Evo zašto je najomraženija sezona serije “Buffy, ubojica vampira” zapravo njezin kreativni vrh!

Kultna tinejdžerska serija Buffy, ubojica vampira prikazivala se od 1996. do 2003. godine. Sve do danas ovaj je TV uradak ostao upamćen po svome inovativnom pripovjednom pristupu, pamtljivim likovima, i po izvrtanju mnogih šablona TV serija na glavu.

Popularnost Buffy, ubojice vampira

Serija je bila veliki hit, a ima vojsku obožavatelja i do današnjih dana. Bila je to svojevremeno serija kao malo koja druga, istovremeno se metaforično baveći mnogim društvenim problemima, odvažno obrađujući tabu teme, i sve to začinjavajući velikom dozom blesavog humora, borbe protiv čudovišta i tinejdžerske romantike. Stoga nije ni čudo da je serija bila i ostala popularna među dobno udaljenim skupinama gledatelja.

Za seriju Buffy, ubojica vampira snimljeno je sedam sezona, plus još pet dodatnih sezona paralelne spinoff serije Angel, u koju su prebjegli neki od najpopularnijih likova iz originalne serije. Uz to, još i danas nastaju nove epizode, no isključivo u formi stripova.

Omražena šesta sezona

Među ovim pregrštom sadržaja iz obožavanog Buffyverzuma, mnogi fanovi su ipak oduvijek pokazivali neskriveni prezir prema jednoj određenoj sezoni originalne serije. Radi se o šestoj sezoni Buffy, koja je po mnogočemu radikalno redefinirala ton serije, upustivši se u mračne i depresivne zaplete kao nikad prije. Moglo bi se diskutirati o tome kako je ova sezona u tolikoj mjeri odvratila fanove od Buffy da je to bio jedan od izravnijih razloga za prerani kraj snimanja serije samo godinu dana kasnije.

Danas vam u nekoliko glavnih točaka želim prenijeti zašto je, prema mome mišljenju, upravo ova omražena sezona odlične serije o kojoj govorimo bila i ostala njezin apsolutni kreativni vrhunac, i zašto je upravo tragično da toliki fanovi to nisu u stanju prepoznati.

Pritom će u raspravi biti određenih spoilera, pa ako niste odgledali cijelu seriju a to u budućnosti planirate učiniti – bili ste upozoreni.

Zaokret od fantastike do mučne svakodnevice

Počnimo od radikalne promjene tona koja se dogodila u vrlo posebnoj šestoj sezoni. No, prije toga, potrebno je shvatiti kontekst u kojem se ta promjena dogodila.

Serija Buffy, ubojica vampira do ove je točke bila poznata pretežno kao serija za mlađu publiku koja na nepretenciozan i pitak način obrađuje mnoge teme poput odrastanja, društvenih pitanja i životnih nedaća svake vrste. Glavna junakinja serije zapravo je svakodnevna djevojka koja je, jer ju je tako zapalo, dobila supermoći za borbu protiv čudovišta i sila tame. No, u svojoj suštini, Buffy je zapravo tipična tinejdžerka – tvrdoglava, rastrojena, razigrana, duhovita i često nesretna i izgubljena. Upravo iz tog razloga tolikim je gledateljima bila interesantna. Ona se, za razliku od klasičnih filmskih superheroja, često činila uvjerljivo nalik pravoj osobi, sličnoj samim gledateljima.

Razvoj njezinoga lika od prve je do pete sezone tekao tako da se Buffy suočavala sa sve opasnijim izazovima, pobjeđujući naoko nepobjedive demone i izvlačeći se iz naizgled bezizlaznih situacija. No, nakon što je na kraju pete sezone i u samom početku šeste sezone Buffy ubila zlo božanstvo, pritom sama poginula i zatim se vratila iz mrtvih, za nju doista jedva da je ostalo novih i većih izazova s kojima bi se mogla suočiti. Pritom je Buffy od “obične cure” već dobrano počela poprimati konture tipičnog nepobjedivog superheroja za kojeg već svi znaju da će pobijediti sve kušnje. To je istovremeno umanjilo napetost budućih epizoda te njezin lik učinilo manje poistovjetljivim sa samim gledateljima.

Iz ovih su se razloga autori šeste sezone odlučili na radikalno i ingeniozno rješenje – umjesto da šalju Buffy u sve veće, nadrealnije i opasnije pustolovine, odlučili su ju “prizemljiti” do kraja i učiniti nju i njezine kušnje bolno stvarnima i svakodnevnima!

Tako se, na veliki šok ogromnog broja gledatelja, Buffy u ovoj sezoni, umjesto suočavanja s novim ekstra-opasnim čudovištima, prvenstveno bavila pitanjima vlastite egzistencije. Nakon smrti majke u petoj sezoni, Buffy je postala jedini skrbnik svoje mlađe sestre. Stoga je sad glavni prioritet ubojice vampira postao pronaći svakodnevni posao kako bi mogla plaćati stanarinu i izdržavati sebe i sestru, no novaca nikad dosta. Tako ovdje pratimo Buffy kako se zapošljava u lancu brze hrane, kako uvjerava socijalnu radnicu da je dobra skrbnica, kako traži zajam od banke i kako vrši kućne popravke.

Manjak nadnaravnog

Nadnaravni ekscesi u ovoj se sezoni, dakako, događaju i dalje, no njihova je važnost praktički marginalna. Čudovišta se pojavljuju više poput usputnih smetnji, dok je pravi izazov za Buffy i njezine prijatelje postao sami svakodnevni život. Ovo je, dakako, svojevremeno potpuno izludilo stare fanove željne nabrijane akcije i adrenalina, no ako malo promislimo o ovom pripovjedačkom potezu, shvatit ćemo koliko je on zapravo genijalan, odvažan i inovativan.

Naime, kada horor postaje doista strašan? Onda kada postaje integralni dio stvarnosti, kada se stravični scenariji događaju u stvarnom svijetu i stvarnim ljudima! Pogledajte samo svaku knjigu Stevena Kinga, jer on ovo dobro shvaća. Zato su gotovo svi njegovi romani maksimalno realistični – da bi se nadnaravno zlo, kad se jednom pojavi, svima učinilo istovremeno i uvjerljivije i opasnije.

Tako u ovoj sezoni, među mnogim drugim stvarnim životnim užasima, svjedočimo i smrti jednog od omiljenih glavnih likova. Ona se pak ne događa u nadnaravnim okolnostima, već je svakodnevna i prozaična – slučajno zalutali metak u prsa.

Mračno, mračnije, najmračnije

S druge strane, osim što šesta sezona Buffy na ovaj način vrlo vješto podcrtava prorijeđene nadnaravne i stravične elemente radnje, utkavši ih u samu svakodnevicu u kojoj živimo i mi sami, ona čini još nešto vrlo važno. Sama promjena tona serije u ovoj sezoni je i više nego očigledna.

Tako razigrani, šaljivi i nabrijani ton proteklih sezona ovdje mjesto ustupa ozračju nevjerojatnog očajanja i depresije, što se ogleda u novim temama kojima se sezona bavi, kao i u razvoju glavnih likova koje je ovdje sami život stjerao do ruba izdržljivosti. Ova sezona se tako, ponekad na preneseni a ponekad na potpuno izravni način, bavi temama kao što su depresija, mentalni poremećaji, ovisnost, seksualno nasilje, emocionalna manipulacija, smrt i gubitak voljene osobe. Upravo je nevjerojatno promatrati kako stanje krajnje odustalosti od života i sveprožimajućeg očaja zahvaća nekad tako mlade i zaigrane likove. Jer, tema ove sezone je prelazak iz tinejdžerske bezbrižnosti u svijet odraslih, te suočavanje sa razornim životnim problemima koje ta tranzicija sa sobom donosi.

Vrijedno je istaknuti i da gotovo cijele sezone Buffy ovog puta, razilazeći se sa svojom dotadašnjom tradicijom, ne strepi od nekog novog i nemogućeg zla. Ovaj put jedni od glavnih cjelosezonskih protivnika su joj trojica tinejdžera koji, zbog vlastitog osjećaja bezvrijednosti i besmisla, žele postati superzlikovci. Ipak, na samom kraju sezone ovaj nesposobni trojac pada u drugi plan te se otkriva da će najveći Buffyn protivnik u cijeloj sezoni postati netko od njezinih najbližih prijatelja, netko koga su same životne okolnosti toliko uništile da je ta osoba poludjela od bola i prešla na “tamnu stranu”. Naprosto genijalno. Ne moram ni posebno isticati da je zbog svih ovih inovacija ova sezona definitivno najemocionalnija u cijeloj seriji.

Buffy: od svemoćne heroine do izgubljene i nemoćne depresivke

Posljednju i najveću promjenu primjećujemo na samoj glavnoj junakinji Buffy, čiji karakter u ovoj sezoni također doživljava radikalnu transformaciju. Nakon što na početku sezone ona biva protiv svoje volje vraćena iz mrtvih, Buffy ubrzo otkriva da je svakodnevni svijet upravo nepodnošljivo bolan. Prema njezinim vlastitim riječima iz jednog od nezaboravnih monologa ove sezone, Buffy svijet u kojem živimo opisuje na sljedeći način: “Ovdje je sve teško, blještavo i nasilno… Sve što osjećam, i sve što dodirujem. Ovo je pakao – samo podnijeti idući trenutak, i trenutak nakon njega, znajući što sam izgubila.”

Nije pretjerano reći da se tijekom cijele ove sezone Buffy nalazi upravo na samom rubu. Svaka njezina bezvoljna, distancirana i nezainteresirana reakcija i radnja govore o tome da se radi o manično depresivnoj osobi koja je na rubu samoubojstva, jer više ne vidi nikakvog smisla u okrutnoj stvarnosti koja ju okružuje. Ovaj se dojam potencira i time što sada pratimo Buffy kako donosi mnoge ishitrene, loše, autodestruktivne ili naprosto glupe odluke, što je u čistoj suprotnosti s njezinom navodno “svemoćnom” naravi. Buffy ovdje jedva da je još ikakav superheroj jer gotovo da nije u stanju spasiti niti sebe od same sebe.

Sve nabrojano čini ovu sezonu neobično relevantnom, originalnom i odvažnom. Čak i više, čini ju pravom prekretnicom u pristupu snimanju tinejdžerskih, herojskih i fantasy serija. Svaki izazov glavnih likova mi gledatelji ovdje osjećamo kao svoj vlastiti, i imamo dojam kao da se na ekranu odlučuje i o sudbini naših života. Ovaj emocionalni utjecaj na gledatelje neobično je jak i intenzivan i ne bi ga se moglo postići ni približno toliko uspješno da serija nije iz čiste fantazije i superherojstva skrenula u brutalnu realnost.

Gledatelji koji nisu bili u stanju sazreti zajedno s glavnom junakinjom

Šteta što mnogi Buffyni vjerni i dugogodišnji gledatelji nisu bili u stanju odrasti zajedno sa svojom glavnom junakinjom. Jer, nakon što im je serija postala prebliska, više u njoj nisu mogli pronalaziti bezazlen bijeg od osobnih problema. Serija ih je sada aktivno poticala da se s njima suoče.

Oni koji tome nisu bili dorasli, počeli su cmizdriti za svojim tjednim fiksom bijega u svijet fantazije koji im je sada ostao uskraćen. Drugi su se pak divili predivno orkestriranom krešendu u koji se ova serija razvijala, učeći iz nje o životu, te o pravim borbama i pravim čudovištima.

***

Preporučeni tekst: Ova popularna TV serija je akademski najproučeniji popkulturni fenomen ikad!

Boemski kutak, Film

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *