
Danas ćemo se još malo zadržati na orijentalnim temama. To je područje proučavanja jednostavno neiscrpno i osobno me beskrajno fascinira. Posebice je tibetanska ikonografija i simbolika impresivna u svojoj razgranatosti, kompleksnosti značenja i maštovitoj slikovitosti kojom reprezentira određene metafizičke i mitološke koncepte. Tako ću vam danas nastojati sažeto razložiti kompleksnu simboliku iza tibetanske vajre, simbola cijele tibetanske grane buddhizma koja je zato najpoznatija pod nazivom vajrayāna.
Značenje nazivlja vajra, vajrayāna i rdorje
Počnimo od etimologije samog naziva ovog simbola, kao i od njegove povijesne pozadine. Vajra je sanskrtska riječ (čita se kao “vađra”) koju su Tibetanci preuzeli iz indijske vedske tradicije. Doslovni prijevod termina vajra mogao bi biti “onaj koji je tvrd”, pa se iz tog korijenskog značenja izvode i ostala najčešća značenja u kojima vajra znači dijamant ili grom. U vedskoj religijskoj tradiciji vajra je najpoznatija kao moćno oružje vedskog boga gromovnika Indre. U tom kontekstu, ovaj se predmet najčešće zamišljao kao disk, grom, oružje u obliku slova “X”, ili pak kratka toljaga.
Tibetanski buddhizam preuzeo je vedski simbol vajre i udahnuo mu nova i kompleksna simbolička značenja (prisjetite se, u jednom od prošlih tekstova o buddhizmu govorili smo o učestalosti posuđivanja religijske simbolike iz vedizma i hinduizma u buddhističke tradicije). Tibetanski termin koji je ekvivalent sanskrtske riječi vajra jest riječ rdorje (čita se kao “dorđe”), što u doslovnom prijevodu znači “gospodar kamenja”, te zato također najčešće označava dijamant. Tako je tibetska grana ezoteričnog buddhizma poznata pod nazivom vajrayāna, što znači “dijamantno vozilo”. Ovim se nazivom tibetske grane buddhizma ističe trajnost, nepromjenjivost i neuništivost njegovih doktrina koje se uspoređuju s tvrdoćom dijamanta.

Izgled tibetanske vajre
Vajra (tj. rdorje) na Tibetu se tradicionalno prikazuje kao svojevrsna dijagonalno simetrična palica. U sredini palice je kružni oblik na koji se sa svake strane nadovezuju mali reljefni lukovi i stilizirane latice lotosa, a palica s gornje i donje strane završava “krakovima” koji se dijele na središnji krak i rubne krakove. Krakova tradicionalno najčešće može biti 3, 5 ili 9 komada sa svake strane palice, iako ima i drugih varijacija u broju. Krakovi mogu biti simbolički svinuti prema unutrašnjosti, tako da njihovi šiljci ne predstavljaju opasnost, ili pak otvoreni.
Vajru s neutralno zatvorenim krakovima obično u desnoj ruci drži neko od miroljubivih tibetskih buddhističkih božanstava, i tada vajra općenito predstavlja duhovnu i ritualnu vještinu. No, kad u desnoj ruci otvorenu vajru drži neko od tibetskih buddhističkih bijesnih božanstava, tada predstavlja božanski “bijes” tj. destruktivnu silu koja simbolički eliminira sve iluzije i negativnosti.
Tibetanska vajra često se izrađivala od meteoritske kovine, jer Tibet je, kao područje na velikoj nadmorskoj visini, počesto mjesto pada manjih meteorita.

Središnji dio vajre
Do sad sam u tekstu naveo samo nekoliko primjera toga što tibetanska vajra može predstavljati općenito, u svojoj cijelosti. No, ovaj je religijski simbol posebno zanimljiv kad se razloži na sastavne dijelove i zatim se rastumači. Jer, praktički svaka izbočina, crtica i oblik na vajri ima svoje višestruko simboličko značenje. Ništa na njoj nije tek puka dekoracija, već sve predstavlja neki postulat vajrayāne.
Tako kružni dio vajre u samom njezinom središtu predstavlja dharmatu, tj. pravu narav stvarnosti. Prema tibetanskom buddhizmu, prava narav stvarnosti jest Śūnyatā, tj. praznina. Prema buddhističkom shvaćanju, niti jedan element stvarnosti nema srž i uporište vlastite egzistencije sam u sebi, već su svi elementi koji tvore stvarnost međusobno ovisni i tako u srži zapravo isprazni od neke esencije. Ova je fenomenološka praznina ili nesupstancijalnost na vajri prikazana središnjim kružnim oblikom.
Unutar ovog središnjeg elementa vajre obično se umeće sveti slog “hum”, čiji se pojedini glasovi u ovom slučaju tumače tako da “h” predstavlja oslobođenje od univerzalnog zakona uzroka i posljedice koji uzrokuje daljnje prerađanje i patnju, “u” predstavlja oslobođenje od konceptualnog mišljenja, a “m” predstavlja oslobođenje od daljnje transformacije svijesti i egzistencije.

Vajrina palica s prstenjem, lotosima i simbolima Sunca i Mjeseca
S obje strane ovog kružnog središta nalaze se po tri prstena. Oni simboliziraju koncept triju vratnica. Ta vrata koja vode u oslobođenje su: vrata praznine, vrata bezobličnosti i vrata utrnuća želja. Ove vratnice, dakako, vode u prosvjetljenje tj. u nirvāṇu, koja je vječno i nepromjenjivo stanje bez strasti, oblika i fenomenoloških pojava.
Iz ova tri prstena na obje strane palice niče stilizirani lotosov cvijet s osam latica. Osam gornjih latica predstavlja osam muških bodhisattvi, a osam donjih latica predstavlja osam ženskih bodhisattvi. Bodhisattve su bića na samom pragu konačnog prosvjetljenja koja djeluju iz nesebičnih poriva, radeći na tome da svako postojeće biće jednom dosegne konačno prosvjetljenje. U ranom buddhizmu bodhisattve su bili obični ljudi sa superiornim uvidom u pravu narav stvarnosti, dok su njihovi likovi u kasnijim ezoteričnijim verzijama buddhizma (kao ovdje) postali obogotvoreni.

Iznad ovih lotosa sa svake strane vajre nalazi se po još jedna serija od po tri prstena, obično sačinjena od bisera. Ovih šest prstenova zajedno predstavljaju šest pāramitā, tj. buddhističkih vrlina. One su: darežljivost, moralnost, tolerancija, energičnost, koncentracija i mudrost. Ova druga serija od po tri prstena se, međutim, na većini vajri, izgleda ne prikazuje dikrektno, moguće zbog pomanjkanja prostora.
Krajnji dijelovi središnje vajrine palice “okrunjeni” su dvama diskovima koji predstavljaju Sunce i Mjesec, dualne simbole prakse i mudrosti te relativne i apsolutne istine.
Iz središta ovih dvaju diskova sa svake strane vajre izlazi njezin središnji krak, koji je obično četvrtastog oblika, te pri vrhu zašiljen kao piramida. Ovaj središnji krak ujedno simbolizira os individualnog mikrokozmosa te os sveg postojanja u makrokozmosu. Ta makrokozmička os svega postojanja obično je mitološka planina Meru za koju se kaže da ima “četiri lica” ili strane, pa ovaj središnji četvrtasti krak prikazuje i nju.

Vajra i njezini krakovi
Rubni krakovi na svakom kraju vajre obično izviru iz usta mitoloških vodenih čudovišta po imenu makare (koje se također često ne prikazuju zbog uštede prostora). Kad vajra sa svake strane ima po tri kraka, onda oni simboliziraju buddhističko prevladavanje triju “otrova” koji truju naše postojanje: želje, mržnje i neznanja. Također, tri kraka mogu se povezati s bilo kojim drugim buddhističkim značenjem broja tri, te predstavljati vlast nad trima vremenima ili trima razinama postojanja, tri Buddhina tijela, tri kanala psihičke energije u tijelu, kao i “tri dragulja” buddhizma (Buddhu, njegovo učenje Dharmu, i njegovu redovničku zajednicu Sanghu).
Kad vajra ima jedan središnji i četiri rubna kraka, tada četiri rubna kraka predstavljaju četiri vratnice oslobođenja, Buddhinu pobjedu nad četiriju demona po imenu mare, četiri strane svijeta, četiri blaženstva, četiri prirodna elementa (voda, vatra, zemlja, zrak) i četiri iskustvena stanja (oblik, osjećaj, percepcija, volja) koji se ujedinjuju u petom elementu (um), pet osjetila, deset etapa puta bodhisattve, itd.
Kad vajra sa svake strane ima jedan središnji i osam rubnih krakova, onda osam krakova primarno predstavlja Buddhin Plemeniti osmerostruki put, osam smjerova, osam muških i ženskih bodhisattvi, devet vozila Nyingme, itd.

Ezoterična simbolika tibetanske vajre
Na nešto ezoteričnijom razini tumačenja, vajrin oblik predočava transformaciju svetog sloga “hum” (koji, kako smo rekli, počiva u njezinu kružnom središtu) u božanske figure. Tijekom vizualizacije za vrijeme meditacije na oblik vajre zamišlja se da korijenski slog “hum” nastaje iz praznine koja se nalazi ili ispred praktikanta ili u središtu njegova srca. Slog se u vizualizaciji zatim transformira u svjetlost iz koje nastaju lotosi s osam latica, na kojima počivaju diskovi Sunca i Mjeseca, čime dolazi do formiranja tzv. vajra-svijesti u praktikantu meditacije. Iznad ovih diskova ponovno se pojavljuje korijenski slog koji se u ovoj fazi vizualizacije prvo transformira u oblik vajre, a zatim konačno u božanski oblik.

Ezoterični buddhizam fokusira se na usmjeravanje i transformaciju nevidljivih energija u tijelu, pa se tako ovdje razni dijelovi vajre poistovjećuju s raznim ezoteričnim energetskim kanalima i čvorištima u ljudskom organizmu. Tako je vajrin lotos ovdje srčana čakra ljudskog tijela. Gornji Sunčev disk predstavlja krunsku čakru iz koje se bijela energija spušta u srčanu čakru. Donji Mjesečev disk predstavlja pupčanu čakru iz koje se crvena energija uspinje u srčanu čakru. U srčanoj čakri ove se dvije vrste energetskih tokova ujedinjuju, što predstavlja i jedinstvo relativne i apsolutne spoznaje stvarnosti.
Okomiti krakovi koji izbijaju iz središta svakog kraja palice predstavljaju centralni energetski kanal u tijelu, a osam rubnih krakova predstavljaju osam energetskih kanala nadi-ja koji se šire iz srčane čakre. Tri prstena sa svake strane palice predstavljaju tri psihička čvorišta u tijelu, a centralna vajrina kružnica predstavlja neuništivu esenciju u srčanom središtu iz koje izniče vizualizirano božanstvo.

Zaključak
Ovo su glavna simbolička tumačenja tibetanske vajre, te uz njih, dakako, postoje i druga “rubna” tumačenja, kao i različiti dizajni samog ovog predmeta. Bez obzira na nečiji osobni stav prema buddhizmu i religiji općenito, čovjek ostaje zadivljen suočen kompleksnošću i domišljatošću ove razgranate i ezoterične simbolike koja kao da stremi holističkom prikazu svih glavnih aspekata buddhističke doktrine i samog postojanja.
Pritom se sjetimo da se u ovom tekstu radi tek o jednom jedinom simbolu tibetanske religije, te u vajrayānskom buddhizmu postoje još i stotine (možda i tisuće) drugih simbola s jednako višestrukim i kompleksnim značenjima. To govori mnogo o kapacitetima tibetanske metafizičke misli. Čak postoji određena teorija prema kojoj se simbolika na Tibetu razvila u ovako kompleksne i razgranate sustave zato što život na neuobičajeno velikim nadmorskim visinama Tibetancima navodno pospješuje protok krvi u mozak, pa imaju velik kapacitet pamćenja.
***
Preporučeni tekst: Uvod u glavne grane buddhizma: osnovne karakteristike vajrayāne (dio 5/5)