U jučerašnjem uvodnom tekstu o narodnim predajama o vilama u Hrvatskoj nastojao sam ukratko izložiti neka od glavnih vjerovanja koja se u našim krajevima povezuju s ovim mitološkim bićima. Danas sam za vas pokušao iskopati imena nekoliko lokacija u Hrvatskoj koja su među narodom  (bila ili još uvijek jesu) na glasu kao boravišta vila.

Vinski vrh

Jedno od takvih mističnih mjesta je brdo Vinski vrh koje se nalazi u općini Hrašćina u Međimurju. Danas su na tome području komercijalni vinogradi, no legenda govori da je ovo brdo puno vinove loze još od doba Rimljana bilo okupljalište vilinskoga svijeta. Rimski vojnici su, pripovijeda se, često stajali i noćili na Vinskom vrhu, a u olujnim i vjetrovitim noćima posjećivale su ih i uz vino hrabrile vile. Neki govore da je ponekad i u današnje vrijeme još moguće čuti vilinsku pjesmu iz obližnjih vinskih podruma.

Sniježnica Konavoska

U okolici Dubrovnika kod Konavala nalazi se brdo Sniježnica za koje se vezuje legenda o boravku vila. Također, u narodu je sačuvana predaja o lokalnom mladiću koji je na tom brdu pomogao planinskoj vili da otpetlja kosu iz drveta (iščupati samo jednu vlas kose vili znači za nju smrt). Ona ga je zbog toga nagradila donoseći mu blago na mjesto gdje joj je pomogao, sve dok mladić nije poveo i roditelje da vide vilu, nakon čega se ona više nikad nije pojavila.

Špilja Vilinske jame

Ovaj sustav više povezanih malih špilja dubok je oko 300 metara, a nalazi se iznad potoka Breganice kod naselja Tušini u Samoborskome gorju, na samoj granici sa Slovenijom. I ova je lokacija u novije vrijeme komercijalizirano na temelju starih vjerovanja (tako sada u blizini imate i restoran Vilinske jame). Nekad se vjerovalo da u ovom sustavu špilja žive dobre vile, a arheolozi su u njima pronašli tragove boravka praljudi. Danas su špilje, izgleda, dobrim dijelom ugrožene zbog devastacije i zagađenja.

Prosika

Također, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, u općini Brela, nalazi se strmi, divlji i nepristupačni kanjon Prosika koji se također javlja kao vilinsko stanište u prikupljenoj etnološkoj građi. Na tome području također su pronađeni arheološki tragovi boravka neolitskog pračovjeka porijeklom od 6000 do 2000 godine prije Krista.

Vilanjska planina

Ova se planina nalazi u južnoj Mađarskoj, no gotovo tik uz granicu s Hrvatskom, pa Hrvati u Baranjskoj županiji imaju mnoge legende vezane uz ovu planinu, a nadjenuli su joj i vlastiti naziv Aršanj ili Haršanj. Ovo se brdo u narodnim predajama spominje kao okupljalište vila, ali i vještica (a u narodnim legendama te dvije vrste bića često nisu strogo razgraničene). Planina je visoka 442 metra, a na njoj se prije napada na Siget bio utaborio i sultan Sulejman II. Veličanstveni.

Velebit

Vjeruje se da vile žive i na Velebitu. Vila Velebita čak je opjevana i u poznatim rodoljubnim pjesmama, te je od čisto mitološkog bića iz narodnih predaja svojedobno postala i simbol hrvatske zemlje i domaće tradicije.

Jedna od lokacija koje se posebno spominju u kontekstu s boravkom vila na Velebitu su i Tulove grede, skup neobično oblikovanih stijena u Parku prirode Velebit.

“Brnistra” između Omiša i Gata

Među internetskim izvorima moguće je naći i predaju prema kojoj su vile u prošlosti boravile na pošumljenom planinskom putu između Omiša i Gata, te povremeno tamo uzimale ljudima konje kako bi jahale na njima. Postoje vjerovanja kako su na ovom području istovremeno živjele dobre i “crne” vile (one imaju crnu kosu, zao karakter, te napadaju ljude koji im se previše približe). Ovaj je put danas pretvoren u cestu Omiš-Gata, pa nije ni čudno da su legende o vilama na tom području većinom utihnule.

Osim ove ceste, u blizini Gata postoji lokalna livada na kojoj se vile navodno od davnina okupljaju ujutro te piju svoju jutarnju kavu, a mještani i danas govore kako je ujutro na tome mjestu moguće osjetiti miris kave ujutro.

O crnim vilama također se govorilo u okolici Omiša, blizu sela Kostanje, gdje bi one navodno napadale kamenjem ljude koji bi zalutali na njihov teritorij.

Vrh Sveti Jure (Mosor)

Otkako je prije nekoliko desetljeća došlo do odumiranja narodnih predaja i legendi, pa tako i do značajnog prorjeđenja priča o vilama i o susretima s njima, pojedine zajednice vjeruju da je to stoga što je čovjek počeo previše devastirati okoliš, pa su se vile, ljubiteljice nedirnute prirode, bile prisiljene preseliti u druge krajeve. Drugi pak vjeruju da su vile gotovo u potpunosti nestale iz kršćanskih krajeva jer ih je prokleo papa ili neko drugo crkveno lice. Zato se spominje da je posljednja u našim krajevima jedna samotna vila koja živi na vrhu Sveti Jure na planini Mosor koja se nalazi u Dalmaciji te se proteže između Splita i Omiša. Vrh Sveti Jure nalazi se na 1319 metara nadmorske visine, i najviši je vrh planine. Mosor je, inače, prije bio na glasu kao obitavalište brojnih vila.

Ostale vilinske lokacije

Osim ovih lokacija, drugi internetski izvori navode da se vjeruje kako vile žive i na otoku Jabuci (koji je na glasu kao vrt velebitskih vila), zatim na crvenim stijenama kod Brista, na Biokovu (Splitsko-dalmatinska županija), kod Prologa i u Koritnjaku pokraj mjesta Stubice, gdje se navodno kupaju u kamenom koritu.

Moguće je naći i sačuvanu legendu o vili koja je živjela kod samoborskog Okić-grada, od kojeg su danas ostale samo ruševine, no svojedobno je vila svojom intervencijom, priča se, spasila grad od najezde Turaka savjetujući branitelje opkoljenog grada kako da uvjere okupatore da imaju velike zalihe hrane za dugu opsadu.

—

Naravno, ovako kratki popis ni izbliza ne iscrpljuje imena svih lokacija koje je naš narod vezivao uz boravak vila, daleko od toga. Praktički svako ruralno područje širom cijele Hrvatske i okolnih područja imalo je svoje varijacije legendi o vilama ili sličnim bićima. Ovaj popis nastojao je samo na jednom mjestu navesti predaje do danas sačuvane na internetu u vezi s boravkom vila u Hrvatskoj. Stoga za sve zainteresirane ostaje još vrlo mnogo predaja o domaćim vilama i njihovim boravištima koje je potrebno “iskopati”.

***

Preporučeni tekst: Vile u hrvatskim narodnim predajama