Danas sam za vas pripremio nešto malo drugačije od uobičajenog Kurzivovog repertoara. Umjesto pričanja o tuđim umjetničkim projektima, predstavit ću vam vlastiti. Radi se o seriji amaterskih umjetničkih fotografija pod nazivom “Deficit karaktera”.

Ja nisam fotograf. Čak ni ne posjedujem fotoaparat, a posve sigurno se ne znam njime niti služiti. Na raspolaganju imam samo mobitel. Pa ipak, vlastito neznanje i nedostatak resursa nikad me nisu spriječili da se okušam u nečem što smatram zanimljivim. Tako je nastala i projekt koji vam ukratko želim predstaviti.

Opis projekta

Ova serija konceptualno povezanih fotografija opsesivno prikazuje lutke u gradskim izlozima. „Deficit Karaktera“ zamišljen je kao konceptualna serija amaterskih fotografija koje se bave propitivanjem identiteta i njegovog urušavanja u bezlično mediokritetstvo u današnjem suvremenom svijetu.

Neživi objekti (industrijski proizvedene lutke) se tretiraju kao manekeni i manekenke od krvi i mesa, te „poziraju“ objektivu kao da imaju karakter pravih osoba: oni zavode, tuguju, prikazuju nezadovoljstvo, očaj, zabrinutost, znatiželju… Drugim riječima – dočaravaju cijeli spektar ljudskih emocija.

Svaka fotografija zamišljena je kao prikaz jedne specifične ljudske emocije. Da biste doznali o kojoj se emociji radi, pročitajte nazive fotografija ispod priloženih slika, ili pak prvo pokušajte pogoditi sami koju emociju pojedine lutke “nastoje” izraziti.

Takvim pristupom neživim predmetima, kojima je glavna i jedina namjena inače komercijalna prezentacija modela odjeće, izražava se kritika današnjeg modernog čovjeka koji postaje sve sličniji plastičnoj lutki u izlogu – odijelo ili haljina nosi čovjeka, a ne on nju.

Napad na suvremeno mediokritetstvo

Među fotografijama okupljenim pod nazivom “Deficit fotografija” ističu se često ponavljajući modeli bez crta lica, kao krajnji prikaz zatiranja osobnosti masovnim modnim i sociološkim trendovima.

Posebno je zazorna činjenica da neki od neživih modela u ovoj seriji fotografija, iako im nedostaju crte lica, imaju sposobnost izražavanja šireg spektra emocija i asocijacija nego li bi to bio slučaj pri nasumičnom fotografiranju nekih živih prolaznika.

Također, ova serija fotografija nastoji promatraču omogućiti kratko iskustvo poistovjećivanja gledatelja s neživom lutkom na fotografiji. Taj se efekt postiže putem veoma ekspresivnih poza u kojima većina njih pozira.

Na taj način granice identiteta bivaju još više potresene, a gledatelj osvještava u kolikoj je krizi kolektivni osjećaj za identitet kada je moguće poistovjetiti se s lutkom, i iz nje iščitavati vlastite proživljene emocije.

Način rada

Jedna od odlika projekta koju je potrebno dodatno istaknuti jest improvizacija i oslanjanje na slučajnost. Naime, proces snimanja ovih fotografija nije bio ni na koji način insceniran, niti sam mogao utjecati na poze i okruženje lutaka.

Fotografije sam snimao lutajući noćima centrom Zagreba u potrazi za lutkama u gradskim izlozima, koje bih onda fotografirao u pozama, odjeći i scenografiji koje bih zatekao.

Cijeli projekt nije definitivno zatvoren, već u seriju fotografija po potrebi dodajem i nove fotografije.

Fotografski projekt „Deficit karaktera“ napad je na suvremeni identitet i uvjete pod kojim se on oformljuje. Također, on proziva bezličnost karaktera naših prosječnih suvremenika. Deficit karaktera meso pretače u plastiku, a plastiku u živuću ljudsku put.

***

Preporučeni tekst: Ludi ruski slikar predočio kako bi izgledao svijet u kojem dominiraju mačke!