Možda ste već do sad uočili da se prije nekoliko dana na internetu pojavio prvi foršpan za nadolazeći filmski blockbuster koji će se usredotočiti primarno na životnu priču najnotornijeg Batmanovog protivnika, Jokera. Nadam se da je vijest o filmu bar u nekom obliku doprla do vas, jer se, po svemu sudeći, radi o jednom iznimnom i vrlo zanimljivom ostvarenju za velika platna. Pritom uzmite u obzir da vam ovo pišem iz pozicije čovjeka kojeg zapravo boli ona stvar za filmove o Batmanu. No, ovaj ću film svakako pogledati. Evo i razloga zašto.

Filmska franšiza o Batmanu tipičan je primjer superherojskoga filma. Snagator u šašavom kostimu tamani zlikovce i bori se za pravdu. U redu. Osobno mi takva vrsta filmova nije pretjerano zanimljiva, no mogu shvatiti zašto ih toliki broj ljudi voli. Superheroji nas na neki način uče da se osjećamo bolje u vezi samih sebe, jer je glavna poruka ovakvih filmova da samo jedan pojedinac doista može promijeniti svijet nabolje. I dobra je to poruka, motivirajuća i zdrava.

No, možda su se meni osobno upravo iz tog razloga filmovi o superherojima uvijek činili nekako umjetni i teško poistovjetljivi sa stvarnim ljudskim iskustvom, čak i u alegorijskom smislu. Nadljudi su vrlo predvidljivi, a superheroji su zapravo arhetipski nadljudi. Svijet je za njih uvijek crno-bijel, oni su uvijek na pravoj strani zakona, i uvijek pobjeđuju sve kušnje, čak i u naoko bezizlaznim situacijama.

Razna utjelovljenja ikoničnog negativca

S druge strane, promislimo malo o Jokeru. Radi se o najpoznatijem i najozloglašenijem zlikovcu iz stripovske i filmske sage o Batmanu, te zasigurno i o jednom od najupečatljivijih zlih likova u povijesti cijelog filma. Joker nema supermoći niti je nekakav snagator, već je lik koji je najzanimljiviji zbog svoje kaotične osobnosti. On je u neku ruku genijalac kada je u pitanje planiranje zločina, no ono što ga čini posebno opasnim jest činjenica da je Joker skroz-naskroz lud, te zbog toga i potpuno neustrašiv, beskrupulozan i nepredvidljiv.

Posebno u upečatljivom filmskom utjelovljenju ovog lika od strane pokojnog Heatha Ledgera, Joker je postao svojevrsno utjelovljenje nihilizma, kaosa i potpune anarhije. Ledgerov Joker bio je kao bomba koja može a i ne mora eksplodirati svakog trena, a činjenica da ovaj zli genije doista ne mari ni za što na svijetu čini ga posebno jakim jer se on zbog toga ne boji ništa ni riskirati.

Druga dosadašnja filmska utjelovljenja Jokera bila su nešto manje zanimljiva nego li Ledgerovo. Primjerice, Nicholsonov Joker bio je zanimljiv, no u srži se nije odmakao dalje od tipičnog filmskog zlikovca, dok je Joker Jareda Leta bio jednostavno groteskna, pretjerana i neuvjerljiva stripovska karikatura. No, Joker je oduvijek pobuđivao veliko zanimanje publike, bilo da se pojavljivao u filmovima, stripovima ili video igrama, upravo zbog aure ludila koja je oduvijek okruživala ovaj lik.

Konačno odgovor na pitanje kako je Joker postao Jokerom

Sad, već iz samog foršpana za novi film o Jokeru može se naslutiti da njegovo najnovije filmsko utjelovljenje biti najbliže onom Heatha Ledgera. Najveći naglasak bit će na Jokerovom psihološkom profilu i motivaciji, dok će gegovi i one-lineri biti potisnuti u pozadinu.

Ovaj film bavit će se pričom o tome kako je i zašto Joker zapravo postao upečatljivi i uznemirujući Batmanov protivnik kojeg svi dobro pamte. U svojim ranijim utjelovljenjima, ovaj je lik imao dosta nezanimljivu i plošnu pozadinsku priču. Mislim da je službena verzija postanka njegovog lika imala nekakve veze s izloženošću toksičnom otpadu čija su mu isparenja izobličila lice i psihu. No, kad djelovanje ludog zlikovca jednostavno motivirate svojevrsnom nezgodom s kemikalijama, ne dobivate baš posebno dubok psihološki profil za istraživanje.

Stoga se šira publika, sve otkad je Ledgerov Joker u filmu The Dark Knight izrekao poznato pitanje: “Do you want to know how I got these scars?”, pitala o dubljim implikacijama Jokerovog zločinačkog ludila. Taj film ostavio je ovo pitanje ambivalentno otvorenim, implicirajući da je Joker možda već u tolikoj mjeri potonuo u ludilo da više niti sam ne može razlučiti koja se verzija priče o njegovom postanku doista dogodila.

Prelazak sa superherojske fantazije na sumornu alegoriju naše stvarnosti

Na ovu se misao vodilju nadovezuje najnoviji film o Jokeru koji nam, čini se, namjerava konačno ponuditi definitivni odgovor na Ledgerovo pitanje i servirati nam modernu, potpunu i nerazblaženu priču o uzrocima Jokerovog ludila.

Pritom je lako razumjeti zabrinutost koju izražavaju neki obožavatelji, ističući kako bi otkrivanje previše detalja o pozadinskoj priči ovog zlikovca moglo uništiti mističnu auru koja ga okružuje. Naposljetku, najstrašnije je upravo ono što nam je nepoznato i što ne možemo razumjeti, zar ne?

To je istina, no, tvorci novog filma odlučili su se za potpuno drugačiji pristup liku Jokera. Naime, odlučili su nam ga učiniti istovremeno i zanimljivijim i strašnijim tako što ga više neće mistificirati aurom nepoznate prošlosti i neshvatljivog kaosa, već će ga maksimalno približiti samim gledateljima, te nas natjerati da se zagledamo u Jokera iz neugodne blizine, i da se na kraju, na vlastiti užas, s njim i poistovjetimo.

Tako novi trailer prikazuje Jokera dok je još bio samo obični građanin Gothama, po imenu Arthur. Arthurov život će, izgleda, biti prikazan surovim realizmom, te ćemo ga pratiti u svakodnevnom očajanju i beznađu dok se on brine za bolesnu majku, istovremeno pokušavajući zaraditi za kruh kao ulični komedijaš. No, surova stvarnost modernih velegrada ne dopušta da se itko ističe u gomili. Zato Arthur biva sustavno zlostavljan i ismijavan od svojih sugrađana jer pokušava donijeti osmijeh na tuđa lica svojim ludorijama uličnoga klauna. Tako vidimo Arthura kojeg sugrađani mlate i ponižavaju, a ove su scene u foršpanu u oštrom kontrastu s nježnim scenama u kojima on brine za bolesnu majku s kojom je očito vrlo blizak.

No, između svake scene počinje sve očitije Arthurovo očajanje i beznadežnost njegovog života. Radi se o čovjeku ozbiljno ugrožene životne egzistencije izloženom sustavnom fizičkom i psihičkom nasilju, koji uz to i očajava jer mu jedina bliska osoba u njegovom životu kopni pred vlastitim očima. Sve ovo dovodi ga do ruba i Arthur sustavno gubi svaki preostali djelić svoga idealizma i optimističnog pogleda na svijet, što ga iz scene u scenu gura sve dublje u ludilo.

Ovdje treba pohvaliti izbor glavnog glumca za naslovnu ulogu, jer Joaquin Phoenix koji tumači lik Jokera već je u foršpanu demonstrirao zavidnu vještinu mijenjanja ekspresije lica od izrazito nježnih do poremećenih i grotesknih grimasa, čime će, mislim, moći savršeno prikazati Arthurovu egzistencijalnu krizu koja će ga u konačnici odvesti preko ruba zakona, morala i zdrave pameti.

Svi smo mi potencijalni Batmani i Jokeri

Kao što vidite, novi Joker zamišljen je kao sasvim običan čovjek koji se osjeća kao da “težina cijelog svijeta” počiva na njegovim plećima. Sivi urbani krajolici kojima se kreće, kao i moralno izopačeno društvo u kojem je zarobljen, zorno slikaju realističnu sliku današnjega svijeta u kojem i svi mi živimo. Upravo zbog toga ćemo, jednom kad se udubimo u novu Jokerovu izvorišnu priču, biti u stanju shvatiti da svatko od nas ima realnu šansu postati novi Joker. Jer, ovaj će nas film natjerati da se zamislimo u njegovoj koži. Tugovat ćemo nad njegovim neuspjesima i životnim poniženjima, radovati se njegovim rijetkim trenucima sreće, te kao rezultat toga početi uviđati da je razlika između superheroja i zlikovca tanja nego ikada, te uvelike ovisi i o svijetu u koji smo nemilice bačeni.

I iz toga razloga, jer ovaj film prikazuje stvarne moralne dileme, poistovjetljive duševne krize i egzistencijalni užas modernog čovjeka, radujem se ovom filmu iako ne marim za Batmana.

***

Preporučeni tekst (LINK): Evo zašto je najomraženija sezona serije “Buffy, ubojica vampira” zapravo njezin kreativni vrh!