Loše glazbe uvijek je bilo i uvijek će je biti. Jedina je razlika između nekad i sad ta što je publika nekad znala prepoznati netalentirane diletante bolesno opsjednute idejom slave i otjerati ih s pozornice, a danas se takve varalice masovno slave kao novi glazbeni bogovi (i da, pri tom definitivno mislim na Nicki Minaj i Lil Pumpa).
No, postoji jedan bend kojeg se razni glazbeni časopisi, portali i kritičari često sjete kao “najgore glazbene grupe ikad”. Danas ćemo zajedno zaviriti u biografiju ove ocrnjene i ismijane grupe, jer radi se o poprilično fascinantnoj i depresivnoj priči. Vidite, članice tzv. “najgoreg benda na svijetu” uopće nisu željele baviti se glazbom, ali su na to bile prisiljene.
Za sve je kriv ludi otac i jedno bizarno proročanstvo
Bend s ovom nimalo laskavom titulom zvao se The Shaggs, a nastali su još u neprežaljenoj eri hipi glazbe koja je iznjedrila neke od najvećih suvremenih glazbenih talenata ikad.
The Shaggs su bile ženski bend oformljen 1968. godine u gradu Fremontu u američkoj saveznoj državi New Hampshire. No, za postanak ove retro glazbene abominacije najviše je kriv otac članica benda. Njemu je, pazite ovo, bilo prorečeno da će njegove kćeri postati glazbene zvijezde, pa se te fiksne ideje uhvatio kao pijan plota, na nesreću svojih kćeri.
Cijela priča glasi ovako. Čovjek iz spomenutog Fremonta po imenu Austin Wiggin imao je majku koja se bavila gatanjem iz dlanova. Tako je majka prorekla svome sinu tri stvari – da će se oženiti plavušom, da će mu se nakon njezine smrti roditi dva sina, i da će njegove kćeri postati glazbene zvijezde.
Na nesreću svih upetljanih, Austin Wiggin je povjerovao svojoj ćaknutoj majci, tim više što su se njezina prva dva proročanstva slučajno ispunila. Stoga je postao opsjednut idejom da aktivno pomogne ispunjenju trećeg proročanstva i učini od svojih kćeri glazbene senzacije.
Prisilne “zvijezde”
U tom je planu postojala samo jedna sitna zamjerka. Dorothy, Betty, Helen i Racel Wiggin nisu imale baš nikakvog glazbenog obrazovanja, kao ni glazbenog talenta. No, to njihovog oca nije zaustavilo u suludom planu da doživi ostvarivanje prorečene im sudbine.
Tako su Wigginove kćeri, uz svesrdni očev nagovor, oformile pop-rock grupu The Shaggs. Prema njihovim kasnijim intervjuima, u tome im nije bilo ostavljeno mnogo izbora. Otac ih je ispisao iz škole, kupio im glazbene instrumente i platio im glazbene lekcije, a zatim ih silio da po cijele dane vježbaju “za buduću karijeru” zatvorene u kuću. Ubrzo nakon toga ugovorio im je i prvi javni nastup u njihovom rodnom gradu.
Javna poniženja
Javni nastup grupe The Shaggs je, očekivano, bio dočekan grupnom porugom, a publika je na njih počela bacati boce sokova. Problem je bio u tome što Wigginove kćeri doista nisu znale svirati ni pjevati. Njihova glazba zvuči potpuno raštimano i nasumično. Vokalne dionice s infantilnim tekstovima pjevane su van ikakvog tonaliteta, bubnjevi ne prate nikakav ritam a gitare nemaju nikakvu strukturu te ispadaju iz ritma i melodije.
Razumljivo, nakon ovako užasnog prvog javnog nastupa, sestre Wiggin željele su zauvijek odustati od glazbe, uviđajući da to nije profesija za njih. No, i opet, bile su prisiljene pokoriti se svome ocu koji im nije dopustio da odustanu. Umjesto toga, ugovarao im je daljnje nastupe na kojima su The Shaggs postale svojevrsna lokalna senzacija jer im se gradska mladež na njihove nastupe dolazila isključivo rugati.
Album Philosophy of the World
Na vrhuncu svoga poricanja da mu kćeri nikad neće postati prorečene glazbene zvijezde, Austin Wiggin platio im je snimanje njihovog prvog i jedinog studijskog albuma. Tako je album The Shaggsa pod nazivom Philosophy of the World 1969. godine izašao u 1000 primjeraka.
No, gotovo odmah nakon izdavanja ove katastrofe, 900 primjeraka albuma netragom je nestalo i do danas se točno ne zna gdje su završili. Najpopularnija pretpostavka glasi kako je kompanija koja je izdala ploču bila toliko posramljena zbog proizvoda koji su izbacili da su pokušali uništiti cijelu nakladu. Tako se danas neki od preživjelih originalnih kopija albuma grupe The Shaggs, koje li ironije, smatraju vrlo vrijednim raritetom u kolekcijama ljubitelja glazbe.
Nesretna karijera The Shaggsa trajala je sve do 1975. godine, kad je Austin Wiggin umro, nakon čega su njegove kćeri, normalno, raspustile bend.
The Shaggs postaju “kultni” bend
No, negdje u to vrijeme počelo se događati nešto zanimljivo. Naime, glazba ove grupe se tijekom 70-ih par puta zavrtjela na lokalnim glazbenim postajama, a malobrojni preživjeli primjerci njihovog jedinog albuma kružili su uokolo kao zanimljiva bizarnost. Tako su za grupu ovih potpunih glazbenih amaterki naposljetku čule i mnoga velika glazbena imena. A neki od poznatih opičenih glazbenika tijekom godina izrazili su da im se “potpuno originalna” i “autsajderska” glazba grupe The Shaggs čini genijalnom.
Među poznatim glazbenicima koji su tijekom godina javno izjavili da vole The Shaggs i da je ova glazba čak utjecala i na njihov vlastiti rad su, primjerice, Frank Zappa (ok, ovo je donekle i očekivano) koji je izjavio da su mu The Shaggs jedan od najdražih bendova svih vremena i da su “bolje od Beatlesa”, a zatim i Kurt Cobain koji je Philosophy of the World proglasio svojim petim najdražim albumom ikad.
Nakon što su tad već bivšu grupu prigrlile radio postaje i poznati glazbenici,
The Shaggs su tijekom godina polako ali sigurno počele stjecati grupu iskrenih obožavatelja koji su obično opisivali ovu glazbu kao neobično “originalnu”, “iskrenu” i “nevinu”.
U novijim desetljećima, grupi The Shaggs je, kao retro glazbenom fenomenu, bila iskazivana počast u obliku albuma na kojem razni glazbenici obrađuju njihove pjesme, a zatim se dogodio i mjuzikl o njihovoj nesuđenoj i prisilnoj glazbenoj karijeri.
Sve ovo utjecalo je na to da se prvo Dorothy Wiggin s vremenom vrati glazbi s novim bendom, a 2017. godine čak je održano i ponovno javno okupljanje i svirka danas još živih članica The Shaggsa.
Zaključak
Na ovaj način se, iako s popriličnim zakašnjenjem, proročanstvo koje je “ganjao” otac sestara Wiggin, s vremenom ipak donekle ispunilo. The Shaggs nikad nisu postale zvijezde, no čak do danas se pamte kao vrlo neobičan glazbeni fenomen i imaju određenu bazu štovatelja. Iako im se često pridaje “titula” najgoreg benda ikad, njihova glazba i danas pobuđuje povremeni interes javnosti.
Predlažem vam da sami poslušate nekoliko glazbenih uradaka The Shaggsa koje sam umetnuo u tekst, te da nakon toga sami odlučite zaslužuju li ili ne zaslužuju svoju “titulu”.
***
