Najgenijalniji slučaj trolanja u povijesti slikarstva! :’D

Tko je ono rekao da su umjetnički kritičari zapravo tek propali umjetnici? 😀 Tko god to bio, moguće da nije bio daleko od istine. Jer, kad vidite da se današnji umjetički kritičari drže elitnije i napuhanije i od samih umjetnika, a pritom im je glavni zadatak s mnogo kompleksnih riječi reći što je manje moguće, tada počnete shvaćati da je stanje u umjetnosti doista izvrnuto na glavu.

Intelektualizam bez pokrića

Koliko ste samo puta čuli nekog uvaženog umjetničkog kritičara koji pokušava zvučati što znanstvenije, stručnije i nerazumljivije opisujući neku maljariju koja izgleda kao da ju je na platno nabacila ruka kakvog vrtićkog djeteta?

“Ovo je univerzalistička kritika dualnog odnosa subjekt/objekt, pri čemu umjetnik svojom proračunatom distribucijom hipertrofirane semantičke igre podriva samu fundaciju perceptivnosti”, mogao bi reći neki hipotetski kritičar, pritom opisujući platno na kojem nema ničega osim jedne žute i jedne crvene mrlje. Iako je ovo izmišljen primjer, znam da znate da se ne šalim, jer današnji razgovori u umjetnosti zvuče upravo ovako.

Vidite, akademici i umjetnički stručnjaci prokužili su foru – ako se držite dovoljno napuhano i pritom zvučite što nerazumljivije, nitko vam se neće usuditi reći da govorite same budalaštine jer vas nitko neće ni razumjeti, a pritom će im biti neugodno priznati da vas nisu u stanju razumjeti.

Umjetnička podvala stoljeća!

E pa, čak davne 1964. godine jedan je lik odlučio prokazati ovakvu besmislenu, taštu i neiskrenu igru “umjetničkih stručnjaka”. A učinio je to na toliko genijalan način da ga mirne duše možemo proglasiti jednim od najvećih trolova u suvremenoj umjetnosti.

Čovjek o kojem je riječ jest Šveđanin Åke Axelsson, koji je bio novinar onodobnog lista Göteborgs-Tidningen. Axelssonu je, očito, u jednom trenu odlučio da mu je puna kapa kvazi-intelektualne verbalne masturbacije stručnjaka za modernu umjetnost, pa se odlučio očitati im lekciju podvalom koja će cijeloj zemlji razotkriti kako oni zapravo nemaju blage veze o onom o čemu govore.

Tako je Axelsson, uz suradnju svog kompanjona, umjetnika Yngvea Funkegårda, na jednu umjetničku izložbu plasirao četiri apstraktna djela  do tad nepoznatog umjetnika po imenu Pierre Brassau, te zatim zabilježio mišljenja lokalnih kritičara koji su na izložbi iznijeli svoj sud o ovim slikama. Većina “stručnjaka” bila je oduševljena umjetnikovim stilom.

No, postojala je samo jedna “caka”. Vidite, umjetnik Pierre Brassau zapravo uopće nije bio stvarna osoba, nego je njegova djela naslikala čimpanza Peter iz lokalnog zoološkog vrta Borås Djurpark. Axelsson i Funkegård su jednostavno nagovorili jednog od čuvara u zoološkom vrtu da čimpanzi Peteru u kavez stavi nekoliko platna i slikarske boje, a zatim su od majmunovih rukotvorina izabrali četiri najuspješnije i izložili ih u muzeju.

Tko je pravi majmun?

Gotovo svi kritičari prisutni na izložbi bili su oduševljeni radom tobožnjeg Pierrea Brassaua. Jedan od njih, po imenu Rolf Anderberg, čak je o ovim radovima rekao: “Brassau slika moćnim potezima i velikom odlučnošću. Njegovi potezi kistom vijugaju s furioznom izbirljivošću. Pierre je umjetnik čija je izvedba delikatna poput izvedbe plesača baleta.

Ostali prisutni stručnjaci slagali su se s ovim mišljenjem. Tek je jedan kritičar bio dovoljno odvažan da primijeti kako Brassauove slike izgledaju “kao da ih je naslikao majmun”.

Nakon što su Axelsson i Funkegård otkrili pravi identitet Pierrea Brassaua, tj. Petera, Anderberg je pokušao spasiti svoj obraz izvrćući cijeli incident na šalu, te tvrdeći kako je i dalje mišljenja da su Peterove maljarije bile najbolje slike na toj izložbi. Jedan od prisutnih kolekcionara čak je kupio jednu Peterovu sliku za sumu od oko 800 dolara.

No, bilo je prekasno i za humor i za velikodušne geste, jer je do tad već svakome bilo jasno da su pravi “majmuni na izložbi” ispali upravo spomenuti stručnjaci i kritičari.

Ako mislite da je ovaj primjer elitizma bez pokrića u današnjem umjetničkom svijetu zastario, samo se prisjetite sličnog slučaja iz 2016. godine, kad je jedan od posjetitelja Muzeja suvremene umjetnosti u San Franciscu na podu ostavio naočale, a prisutni novinari i kritičari odmah su ih zamijenili za jedno od izloženih “umjetničkih djela”.

Pierre Brassau, iako nikad nisi postojao, danas si nam možda potrebniji nego ikad prije. 😀

***

Preporučeni tekst (LINK): Upoznajte umjetnika koji se proslavio prodajući vlastiti izmet!

Bizarno, Boemski kutak, Svijet umjetnosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *