
Kada se za nekoga kaže da “živi pod kamenom”, time se misli da je ta osoba obično odsječena od stvarnog svijeta i kronično neinformirana o aktualnim događajima u području u kojem boravi, kao i u svijetu općenito. Međutim, jedan indijski arhitekt kao da je sebi dao u zadatak promijeniti značenje ove uzrečice, pošto njegov novi konceptualni dizajn za luksuznu vilu budućnosti kuću smješta doslovno unutar ogromnoga kamena.
Arhitektura je jedna od grana ljudske kreativne djelatnosti kojom se do sad na Kurzivu nisam uopće bavio. Razlog zašto je tako leži u jednostavnoj činjenici da o arhitekturi nemam blagog pojma, a ovaj je blog zamišljen prvenstveno kao mjesto na kojem ću slobodno pisati o najraznolikijim temama kojima se osobno bavim i/li koje me privatno zanimaju. Međutim, današnja priča iz svijeta arhitekture bila mi je dovoljno zanimljiva da bih vam bar ukratko pokušao prenijeti o kakvom se projektu radi, te vam usput o cijeloj stvari iznijeti i svoje (nestručne) dojmove.
Odvažan arhitektonski koncept
Arhitektonski koncept koji me je zainteresirao djelo je Ameya Kandalgaonkara, Indijca rođenog u Mumbaiju koji trenutno živi i radi u kineskog Shanghaiu. On je, vodeći se idejom spajanja prirodnih i umjetnih ploha, u 3D softveru za modeliranje načinio eksperimentalni no zapaženi dizajn za kuću budućnosti.
Kandalgaonkarov futuristički dom tako je konceptualno smješten unutar ogromne i velikim dijelom potpuno neprerađene stijene, čime je postignut dojam kao da minimalistički kockasti obrisi ove luksuzne vile izrastaju iz žive stijene.
Inspiraciju za ovaj otkačeni dizajn Kandalgaonkar je, kaže, pronašao u arhitekturi drevnih kamenih grobnica na arheološkom nalazištu po imenu Mada’in Saleh na sjeverozapadu Saudijske Arabije. I u Mada’in Salehu su, kao i u Kandalgaonkarovom konceptu, pravilne i geometrijske konture pročelja velikih zdanja urezane u živu stijenu. Ovom je konceptu Amey Kandalgaonkar nastojao dati dozu modernoga stila.
Vila u divovskoj stijeni
Njegova je “vila u stijeni” vizualno tako osmišljena da bi promatrač iz njezinoga podnožja mogao vidjeti tek vrlo minimalističko betonsko pročelje kuće nalik na jednostavni betonski križ usječen u masiv prirodne stijene. Tako ovaj dizajn ostavlja nadrealni dojam potpunog stapanja moderne arhitekture i zamišljenog stjenovitog pejzaža.
Međutim, tek iz ptičje perspektive moguće je vidjeti da je Kandalgaonkarova građevina prostranija i luksuznija nego li se na prvi pogled dojma. Tako se na vrhu stijene prostire prostrani geometrijski plato od betona, zbog kojeg ova stijena iz zraka čak pomalo podsjeća i na Playboyevu vilu. U tom stilu, na gornjem platou čak je predviđen i bazen!
Misao vodilja pri izradi ovog koncepta njegovom je tvorcu bila pronaći inovativno arhitektonsko rješenje za gradnju domova budućnosti koji bi se stopili s pejzažem stjenovitih pustinja, kako bi pritom sami prirodni pejzaž pretrpio minimalnu količinu preoblikovanja.
Je li itko mislio i na funkcionalnost? (rant od strane nepoznavatelja osnova arhitektonskog zanata)
Iako osobno mislim da bi u teoriji bilo upravo božanski živjeti u ovakvom domu (pomislite samo na spektakularni pogled, privatnost i elitističku odvojenost od ostatka svijeta kakve bi vam ovaj dom mogao pružiti), ipak mi se čini da ovaj 3D koncept ima vrlo malo šanse ikad zaživjeti u stvarnosti. Jer, čini mi se očitim da se ovdje radi prvenstveno u pomicanju granice misaonih koncepata u arhitekturi, zbog čega se, naravno, nije previše mislilo na svakodnevnu funkcionalnost.
Kao prvo, gdje bi se zapravo gradila ovakva zdanja? Poprilično sam siguran da bi raznim ekološkim udrugama pjena izbila na usta već pri samom spomenu gradnje ovakvih vila posred nekog kanjona ili pustinje. Kao drugo, možete li zamisliti koliki bi problem budući stanari imali s abnormalnim količinama ptičjeg dreka koji bi se taložio posvuda po ogromnim, neravnim i ljudskim nogama potpuno nepristupačnim plohama žive stijene? Kako bi se takva stijena čistila? Šmrkovima iz helikoptera? Tko bi to plaćao? I ako se ne bi čistila, bi li u vrlo kratkom roku cijela vila počela vonjati po lešinarskom izmetu?
Uz to, ovaj je dizajn možda zgodan kada ga se promatra pojedinačno, kao tek jednu kuću. No, možete li misliti koliko bi nepotrebnog prostora zauzele neravne, isturene i potpuno nefunkcionalne plohe stijena da netko na ovaj način pokuša usred kakvog kamenoloma načiniti cijelo jedno naselje? Jasno je da bi u ovakvom teoretskom naselju bilo mjesta za vrlo malo budućih stanovnika, kao i da bi sami troškovi izgradnje bili apsurdno veliki.
Zaključak?
Pa ipak, usprkos ovim mojim negativnim opaskama, uvijek mi je zanimljivo vidjeti koncepte iznikle iz kreativnih umova u kojima se uvijek nešto kuha. U svim kreativnim djelatnostima, pa tako i u arhitekturi, za daljnji je funkcionalni napredak vrlo važno (možda čak i presudno) povremeno se upuštati u razne nepraktične i nefunkcionalne konceptualne eksperimente. Čak i ako oni ne žive, iz novog će se načina razmišljanja možda roditi presudni poticaj za neko buduće rješenje koje će podjednako biti dopadljivo i funkcionalno.
Što vi mislite? Kako biste se osjećali na, recimo, tromjesečnom godišnjem odmoru u apartmanu unutar Kandalgaonkarove divovske stijene? Zanima me i vaše mišljenje, pa ako ga imate – a vi ga slobodno podijelite.
***
Preporučeni tekst: Ovo su neke od najljepših svjetskih knjižnica otvorenih za javnost