Danas ćemo se svi zajedno pozabaviti filmom koji se punopravno smatra jednim od klasika francuske i europske filmske komedije. Radi se o zabavnom filmskom uratku utemeljenom na uvjerljivim no karikiranim karakterima glavnih likova, kao i na vizualno dojmljivoj kinematografiji, europskom retro-šarmu, te na modi i svjetonazorima hippie pokreta nenametljivo umetnutim u šareno ozračje francuskog primorskog gradića Saint-Tropeza.

Radi se, dakako, o nekad vrlo popularnoj francuskoj komediji po imenu Le Gendarme de Saint-Tropez. Naslov filma na engleski je bio preveden kao The Troops of St. Tropez, a na našem jeziku ovaj uradak je poznat pod imenom Žandar iz St. Tropeza. Prvi nastavak ovog filma, kojem je posvećen ovaj današnji prikaz, ugledao je svjetlo dana još 1964. godine. Režirao ga je cijenjeni francuski redatelj Jean Girault, a glavnu ulogu ekscentričnog te poprilično neurotičnog žandara tumači komičar Louis de Funes, poznat po prenaglašeno ekspresivnim grimasama svoga lica.

Film s “Malim Živčanim”

Ovaj vrlo šarmantan film po prvi sam put imao priliku pogledati još kao klinac. I, iako sam u ono vrijeme bivao izložen gotovo isključivo holivudskoj filmskoj produkciji, ovaj me vrlo promišljen i s ukusom te mjerom snimljen dragulj francuske komedije čak i u to vrijeme bio osvojio na prvu loptu. Glavni razlog za to bilo je nezaboravno de Funesovo tumačenje glavne uloge.

Naravno, u to vrijeme nisam znao kako se sam glumac zove, pa sam ga umjesto toga, pod dojmom njegove izvedbe, prozvao “Mali Živčani”. I kad god bih poželio gledati neki od nastavaka ovog filmskog serijala o žandarima iz Saint-Tropeza (ima ih ukupno 6), rekao bih roditeljima da mi s video kazete puste neki film s onim “Malim Živčanim”, a oni su odmah znali na što točno mislim.

Ovaj sam film, za potrebe ovog osvrta, nedavno pogledao po prvi put u posljednjih 15 ili 20 godina. I, odmah mogu reći – film ne da je izdržao taj svojevrsni test vremena, već mi se sviđa više nego ikada. Jer, danas sam, kao odrasla osoba, u stanju prepoznati još više sitnih detalja koje čine ovaj film pravom poslasticom za gledanje.

O čemu se u filmu radi

Radnja se okreće oko lika ekscentričnog, strogog i ambicioznog žandara Ludovica Cruchota, koji na početku filma biva unaprijeđen zbog revne službe, te dobiva nalog preuzeti mjesto podzapovjednika male trupe žandara u turističkom gradiću Saint-Tropezu na francuskoj obali. Tako se samohrani otac Cruchot sa svojom lijepom tinejdžerskom kćerkom seli iz manjeg ruralnog mjestašca u moderni i životom nabijeni Saint-Tropez.

Cruchot ubrzo po početku obavljanja žandarske dužnosti u novom gradu shvaća da u trupi koja mu je povjerena vlada za njegove pojmove nedopustiva ležernost, te počinje trenirati strogoću nad svojim podređenima. Istovremeno, Cruchot se iz petnih žila trudi impresionirati svojeg novog nadređenog, taštog zapovjednika Gerbera, koji muči muku s hapšenjem lokalnih nudista.

Istovremeno, dok se Cruchot svim silama trudi uvesti reda u trupu, uspostaviti vlastiti neosporivi autoritet te zasijati klice budućih unaprjeđenja u službi, njegovu kćer Nicole more drugačije brige. Ona se, zbog konzervativnog oca i nepoznavanju života u modernoj sredini, osjeća izopćena iz društvenog života i ismijavana od strane gradske omladine. Stoga Nicole nastoji impresionirati lokalnu grupicu mladića i djevojaka slobodnih svjetonazora i manira, i to tako što im slaže da je njezin otac zapravo bogataš koji posjeduje impresivnu jahtu u gradskoj luci. Zbog svega ovog, prijatelji se nepozvani ušuljaju na jahtu i pogreškom otuđe umjetninu bogatoga vlasnika, koji je zapravo kriminalac te se bavi krađom i preprodajom umjetnina.

Kad Cruchot dozna da je njegova kćer bila upletena u otuđivanje ukradene umjetnine za kojom traga cijela njegova trupa, shvaća da je njegova karijera na kocki, te kreće u maničnu i suludu potragu za dragocjenim platnom prije nego li itko od njegovih kolega uspije povezati njegovu kćer s incidentom. Ovo, dakako rezultira mnogim daljnjim nesporazumima, spletkama i urnebesnim intrigama.

Glavni produkcijski aduti Žandara iz Saint-Tropeza

Radnja ovog filmskog uratka nije pretjerano kompleksna niti pretenciozna, no opet je, kao i sve u ovom filmu, osmišljena s nepogrešivim osjećajem za mjeru i šarm. Dok današnje komedije uglavnom predstavljaju kretenizam kao nešto neopisivo zabavno i smiješno, gledajući ovu komediju o žandarima iz Saint-Tropeza nikad nećete imati dojam kao da filmaši namjerno pljuju na vašu inteligenciju.

Potrebno je reći da film izgleda vrlo lijepo vizualno, te njegova scenografija, kadrovi te nijanse boja odišu nepogrešivim europskim retro-šarmom. Cijeli film zapravo izgleda poput šarene no dotjerane ljetne razglednice, te time predstavlja pravi užitak za opušteno gledanje.

Posebno je zanimljivo to što je film, prema mojem mišljenju, savršeno uspio predočiti kulturno ozračje vremena u kojem je nastao. Naime, dobar dio filma prožima uočljiv utjecaj mladenačke kulture 60-ih. Sama kultura “djece cvijeća” predstavljena je likovima moderne gradske omladine koji provode dane slobodno se zabavljajući, uživajući u vlastitoj slobodi, priređujući spačke starijim žiteljima grada te eksperimentirajući s novom modom te slobodnijim pristupom ljubavi. S druge strane, film je s uvođenjem motiva hippie kulture u radnju istovremeno izbjegao upadanje u zamku bespotrebnog politiziranja koje bi samo zagušile film i učinilo ga nečime što on očito ne pokušava biti.

Komedija bazirana na likovima

Glavni izvor komike u Žandaru iz Saint-Tropeza počiva na karakterima i interakcijama glavnih likova. Svaki od likova je uspješno psihološki skiciran, čime u očima gledatelja postaje životan i uvjerljiv. Ujedno, svi glavni likovi bazirani su na prenaglašavanju svojih najizraženijih karakternih osobina, što ih čini smiješnima jer nam se oni, koliko god utemeljeni u stvarnosti, počinju doimati poput karikatura.

Tako je Žandar Cruchot istovremeno vrlo otresit, proračunat i neumoljiv kad je u pitanju njegova karijera, iako se zapravo doima poput isfrustriranog kepeca koji napredovanjem u karijeri liječi osobne frustracije, a u interakciji s autoritetima pretvara se u pravog proračunatog beskičmenjaka. Njegova kći lakovjerna je i rastrzana između želje impresioniranjem strogo oca i novih prijatelja. Zapovjednik Gerber komično je tašt, pa ga Cruchot nakon neuspješne policijske akcije treba tješiti obzirnim riječima i toplom juhicom. Ostali žandari su, iako načelno pozitivni likovi, zapravo poprilične lijenčine i ženskaroši.

Komične situacije u ovom uratku tako izviru iz samih karaktera glavnih likova, ali i iz njihovih međusobnih interakcija koje obično produbljuju razne nesporazume i zapliću laži koje su glavni likovi sapleli oko sebe. Sporedni likovi također su vrlo živopisni i zabavni, pa u filmu primjerice srećemo i opaticu koja vozi kola kao da pokušava izazvati prometnu nesreću, no stvar je u tome da svoju kratkovidnost i neiskustvo u vožnji ona kompenzira “prepuštajući volan u božje ruke”.

Odličan ljetni feel-good film

Ako ste u potrazi za filmom od kojeg ćete se nakon gledanja osjećati jednostavno odmoreno, rasterećeno i zabavljeno, a ujedno vam je filmska estetika i umješnost režisera poprilično važna, toplo vam preporučujem ovaj film. Mene je osobno uspio jednako zabaviti i danas, kao i još u predtinejdžerskim godinama. Ovo je savršeni ljetni feel-good film.

***

Preporučeni tekst: Volite vampire? Ili ih pak mrzite? Ova urnebesna serija mogla bi vam se u oba slučaja podjednako svidjeti!