Vjerovanja u natprirodna bića poput vila zauzimaju neobično važno mjesto u kontekstu pučkih vjerovanja Hrvata, kao i gotovo svih slavenskih naroda, pa i šire. Hrvati su od davnina vjerovali u priče o dobrim i zlim vilama, a danas sam za vas pokušao sažeto pojasniti naše narodne predodžbe o ovim fascinantnim bićima. U sutrašnjem tekstu ću vam pak izložiti podatke koje sam uspio iskopati o mjestima koja su u našem narodu bila na glasu kao boravište vila.

Postanak vila i vilinskih predaja

Naširoko popularno slavensko vjerovanje o vilama vjerojatno je preuzeto još iz antičkih predaja (nimfe, sirene i sl.). Naravno, ne vjeruju samo Slaveni u vile, već su one prisutne i u germanskim, keltskim, nordijskim i mnogim drugim predajama.

U našim krajevima vile se obično opisuju kao beskrajno lijepe djevojke s magičnim moćima, koje u pravilu obitavaju na teško pristupačnim mjestima, kako ih ljudi ne bi otkrili (ako one to ne žele).

Uz narodno vjerovanje o neopisivoj ljepoti vitkih, plavokosih i vječno mladih vila, veže se međutim i još jedna u nas silno raširena predaja prema kojoj je Bog kaznio vilinski narod zbog njihove oholosti. Tako je Gospod nagrdio savršenu ljepotu vila, podarivši im noge životinjskog oblika (jareće, kravlje i sl.). Čovjek koji ugleda vile, prema ovoj predaji, nikad ne smije komentirati izgled njihovih nogu ili čak pokazati da ga je primijetio, inače će ga vile kazniti. Jer, one iz taštine i skrivaju izgled svojih nogu pred čovjekom. Uz to, često se spominje i da vile imaju krila te da mogu letjeti, dok ih neke zajednice (rjeđe) smatraju nevidljivima.

Najčešće se smatra da vile postaju od duhova prerano umrlih te nasilno ili nesretno stradalih djevojaka i djece, kao i od duša nekrštenih djevojčica. Prema drugim vjerovanjima, rađaju se i iz cvijeća ili rose.

Karakter vila

Vile su, inače, moralno ambivalentna bića, a neki folkloristi zato kažu da je glavna funkcija vilinskoga svijeta u našim narodnim predajama bila ona neke vrste moralnoga kompasa i detektora ljudskih postupaka. Jer, vile su obično zrcalile sam karakter ljudi s kojima su dolazile u kontakt. Ako bi im ljudi učinili zlo (primjerice, rušeći i zagađujući njihova staništa ili jednostavno živeći zlo), vile bi uzvratile zlom i osvetom.

S druge strane, dobre, plemenite i neiskvarene ljude vile bi također i nagrađivale, darujući blago, zdravlje, sreću i čarobne moći. Stoga postoji i naša predaja o tzv. “vilenjacima”. Oni su mladići ljudskog roda koje su vile, zbog njihove moralne neiskvarenosti i ljepote, uzele sebi na šegrtovanje i naučile ih raznim magijama i umijeću liječenja, kako bi pomagali svome selu.

Vile se u našim narodnim predajama često dijele prema staništu na kome obitavaju. Tako su se vile koje žive ispod razine tla (najčešće vodene vile) smatrale pretežno zlima, zbog povezanosti podzemlja sa zlom u pučkim narodnim i religijskim vjerovanjima. Suprotno tome, “zračne vile” (koje su živjele u oblacima), bile su gotovo uvijek dobre. No, tu su i vile koje su živjele na zemlji, koje su istovremeno mogle biti dobre i loše, jer su živjele na istoj “razini postojanja” kao moralno ambivalentan ljudski rod.

Vile i ljudi

I u današnje je vrijeme u ruralnim područjima Hrvatske i okolnih zemalja moguće pronaći zajednice koje vjeruju u postojanje vila i u kojima i dalje kolaju priče u povremenim susretima s njima. Tako je, primjerice, jedan od očitih znakova posjete vila vašem imanju ako ujutro u staji pronađete uspuhanog i znojnog konja koji je cijelu noć proveo na zatvorenom. To znači da su ga vile cijelu noć jahale. Povremeno vile na ovim noćnim izletima konjima ispletu i pletenice od grive.

Uz to, vile ponekad sa sobom odvode i ljudska bića (najčešće lijepe mladiće). Govori se da smrtnici mogu svašta naučiti od vila, čak i s njima letjeti, no provođenje vremena s njima mnoge ljude košta zdravog razuma, ili ti smrtnici pak, zbog svjedočenja vilinskoj ljepoti, više nisu u stanju podnijeti blizinu i društvo drugih smrtnika. Također, zle i osvetoljubive vile sposobne su i bacati prokletstva i boleštine na ljudska bića, te izazivati vremenske nepogode.

Koliko god se vile mogle učiniti moćnima u predajama, imaju i nekih iznenađujućih ranjivosti. Tako se vjeruje da će vila istog trena umrijeti ako joj se iščupa samo jedna vlas njezine divne, duge kose.

Gdje vile žive?

Vile koje su se povezivale sa zemljom bile su najčešće, a živjele su u poljima, šumama i na planinama. Njihova staništa bivala su, prema predaji, najčešće na ljudima teško dostupnim mjestima, primjerice u dubokim jamama i špiljama, na strmim liticama, stijenama i nepristupačnim gorama, kao i u deblima i krošnjama drveća. Najčešće ih je moguće sresti kako plešu u kolu u blizini svoga staništa.

Predaja također objašnjava i kako su ljudski susreti s vilama u današnje vrijeme postali ekstremno rijetki. Vile su, naime, usred pustošenja i zagađenja okoliša, bile prisiljene preseliti u predjele još uvijek neoskvrnute prirode.

Naravno, postoje mnoge varijacije u navedenim vjerovanjima, ovisno od mjesta do mjesta i od zajednice do zajednice, kako to obično i biva u domeni narodnih predaja.

Kod nas postoje mnoge lokacije koje su se u narodnim predajama poistovjećivale s boravištima vila, tako u očima puka poprimajući neku mističnu auru. Na žalost, danas nije osobito lako doznati za imena i položaj mnogih od tih lokacija, osim ako primjerice niste etnolog ili ako na neki drugi način nemate pristup opskurnim narodnim vjerovanjima sačuvanim do danas.

U sutrašnjem nastavku ovog kratkog uvoda u naša domaća vilinska vjerovanja nabrojat ću vam neka mjesta u Hrvatskoj koja se u narodu smatraju okupljalištima vila, te vam izložiti vjerovanja koja se uz te lokacije vežu.

U međuvremenu, ako želite doznati više o domaćim narodnim vjerovanjima u nadnaravna bića, preporučujem da pronađete izvrsnu knjigu Živjeti s nadnaravnim bićima koju je napisao Luka Šešo, jer je upravo ona velikim dijelom poslužila kao inspiracija i izvor podataka za ovaj tekstić.

Do sutra!

***

Preporučeni tekst: Kakve veze kucanje o drvo ima s izbjegavanjem nesreće?