Jeste li već čuli za ljude koji na netu sebe nazivaju “incels”? Radi se o jednoj sociološki poprilično zanimljivoj online supkulturi, a danas ćemo se pozabaviti kratkim proučavanjem glavnih stavova koji među njima prevladavaju, te pokušati dati neko kratko objašnjenje i komentar u vezi s njihovim oformljivanjem u okviru današnje World Wide Web zajednice.
Naziv incel – što znači?
Počnimo od samog naziva (uvijek je najbolje početi od naziva – to vodi ravno u srž problema). Incels? Što to znači? Ova je engleska novokovanica spoj dvaju riječi – involuntary celibates, što bi se moglo prevesti kao “osobe u nedobrovoljnom celibatu”.
Dakle, radi se o online zajednici osoba koje su uglavnom potpuno nesposobne ostvariti seksualni ili ljubavni odnos s osobom preferiranog spola. No, pritom ih se ne smije pomiješati s aseksualnim ljudima – tj. osobama koje (iz ovog ili onog razloga) uopće nemaju seksualnu želju. Incele definira upravo to što ove osobe silno žele ostvariti intimni kontakt s drugim osobama, ali to nisu u stanju postići. Stoga se nazivaju (i/li ih se naziva) “osobama u nedobrovoljnom celibatu”.
Što čini jednog incela?
Ovu online “supkulturu” obično opisuje nekoliko osnovnih karakteristika, i praktički niti jedna od njih nije pozitivna. Zbog svoje izoliranosti od svijeta ljubavnih i seksualnih veza, inceli obično postaju izrazito ogorčeni na svijet, ljudsko društvo te posebice na osobe spola čiju se naklonost zapravo nadaju pridobiti. Na svojim forumima i društvenim mrežama, oni obično izražavaju nekoliko vrsta svjetonazora:
a) Željeni spol i društvo općenito zapravo ih zakida i diskriminira jer nisu u mogućnosti ostvariti intimni odnos na koji svatko ima pravo. To je, prema njima, zato što u današnjem društvu postoje nametnuti ideali ljepote i socijalne poželjnosti u koje se oni, kažu, ne uklapaju. Stoga im se čini nepravda.
b) Osobe koje, za razliku od njih, imaju zadovoljavajuć intimni život obično opisuju ispraznima te prema njima osjećaju ekstremnu odbojnost i ljubomoru , a u nekim slučajevima čak i zagovaraju neku vrstu “osvete” nad povlaštenima.
c) Spol koji odbija nastojanja incela za ostvarenjem intimnosti utjelovljenje je zla, licemjerja, ispraznosti, gluposti i promiskuitetnosti.
d) S obzirom na takvo prevladavajuće stanje stvari u svijetu, većina incela vjeruje da ništa nema smisla, depresivni su, puni mržnje, suicidalni i nihilistički nastrojeni.
Intima – pravo ili privilegija?
Kao što je iz ovog opisa uočljivo, jedna od glavnih motivacija iz kojih potječe incelovski mentalitet neka je vrsta duboke frustracije koja proistječe iz ljubomore i osjećaja “zakinutosti” za intimu. To, prije svega, govori o stravičnoj otuđenosti modernih ljudi u dobu u kojem sama ideja intime postaje tiranija te poticaj za duboku frustraciju.
Pritom smatram da bih ovdje trebao navesti jednu opasku. Naime, naravno da je svakome s dva para zdravih očiju jasno da u današnjem društvu vladaju vrlo nametljivi i teško ostvarivi ideali privlačnosti. Od žena se očekuje da izgledaju poput napumpanih i vitkih seks bombi, a od muškaraca se pak očekuje da budu sazdani od mišića, visoki i kao isklesani u grčkom mramoru. Pa ipak, pogreška koju inceli rade jest ta što oni smatraju da je imati partnera njihovo neotuđivo pravo. Zato, ako ga nemaju, počinju mrziti sve koji su ih “zakinuli”.
Međutim, imati partnera nije pravo, već privilegija. Tu privilegiju ne zaslužite samom činjenicom svoga postojanja. Primjerice, ako ste užasna osoba, nitko vas nije dužan trpjeti u svojoj blizini. Zato je upravo paradoksalna mržnja i bijes koju inceli pljuju na sve oko sebe jer dobrim dijelom upravo takva njihova “toksična” ličnost tjera ljude podalje od njih.
Mržnja proistekla iz frustracije?
Da sažmemo, inceli zbog, kako oni to kažu, “nametnutog im celibata”, počinju osjećati cijeli niz negativnih osjećaja. Mnoge od njih karakteriziraju seksistički, rasistički i općenito ekstremistički stavovi. Muški incelovi tako primjerice žene smatraju “prohtjevnim, glupim kujama” i smatraju ih dobrim “samo za jednu stvar”, tvrde kako im “crnci otimaju žene” i slično.
Da je situacija s ovom grupacijom ljudi zapravo podosta ozbiljna, govori i činjenica da su inceli uvršteni na neke od lista američkih grupa koje potiču “govor mržnje”, a nekoliko samoprozvanih incela povezuje se i s incidentima poput masovnih ubojstava u Americi.
Odbacimo stereotipe i predrasude i priznajmo da nisu svi inceli muškarci!
Međutim, također je potrebno istaknuti još jednu stvar. Većina ljudi koji se bavi fenomenom incelova (amaterski ili profesionalno) izražava stav kako ovu grupaciju ljudi čine pretežno bijeli heteroseksualni muškarci. To je, zapravo, podosta poguban stav.
Diljem interneta moguće je uočiti i pregršt stranica osoba drugačijeg socijalnog profila (ne-muškog, ne-bjelačkog, ne-heteroseksualnog), koje se u potpunosti uklapaju u incelski svjetonazor. Primjerice, postoji cijela jedna šuma ženskih stranica na internetu u kojima obitavaju djevojke koje se osjećaju preneprivlačnim za uspostavljanje intimne veze, pritom optužujući društvo i preferirani spol za tiraniju nametnutog ideala privlačnosti.
Ove djevojke bez intimnog života, jednako kao i muški inceli, gaje duboku mržnju prema drugom spolu koji ih “zakida i nanosi im nepravdu”. Na ovakvim stranicama moguće je tako također čuti cijeli niz ekstremističkih, mrzilačkih tvrdnji koje postaju uobičajenim diskurzom među ženskim incelima, od “Svi muškarci su svinje” i “Treba kastrirati sve muškarce” pa sve do “Bijeli muškarci su svi potencijalni silovatelji”, “Pobacimo svu mušku djecu” i slično. Grupacije incela moguće je naći i, primjerice, u homoseksualnim online zajednicama.
Zato je govoriti samo o bijelim, heteroseksualnim i muškim incelima na internetu vrlo, vrlo loše, neupućeno i pristrano. Također, paradoksalno naspram ovakvih tvrdnji stoji činjenica da je prvi poznati online incel zapravo bila kanadska gay djevojka po imenu Alana.
Problem neće nestati sam od sebe, a svaka od ovih zabludjelih osoba treba pomoć prije nego li naškodi sebi ili drugima. Stoga je odmah potrebno iz razgovora o incelima izbaciti svaku stereotipnu tvrdnju poput “inceli su većinom samo frustrirani bijeli hetero muškarci”, jer takve tvrdnje: a) nisu istinite; b) ne pomažu nikome nego samo dodatno doprinose otuđenju i međusobnoj podijeljenosti u današnjem društvu, što je i bio jedan od prvotnih razloga za pojavu incel-mentaliteta!
***
Preporučeni tekst: Uskoro prvi američki bordel isključivo s neživim silikonskim lutkama
