize sna čiji “napad” njihove žrtve nisu u stanju razlučiti od stvarnosti.

Iako ovaj fenomen do danas još nije do kraja istražen, posjet doktoru može pomoći jer već postoje terapije i tehnike za potiskivanje novih napadaja paralize sna.

***

Preporučeni tekst: Vukodlaci u hrvatskom folkloru zapravo nemaju nikakve veze s vukovima!