Idealno štivo za odlazak na WC: Fascinantna i nikad aktualnija povijest tariguza!

Pitam se, kako li će nekome u budućnosti izgledati današnje stanje u svijetu, kad za nekoliko stoljeća pokuša putem prastarih internetskih članaka dešifrirati mentalni sklop ljudi koji su doživjeli “Veliku Covid epidemiju 2020.”? Jer, budući istraživač bi se u ovakvom e-arheološkom scenariju vrlo brzo našao preplavljen hrpom vrlo bizarnih, uznemirujućih i besmislenih informacija i svjedočanstava. Moguće je da bi njegov zaključak nakon svega glasio kako su ljudi na početku 21. stoljeća bili iznimno šizofreni, kontradiktorni i nadasve opsjednuti redovitim i obilnim obavljanjem velike nužde.

S obzirom na trenutnu situaciju u svijetu, pomislio sam kako bi jedan informativni prikaz povijesti WC papira mojim čitateljima mogao leći kao vrlo aktualno štivo. Jer, posljednjih smo mjeseci svi zajedno bili izloženi neprestanim vijestima o širenju epidemije, što je diljem svijeta rezultiralo razvijanjem neke vrste nezdrave fiksacije na posjedovanje ogromnih količina papira za sranje. Gotovo kao da smo uspjeli sami sebe uvjeriti da se WC papir može jesti pa će, logično, sretni i dalekovidni pojedinci koji nabave najveće količine tariguza biti u stanju najdulje preživjeti u postapokaliptičnom društvu desetkovanom “šišmišjom prehladom”.

Hoarding toilet paper
Foto: Freesvg.org
Velika povijest WC papira

Tariguz, kao i svaki drugi “pronalazak” u povijesti ljudske vrste, ima svoju konkretnu historiju, makar se radi o predmetu koji smo sve donedavno uzimali zdravo za gotovo. Ono što možda iznenađuje jest vrlo dobra dokumentiranost povijesnog razvitka papira za brisanje guzice.

Dakako, tvornički proizvedeni wc papir poprilično je nov pronalazak, a cijela je priča oko tariguza počela mnogo ranije od početka masovne industrijske proizvodnje.

Izgleda da začetak ideje o brisanju stražnjice papirom treba tražiti u drevnoj Kini. Međutim, prije nego li su Kinezi izumili papir, Egipat je već stoljećima prije poznavao izradu tzv. papirusa. Papirus je materijal za pisanje koji se izrađivao od prešanja traka nastalih rezuckanjem istoimene biljke, Cyperus papyrus. No, za razliku od današnjeg papira, papirus je bio deblji, neravne površine i lako lomljiv, te kao takav nije bog zna kako funkcionalan za pisanje i druge svrhe, bar iz današnje točke gledišta.

Kina papir
Foto: Pxfuel.com
“Ne usuđujem se ovaj papir rabiti za toaletne potrebe”

Papir se, koliko nam je poznato, po prvi put počeo koristiti u Kini još oko 2. stoljeća prije Krista, uglavnom kao sredstvo za zamatanje i punjenje predmeta. Zato previše ne iznenađuje niti  podatak da je prvi sačuvani povijesni zapis u kojem se papira spominje kao sredstvo za brisanje guze nakon kakanja također nastao u Kini. U tom kontekstu, treba spomenuti zapis koji je još 589. godine nove ere napisao drevni učenjak Yan Zhitui. U ovom zapisu, u kojem nam je ostalo sačuvano prvo svjedočanstvo o korištenju papira nakon obavljanja nužde, piše:

“Papir na kojemu su zapisani navodi i komentari Pet Klasika ili imena mudraca ja se ne usuđujem rabiti za toaletne potrebe.”

Također, iz povijesnih zapisa znamo i da je tijekom 9. stoljeća neki arapski putnik pri svome putovanju kroz Kinu ostao poprilično potresen njemu neshvatljivim i degutantnim kineskim higijenskim navikama, te je u svojim memoarima šokirano zapisao kako Kinezi nakon nužde ne peru dupe vodom već se samo obrišu papirom.

Rimski WC
Foto: Wikimedia Commons
Kad je toaletni papir postao mainstream?

Međutim, iako Kina očito ima dugu tradiciju otiranja stražnjice papirom nakon nužde, tek je u 14. stoljeću u kineskoj pokrajini Zhejiang pokrenuta prva organizirana proizvodnja WC papira. Proizvodilo se otprilike 10.000.000 paketa WC papira na godinu, a svako pakiranje bilo je sačinjeno od između 1000 i 10.000 listića! Iz istog su nam razdoblja kineski povijesni anali (no pun intended!) sačuvali informaciju o zahodskim navikama dinastije Ming. Njihov dvor se, naime, u 14. stoljeću opskrbljivalo sa 720 000 listova WC papira godišnje.

Dok su se Kinezi čistili uz pomoć papira, u drugim kulturnim krugovima papir je još dugo nakon toga uvijek bio nepoznanica ili velika rijetkost. Iz tog razloga, neki od materijala kojim su se druge kulture počele brisati nakon nužde uključivali su konoplju, vunu, čipku, krpe, lišće, koru bilja, školjke, kamenje, šljunak, pijesak, travu, životinjsku kožu i slično. Međutim, nisu se svi ni preferirali brisati, već su se u drugim sredinama ljudi radije prali vodom, ili se jednostavno brisali rukom.

Xylospongium
Foto: Wikimedia Commons

Znamo i da je u drevnom Rimu u općoj uporabi bilo brisanje guzice spužvom pričvršćenom na vrh štapa. Ovaj je posebni zahodski alat ličio na današnje četke za čišćenje WC školjki, samo se njime nisu čistili zahodi već stražnjice. Ono što iz današnjeg gledišta djeluje posebno stravično jest podatak da se ovaj štap, poznat pod imenom xylospongium, koristio u javnim zahodima i to naizmjenično, od strane mnogo osoba. Između svake uporabe, spužva se “čistila” tek pukim namakanjem u posudu punu vode s octom ili solju. Iz ovog razloga su, dakako, rimski javni zahodi, postali mjesta širenja raznih boleština.

No, klozetski običaji diljem svijeta doživjeli su svojevrsnu revoluciju s unapređenjem tiskarske industrije. Iako je moderno tiskarstvo nastalo još u 15. stoljeću, s izumom tiskarskog stroja od strane Nijemca Johannesa Gutenberga, papir je postao jeftin i svima dostupan materijal tek s početkom masovne proizvodnje jeftinih tiskanih publikacija u 18. stoljeću. Posljedica toga je, dakako bila dostupnost većih količina staroga papira u mnogim kućanstvima, uslijed čega su ljudi kolektivno počeli koristiti papir nakon uporabe toaleta.

Joseph Gayetty
Foto: Wikimedia Commons
Komercijalizacija WC papira na Divljem zapadu!

Komercijalne uporabe WC papira prvi se dosjetio poduzetni Amerikanac Joseph Gayetty još 1857. godine, a njegova se “marka” WC papira nalazila u prodaji do razdoblja 1920-ih. Na pakiranjima ovog toaletnog papira bilo je otisnuto Gayettyjevo ime, a u svrhu prodaje ovaj se proizvod već onda i oglašavao. Jedan od reklamnih oglasa za Gayettyjev papir je glasio: “Najesencijalnija potreba našeg vremena! Gayettiyjev higijenski papir za nužnik!” Ovaj je podatak upravo fascinantan, jer nam govori o tome kako je moderna proizvodnja WC papira zapravo započela u eri Divljeg zapada, u vremenu i podneblju koje danas kolektivno doživljavamo kao razdoblje neotesanih razbojnika, općeg bezakonja i prljavih kauboja.

Gayettyjev papir na svakom je listiću imao otisnuto ime svoga proizvođača, sadržavao je ulje aloje te se reklamirao i kao učinkovito sredstvo protiv hemeroida. Ipak, Gayetty se ovaj svoj proizvod nije sjetio i patentirati, već ga je u tome 1883. prestigao neki Seth Wheeler iz New Yorka.

WC papir
Foto: Wikipedia.de

Međutim, izgleda da je usavršavanje ovog proizvoda potrajalo još neko vrijeme, jer danas znamo i da je još 1930-ih godina toaletni papir proizvođača Northern Tissue bio pompozno reklamiran kao “WC papir bez drvenih špranja”. Onda možete lako zamisliti kako prvi komercijalni WC papiri baš i nisu zadovoljavali današnje standarde korištenja.

Ovo je bio naš kratki pregled povijesti WC papira, predmeta toliko običnog i trivijalnog da ga se u našem stoljeću znalo nazivati i “jedinim komercijalnim predmetom koji se ne isplati krivotvoriti”. No, u nastanku i razvoju ovog proizvoda bez kojeg ne možemo zamisliti današnji život sudjelovale su nebrojene generacije ljudi sa svih strana svijeta. Sjetite se ovoga pri sljedećem posjetu dućanu, a ako ovaj tekstić možebitno čitate na ekranu svoga tele-uređaja prilikom “seanse” na toaletu, nemojte se zabuniti pa se slučajno obrisati ekranom mobitela. 😉

***

Preporučeni tekst: Želite li prakticirati jogu uz psovanje i ispijanje pive? Od sad možete. No, pitanje je – biste li trebali.

Bizarno, Jeste li znali?!, Zanimljivosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.