Mala Močila i pralažištipavčići (2. dio pakleničke planinarske kronike)

(Napomena: 1. dio ovog putopisa možete pročitati na linku: Crnopačka uholoža: Prvi dio pakleničke planinarske kronike)

Što je to sportski godišnji odmor? Jedna takva hereza za većinu ljenjivaca ne dolazi u obzir, a uključuje buđenje rano ujutro i to čim bliže indijskom Brahmamuhurtiju – vrijeme samoga kreatora pogodno za duhovne aktivnosti! Aurora musis amica! Niste uvjereni? Postoji još jedan čisto prirodan razlog za buđenje tako rano, a to je nepodnošljivost vrućine unutar šatora jednom kada se Sunce dovoljno digne. Nakon dva-tri dana spavanja u šatoru polako ćete primijetiti kako se vaš unutarnji sat usklađuje s ritmom prirode. Nije izmišljotina, znanstveno je dokazano!

Stijene pozivaju
Velebne stijene pozivaju (foto by: Medokoz)

Trebalo nam je malo navikavanja na južni zrak, a i zagrijavanja mišića. No, odmah nakon Srnopasa krenuli smo nadobudno i raspoloženo u daljnje pohode. Red je došao na istraživanje kanjona Velike Paklenice, a tamo se nudi stvarno za svakoga ponešto. Na stranicama Nacionalnog parka Paklenica možete naći popis planinarskih staza sve od lakših (šetnja do planinarskog doma Paklenica) pa do težih grdosija (put za Vaganski vrh i Sveto brdo) o kojima možete u početku samo sanjati. Ne brinite! Jednom kada stupite nogom u kanjon Velike Paklenice, vaš ponovni dolazak je zagarantiran. Ovo mjesto gdje planina ljubi more zaista je čarobno.

Ulazak u NP Paklenica
Nakon ulaza u NP Paklenica imate još malo vožnje automobilom do mjesta gdje se može nastaviti samo pješke (foto by: Medokoz)

Na ulazu u park plaća se ulaznica, a studenti, umirovljenici i planinari imaju popust. U tzv. visokoj sezoni karta se penje na šezdeset kuna. Kada ste već tamo i pristojno plaćate ulaz (naravno, tko će drugi ako ne planinski lutalice znati kako se ušuljati na planinu bez plaćanja?), uzmite i brošuru nacionalnog parka koja sadrži mapu cijeloga područja. Za dalje vidike potrebno je kupiti HGSS-ovu planinarsku kartu Paklenice. Priručne i fine stvari su te karte; nemojte ih zanemarivati na svojim lutanjima!

Pakleničke stijene
Ne prolazi mnogo vremena dok niste u potpunosti okruženi stijenama (foto by: Medokoz)

Velika Paklenica je jednostavno rečeno raj za penjače. Ovdje se nalazi i najveća stijena na Velebitu – notorni Anića kuk. Na njega se možete uspentrati, ali postoji i staza za klasične planinare. Navodno su na vrhu stijene oštre poput noževa pa se uz stalni oprez treba imati i kvalitetna planinarska obuća. Kada smo već kod toga, na planini ćete vidjeti svakojaku obuću, ali držite se odlučno gojzerica – najboljih prijateljica planinara!

Planinarski znakovi
Prikazuje li ova fotografija sandale, starke ili japanke? (foto by: Medokoz)

S lijeve strane prolazimo pokraj Debelog kuka, Manite peći, Zoljinog i Vidakovog kuka. Uzdižu se ti vrhovi jedni za drugim te su neki vrijedni pažnje, a neki ne. Tako nakon lugarnice, prvog mjesta po putu gdje možete nešto pojesti i popiti, slijedi područje koje se naziva Prdežina. Prošli smo pokraj, nismo ništa namirisali ako vas to interesira. Zdesna, nakon prolaska kroz sjenu Anića kuka, nižu se razni mlinovi koji su nekada bili funkcionalni, a danas su samo turistička atrakcija.

Stepenište u planini
Stepenište koje vas vodi po glavnoj stazi kanjona se s vremenom mijenja te na trenutke postaje „divlje“ (foto by: Medokoz)
Staza podno Anića kuka
Možete izabrati i alternativne staze – ova vodi podno Anića kuka (foto by: Medokoz)
Vesela lica planinara
Vidite vesela lica pa onda to planinarenje i nije tako strašno, ne? (foto by: Medokoz)
Stijene nad kanjonom
Ovakve stijene su uobičajene s obje strane kanjona, a na hrabrima je da ih osvoje (foto by: Medokoz)

Otprilike sedam kilometara nakon ulaska u nacionalni park doći ćete do planinarskog doma Paklenica koji služi kao uporište za daljnja putovanja. Putevi se ovdje račvaju i pruža vam se prilika da krenete putem Velikog Rujna, a pet i pol sati teškog hoda vas očekuje ukoliko pomislite osvojiti najviši vrh Velebita – Vaganski vrh (1757 mnv). Planinarski dom Paklenica vodi prijazan i zanimljiv čovjek duge prosijede kose koji pušta Pink Floyd. Odmah je razabrao potencijalne planinarske moćnike od turista te smo malo porazgovarali, a ja sam uspio udariti prvi žig u dnevnik velebitske planinarske obilaznice.

Planinarski dom Paklenica
Planinarski dom Paklenica na 480 mnv, pod upravom HPD „Paklenica“ iz Zadra (foto by: Medokoz)

Bilo nam je jasno da se u kanjonu Velike Paklenice skriva veliko bogatstvo te bi bila šteta proći samo po glavnom putu po kojem kroče turisti u sandalama, papučama i japankama. Naš domaćin nam je potvrdio Malu Močilu kao destinaciju i put koji pruža dobre vidike na suprotnu stranu kanjona, ali i na more.

Skretanje za Malu Močilu
Malo natrag niz stazu i pojavljuje se skretanje za Malu Močilu (foto by: Medokoz)

Vraćamo se malo južnije do skretanja za Malu Močilu te se uskoro iz šume počinje nazirati Orlov kuk (865 mnv). Tu negdje počinje planinarska mučnina i očajanje koje je sasvim prirodna pojava čak i kod onih koji tvrde da su u kondiciji. Serpentinasti put te zavoj za zavojem otkriva još strmog uspona. Planina je počela gristi, a to je znak da morate početi gristi i vi. Litrica znoja ovdje, pijte vodu! Padine Orlovog kuka pokrivaju zanimljivi borovi koji imaju sasvim horizontalne krošnje. Prilikom zaobilaženja Orlovog kuka prolazite i pokraj helidroma. Mala Močila je zapravo vrhić usred šume pa vidika nema. Usprkos tome, prilikom povratka na početak kanjona imate lijepi pregled svih okolnih brda.

Orlov kuk
Imali smo neke dvojbe u početku, ali čini nam se da je ovo ipak Orlov kuk (foto by: Medokoz)
Velebni pogledi
Polako se otvaraju velebni pogledi (foto by: Medokoz)
Umor nakon teškog uspona
Vidljiv umor nakon teškog uspona i Pikachu na otprilike 750 mnv (foto by: Medokoz)

Spuštanje južnije prema Anića luki lakši je dio puta, a usput se pružaju predivni pogledi uzduž cijeloga kanjona, a na trenutak se otvara i pogled prema moru. Tu je sad onaj moment kada kažete: „Vrijedilo je!“

Pogled prema moru
Pogled prema moru koje bi sad itekako pasalo (foto by: Medokoz)
Nekoliko planinskih vrhova
Ima jednostavno previše toga za osvojiti… (foto by: Medokoz)

Upravo opisani put je samo jedna od opcija koje se pred vas pružaju ulaskom u kanjon Velike Paklenice. Rekli bismo da je to planinarska rupa bez dna gdje jedna staza vodi do druge i odjednom se budite na Vaganskom vrhu. Također, postoji i Mala Paklenica čiji je kanjon turistički mnogo manje popularan zbog manjih stijena. Put je mnogo neprohodniji te je prava preporuka za ljubitelje divljine.

Malo dalje od glavne staze
Odmor malo dalje od utabane glavne staze za turiste (foto by: Medokoz)

Najava zadnjeg dijela putopisa:

[Pobjedu ovogodišnjeg sportskog odmora odnosi naša sljedeća i posljednja destinacija, kruna našega planinarskog njuškanja, koja nas uz čudnovata prometna rješenja vodi duboko u područje narodne predaje i mina.]

***

Preporučeni tekstCrnopačka uholoža: Prvi dio pakleničke planinarske kronike

Lifestyle, Priča dana, Zanimljivosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *