Utjecaj finskog narodnog epa Kalevala na djelo J. R. R. Tolkiena

Danas ćemo se opet pozabaviti istraživanjem nekih manje poznatih aspekata djela J. R. R. Tolkiena, najpoznatijeg i najutjecajnijeg pisca fantastike svih vremena. Ovog puta zaronit ćemo u neke finske mitove te povući paralele između njih i nekih epizoda u Tolkienovom Gospodaru prstenova i Silmarillionu. Na taj ćemo način pokazati da je Tolkien za stvaranje nekih od ključnih dijelova svoga izmaštanoga opusa bio uvelike inspiriran finskim epom Kalevala.

Prvo recimo par riječi o Kalevali, jer Tolkienove su knjige danas poznate diljem svijeta, dok je ovaj finski narodni ep predmet izučavanja tek nekih akademika.

Kalevala je ep nastao na temelju finskog folklora, mitova i legendi. Svu tu usmenu tradiciju u jednu je knjigu okupio i usustavio 1835. godine finac Elias Lonnrot, podarivši tako svojoj domovini cjeloviti nacionalni ep. Kalevala uključuje epizode stvaranja svijeta, dogodovština mitskih i polubožanskih junaka, nadmetanja, bitke, i općenito govoreći, sve sadržaje koje mitske predaje obično i sadržavaju. No, s obzirom na to da Finci porijeklom nisu Indoeuropljani, tako su njihova vjerovanja i legende ponešto specifične unutar Europe, makar se finska kultura tijekom stoljeća gotovo stopila s kulturama okolnih indoeuropskih nordijskih naroda.

Ilmarinen kuje Sampo
Foto: Wikimedia Commons

Nešto od te misaone egzotike vjerojatno je očaralo i Tolkiena, koji je profesionalno bio lingvist i filolog, te je stručno bio upućen u jezike i predaje Europskoga kontinenta.

Daleko od toga da je Tolkiena inspirirala isključivo Kalevala. Njegovo je Međuzemlje sastavljeno od građe predaja i mitova mnogih kultura. Tako je u njegovom djelu moguće detektirati utjecaje poput nordijskih, slavenskih, kršćanskih, staroengleskih, i mnogih, mnogih drugih.

No, postoje tri je glavne motivske poveznice između Tolkienovoga opisa i finske Kalevale. U nastavku teksta nastojat ću ukratko ukazati na te sličnosti i posuđivanja, koje su već bile predmetom opširnoga akademskog ispitivanja.

Turin Turambar i finski nesretnik Kullervo

Priča o Turinu Turambaru jedan je od ključnih dijelova cijeloga Tolkienovoga djela Silmarillion, do kojem autor do frapantnih detalja elaborira mitologiju i povijest svoga izmaštanog Međuzemlja.

Turin ubija zmaja
Foto: Facebook/Melveen Berserk (original art by John Howe)

Međutim, tragična priča o Turinu Turambaru zapravo je izravna obrada jedne epizode iz Kalevale. Da sažmemo, Tolkienov drevni junak Turin Turambar rodio se usred užasnih ratova koje su vilenjaci, ljudi i patuljci vodili protiv izvornoga gospodara tame, palog božanstva Morgotha. Tako je Turin još kao dječak bio razdvojen od roditelja. Gotovo je završio u roblju, a kasnije je posvojen od strane šumskih vilenjaka, no bježi od sviju i započinje samački život zbog svoje prijeke naravi i velike snage kojom je nehotično ubio vazala na dvoru svoga vilenjačkog poočima. Postaje odmetnik koji se gerilski bori protiv Morgothovih legija, cijelo vrijeme nastojeći osvetiti nestaloga oca i pronaći izgubljenu majku. No, nakon mnogih peripetija i nesreća (tijekom kojih Turin skrivi još jednu smrt, ovoga puta smrt svoga prijatelja), Turin u divljini susreće prekrasnu djevojku u koju se odmah zaljubi i njome se oženi.

Ono što Turin, međutim, ne zna, jest to da je njegova odabranica Nienor zapravo njegova sestra, kojoj je Morgothov zmaj Glaurung oduzeo pamćenje na vlastito porijeklo. Kada oboje ljubavnika spoznaju užasnu istinu o svome incestuoznom odnosu, Nienor si oduzima život skokom s litice u rijeku, a Turin ubija zmaja koji je začarao njegovu sestru. Pa ipak, ne mogavši više živjeti sa svim zlom koje je počinio, Turin, kao najveći ratnik svoga vremena, sam sebi oduzima život. Prije smrti moli svoj magični mač da mu oduzme život, na što mač odgovara potvrdno, te se Turin baca na oštricu.

Kullervo
Foto: Wikimedia Commons

Izvorna priča iz Kalevale gotovo je identična s Tolkienovom verzijom u svim značajnim segmentima. Mladić Kullervo rađa se usred konflikta njegovoga oca Kalerva i suparničke obitelji Untamo. Untamovi ratnici odvode Kalerva u ropstvo, a Kullervo je prodan kao šegrt kovaču Imlarinenu, od kojeg mladić bježi, baš kao i Turin od šumskih vilenjaka (iako Kullervo nije pobjegao zbog optužbe za umorstvo). Kullervo naknadno doznaje da su mu izgubljeni roditelji još živi, te da je dobio i sestru koja je u međuvremenu nestala. Na jednom putovanju Kullervo susreće mladu djevojku te je zavede, nakon čega oboje jedno u drugome prepoznaju brata i sestru. Nakon toga djevojka se ubija skokom u rijeku. Savladan sramotom i kajanjem, Kullervo nalazi Untama, izvor njegova obiteljskoga rasapa, te ga zakolje, baš kao i Turin zlog zmaja. Nakon toga, i Kullervo moli svoj mač da mu oduzme život, na što mač pristaje, te se on baca povrh oštrice.

Tolkien je u nekim svojim pismima čak naveo kako je isključiv razlog zašto je počeo raditi na svojoj vlastitoj mitologiji bio taj što je želio prekrasnoj i tragičnoj priči o Kullervu udahnuti novi život. Tako je na neki način, čini se, cijeli Tolkienov legendarij neizravno iznikao iz legende o Turinu Turambaru, a ova je pak bila preuzeta iz finske Kalevale.

Inspiracija za izradu dragulja Silmarila i njihovu otmicu?

Iduća poveznica malo je nategnutija od prethodne koja je bila samoevidentna. No, određeni su filolozi došli do zaključka kako dragulji Silmarili iz Silmarilliona imaju ne tako očitog preteču u jednom motivu iz Kalevale.

Silmarili su, podsjetimo se, tri magična dragulja oko kojih se vrti radnja većine Silmarilliona. U njima je sadržana božanska svjetlost potekla od prekrasnoga drveća iz zemlje bogova, koju je vješti vilenjački kovač Feanor uspio zarobiti u kristalima. Kao takvi, Silmarili su neprocjenjivi, no svakom svome posjedniku istovremeno kvare um i ispunjavaju ga stravičnom pohlepom i sebičnošću.

Nije potrebno prepričavati cijelu dugačku povijest Silmarila, već se samo treba podsjetiti da ih je Feanoru u jednom trenu ukrao Morgoth, na što je Feanor, lud od bijesa, krenuo u pohod povrata svoga blaga. Nije osobno doživio više ikada vidjeti Silmarile, no jedan je od kasnijih junaka, čovjek Beren, uspio povratiti jedan od dragulja, uvukavši se u Morgothovo stravično sjeverno sjedište po imenu Angband.

Beren sa Silmarilom
Foto: Facebook/Lord Of The Rings The Passion

E sad, u Kalevali nema magičnih dragulja, niti ikakvoga sličnoga motiva s kojim bi se priča o Silmarilima dala izravno usporediti. Pa ipak, neki proučavatelji izrazili su mišljenje da je Tolkien mogao biti nadahnut finskom pričom o čarobnom mlinu po imenu Sampo.

Kalevala pripovijeda da je Sampo svojom umješnošću stvorio polubožanski kovač Ilmarinen (prva sličnost sa Silmarilima), koji je tom kreacijom želio zaraditi ruku lijepe kćeri sjevernjačke vještice Louhi. No, kad je Louhi od Ilmarinena primila čarobni mlin koji je imao sposobnost proizvodnje neograničenih količina svjetovnih dobara, taj ju je poklon iskvario (druga sličnost) te je vještica prekršila nagodbu o sklapanju braka. To je navelo Ilmarinena da krene u vojnu na sjever, u opasnu i strašnu zemlju Pohjolu, dom vještice Louhi, i preotme natrag svoju kreaciju (treća sličnost).

Borba za Sampo
Foto: Wikimedia Commons

Sama Pohjola možda se može promatrati kao udaljeno nadahnuće za Tolkienovo sjeverno sjedište zla, spomenuti Angband. Oba se mjesta opisuju kao lokacije na dalekome sjeveru, hladne i pune čudovišta, a ljudi ih se klone u širokome luku. Također, i Morgoth i Louhi oteli su od čarobnog kovača njegovo magično “remek djelo” koje je istovremeno predmet velike umješnosti i moći, ali i korumpira duše ljudi.

Prauzor za lik Toma Bombadila

Od svih teorija o sličnostima Tolkienovog Međuzemlja sa svijetom Kalevale, ova mi je osobno najzanimljivija, jer nudi možebitnu pozadinu za jedan od najzagonetnijih Tolkienovih likova, Toma Bombadila.

Tom Bombadil
Foto: Facebook/LOTR and The Hobbit (oroginal art by Alan Lee)

Tom Bombadil opisan je kao djetinjasti starac s misterioznim magičnim moćima koji živi usred šume sa svojom izabranicom Goldberry, kćeri rijeke. Tom ima bradu i velike žute čizme, a dane provodi lutajući po šumi i pjevajući iz svega glasa, i kao takvog ga sreću hobiti u prvom dijelu Gospodara prstenova, Prstenovoj družini. S obzirom na to da se s vremenom pokaže da Prsten moći nema nikakvog utjecaja na Toma Bombadila, te se Tom u određenim dijelovima teksta naziva najstarijim bićem u Međuzemlju, to je dovelo do teorije među Tolkienovim obožavateljima prema kojoj je Tom Bombadil zapravo vrhovno božanstvo Tolkienovoga svemira, Iluvatar, prerušen u običnoga čovjeka.

Vainamoinen
Foto: Wikimedia Commons

Međutim, proučimo tezu prema kojoj je Tom Bombadil osmišljen prema liku čarobnjaka Vainamoinena, pa ćemo doći do zaključka da teorija o ultimativnom božanstvu Međuzemlja nije vjerojatna, već je Bombadil nadahnut još jednim finskim epskim junakom.

 Kalevala opisuje ovoga čarobnjaka i ratnika također kao prvo biće rođeno na Zemlji. Osim toga, Vainamoinen također baca svoju snažnu magiju pjevanjem riječi moći, baš poput Toma. Vainamoinen je prvi čovjek, božanskoga je porijekla, a također se i želi oženiti djevojkom po imenu Aino, koja se naziva kćeri voda, baš kao što je Tomova Goldberry kćer rijeke. No, za razliku od Tomovog slučaja, Vainamoinenova želja za Aino ne biva uslišana. Osim toga, potrebno je napomenuti i da je čarobnjak Vainamoinen opisan kao čarobnjak duge brade koji baca magiju pjevanjem, no okarakteriziran je i poput pohotljivoga starog jarca, jer mu je glavna životna želja i motivacija naći si mladu ženu koja će mu udovoljavati.

Ova teorija sugerira da je u likovima Toma Bombadila i Goldberry Tolkien dao svoju idealiziranu viziju toga kako bi izgledao život Vainamoinena i Aino da su se ipak oženili.

***

Preporučeni tekst: Tolkien: “Evo što bi bilo da je Frodo uspio zadržati Prsten”

Boemski kutak, Književnost, Priča dana, Recenzije

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.