Zastrašujuće ambiciozna glazbena kompozicija koja je trebala izazvati apokalipsu

Umjetnost je ozbiljna stvar. Zahtijeva nevjerojatne količine koncentracije, vremena i uložene energije. Zato, što je nečija umjetnička vizija ambicioznija, to je veća opasnost da će taj stvaratelj svoje djelo platiti vlastitim razumom. Ova se tvrdnja, na žalost, može primijeniti na doista mnoge kreativce koji su tokom godina šenuli pameću, pa tako i na protagonista naše nevjerojatne današnje priče.

Radi se o kompozitoru klasične glazbe po imenu Aleksandar Nikolajevič Skrjabin. Ovaj neobični i nesumnjivo genijalni čovjek rodio se i umro u Moskvi, a živio je od 1872. do 1915. godine. Svojoj je okolini još od najranije mladosti dao naslutiti da se u njemu krije nešto posebno, jer već s 5 godina znao je na obiteljskome klaviru svirati glazbu koju bi negdje čuo, a sa 6 godina počeo je skladati prve vlastite glazbene kompozicije, kao i pisati poeziju i drame.

Mladi Skrjabin
Foto: Wikipedia

Neobični, genijalni glazbenik

Nakon što je završio visoko glazbeno školovanje, prilikom kojeg je svoje profesore redovito oduševljavao svojim izvedbama i shvaćanjem glazbe, počeo je nastupati i pisati vlastita monumentalna, originalna i vizionarska djela. Većinu života najviše su ga zanimale vlastite kompozicije, čijom je izvedbom po domovini i inozemstvu stekao značajan ugled. Skladao je pretežno kompozicije za izvedbu na glasoviru, no napisao je i nekoliko simfonija.

Iako je Aleksandar Skrjabin bio klasični kompozitor, u njegovom se životnom djelu vidi naginjanje ka eksperimentalnom poimanju glazbe i umjetnosti, kao da su mu postojeći glazbeni okviri i koncepti bili preuski za izražavanje svega što se kovitlalo u njegovoj glavi. Tako je počeo eksperimentirati s drugačijom vrstom tonaliteta. Umjesto standardnih tercnih akorda u kasnijem je radu obilato koristio vlastitu sintetsku tonsku ljestvicu. Uz to, skladao je i glazbene dionice za nešto što je nazivao “svjetlosnim glasovirom”, jer je određene tonove asocijativno povezivao s određenim bojama. Imao je i vizije sinteze to jest “stapanja” svih vrsta umjetnosti.

Skrjabin
Foto: Wikimedia Commons

Kompozicija Sudnjeg dana

Niti jedno se Skrjabinovo djelo ne može svojom ambicioznošću i ludošću mjeriti s s njegovim posljednjim i nedovršenim djelom po imenu Mysterium (“Misterij”). Ideja za ovo djelo je proizašla iz njegovog zanimanja za misticizam i sintezu umjetnosti te i iz njegove (vjerojatno) poljuljane psihe.

Skrjabin je počeo raditi na Mysteriumu oko 1903. godine i vraćao mu se sve do svoje smrti 1915. godine, u dobi od samo 43 godine, kad je umro od posljedica otrovanja krvi izazvane plikom na ustima.

Ovo je suludo djelo bilo zamišljeno kao sinteza mnogih vrsta umjetnosti, i trebalo je stimulirati i druga ljudska osjetila osim samog sluha, poput njuha, pogleda i opipa. Djelo je trebalo biti izvedeno u podnožju planinskoga lanca Himalaja. Sama izvedba kompletiranoga djela trebala je trajati cijelih tjedan dana, a posljedica njegovog izvođenja bila bi, dolazak apokalipse te zamjenjivanje ljudske rase rasom “plemenitijih bića”.

Skrjabin 2
Foto: Wikimedia Commons

Ambiciozniji od samog života

O izvođenju svojega Mysteriuma Skrjabin je zapisao:

“Neće biti niti jednog promatrača. Svi će sudjelovati u izvedbi. Izvođenje ovog djela zahtijeva posebnu vrstu ljudi, posebnu vrstu umjetnika, i potpuno novu kulturu. Popis izvođača uključuje orkestar, veliki miješani zbor, instrument s vizualnim efektima, plesače, povorku, mirodije i artikulaciju ritmičkih tekstura. Katedrala u kojoj će djelo biti izvedeno neće biti od jedne specifične vrste kamena, već će se konstantno mijenjati s atmosferom i napredovanjem Mysteriuma. To treba postići uz pomoć dima i osvjetljenja koji će modificirati arhitektonske obrise.”

Skrjabin je za svoga života uspio tek skicirati DIO uvoda svoje apokaliptične višeosjetilne kompozicije. O ambicioznosti njegove nakane govori i to da su te skice dijelova uvoda u skladbu zauzimale 72 stranice nota! Nakon Skrjabinove smrti, drugi je veliki ruski glazbenik toga vremena, Aleksandar Nemtin, proveo idućih 28 godina pretvarajući tu ogromnu skicu u glazbenu kompoziciju čije izvođenje danas traje gotovo tri sata. Taj je uvod u Mysterium poznat pod imenom “Uvodna radnja” (Prefatory action).

Apokalipsa 2
Foto: Wikimedia Commons

Kako doista zvuči dio Skrjabinove ultimativne kompozicije koji je autor stigao zapisati za života? Teško je glazbu opisivati riječima, pogotovo ovako kompleksnu i ambicioznu glazbu. No, poslužit ću se riječima jednog od komentatora ispod zvukovnoga zapisa dostupnog na YouTubeu. On kaže:

“Doživljavao sam stanja ogromne ekstaze slušajući i svirajući kasnog Skrjabina i slušajući to djelo [uvod u Mysterium] kad sam imao 15 godina. Ne bih znao reći iz vlastitoga iskustva, no pretpostavljam da je to bilo iskustvo slično tripu na LSD-u – živopisne vizije, osjećaji “kozmičke strave” i “kozmičke ekstaze”, planeti i rase u nastajanju i u nestajanju, sudbine o kojima se odlučuje…”

***

Preporučeni tekst: 5 najekstremnijih glazbenih žanrova na svijetu

Bizarno, Boemski kutak, Glazba

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *