“Blackout” poezija – spoj kolaža, likovnosti i pjesništva

Možda ste već negdje čuli za termin blackout poezija, ali niste sigurni što on podrazumijeva? A možda ste i upoznati s ovom zanimljivom umjetničkom formom koja u neku ruku spaja kolažnu (reciklirajuću), likovnu (crtačku) i pjesničku komponentu u novu formu, te ste u online potrazi za primjerima kvalitetno i zanimljivo izvedene blackout poezije u Hrvatskoj?

U oba slučaja, u današnjem ćete tekstu pronaći nešto za vas, jer u uvodnom dijelu zajedno ćemo doznati što se krije iza samog koncepta blackouta, a zatim ćemo baciti pogled na vizualno i pjesnički zanimljive radove domaće pjesnikinje Vedrane Pavlak koja, između ostalog, stvara i blackout tehnikom.

Teorijski dio: Što je to blackout?

Blackout poezija najjednostavnije bi se mogla opisati kao podvrsta dadaističke nađene umjetnosti (“found art“) i konkretne poezije (“concrete poetry“). Found art podrazumijeva “recikliranje” već postojećih materijala i gotovih formi (djelomično ili čak i u cijelosti) za nastanak novog umjetničkog djela.

Marcel Duchamp Fontana
Foto: Wikipedia

Možda najpoznatije djelo found arta jest takozvana skulptura “Fontana” dadaističkog umjetnika Marchela Duchampa. On je na jednoj izložbi kao vlastito umjetničko djelo predstavio industrijski proizveden pisoar na kojem nije izvršio nikakve osobne intervencije, već ga je samo potpisao i “svojoj” skulpturi nadjenuo ime.

Nađena poezija
Foto: Wikimedia Commons

Slično tome, “pronađeno pjesništvo” reciklira riječi, sintagme i cijele stihove ili rečenice iz već postojećih (i često potpuno nepjesničkih) tekstova kako bi se proizvela smislena nova umjetnička cjelina od “recikliranih” riječi.

Max Bill Kontinuitaet
Foto: Wikimedia Commons

S druge strane, “konkretna umjetnost” nastala je prvenstveno kao vrsta apstraktne vizualne umjetnosti u kojoj je glavni i jedini naglasak na odnosima vizualnih elemenata koji sačinjavaju neko djelo, i iz kojih je protjeran simbolizam. Vizualni konkretizam utjecao je i na druge oblike umjetnosti, pa se tako razvio i pjesnički konkretizam, koji također polaže glavni naglasak na vizualni razmještaj i međuodnos slovnih elemenata na papiru.

Guillaume Apollinaire konkretna poezija
Foto: Wikimedia Commons

Sad, vratimo se na blackout poeziju. Za nju se kaže da je podvrsta nađene i konkretne poezije zato što se u njoj pjesništvo kombinira s vizualnim elementom pjesme (kao u konkretnoj poeziji), a istovremeno ova pjesma nastaje “recikliranjem” već postojećih tekstova (kao u nađenom pjesništvu).

Naziv blackout (“zacrnjenje”) dolazi od prepoznatljivog vizualnog izgleda koji ova vrsta pjesama poprima nakon pretvorbe već gotovoga teksta u novu pjesničku cjelinu. Blackout pjesma izrađuje se tako da se uzme stranica nekog već postojećeg teksta (proze ili poezije, beletristike ili publicistike – nebitno), a zatim se u tom tekstu odabiru riječi koje će sačinjavati novu, neovisnu misaonu cjelinu, dok se ostatak nepotrebnih riječi zacrnjuje (ili precrtava) pisaljkom (najčešće markerom).

Blackout poezija
Foto: Flickr/Carla Gates

Jedino pravilo u izradi blackout pjesme jest to da se u tekst ne dodaju vlastite nove riječi ili slova, već da se koriste isključivo postojeći tekstualni elementi. Pri tom je moguće spajati dijelove različitih riječi, kao i riječi iz različitih rečenica, ili i cijele rečenice izvučene iz prvotnog konteksta.

Drugim riječima, ovaj postupak zacrnjivanja teksta je po naravi redukcionistički. Uz to, on je, kao što vidite, dosta sličan kolažiranju, jer njime zapravo preslagujemo riječi u novu cjelinu. Pritom je moguće pjesmu samo “školski” zacrniti, no maštovitim precrtavanjem nepotrebnog teksta moguće je dobiti i neke vizualno izrazito zanimljive uratke, kao što ćete najbolje vidjeti na primjeru pjesnikinje Vedrane Pavlak, čije ću vam blackout uratke kasnije predstaviti.

Blackout poeziji slična je i “brisana poezija” (erasure poetry) koja također nastaje eliminacijom nepotrebnih riječi u već postojećem tekstu, samo što se ovdje one ne zacrnjuju već vizualno brišu sa stranice.

Povijesni dio: Nastanak i razvoj blackouta
Caleb Whitefoord
Foto: Wikimedia Commons

Postoji određena nesloga oko toga tko je izumio blackout poeziju. Najranije ime koje se spominje u kontekstu potencijalnog “izumitelja” kolažne književnosti (barem ono koje nam je danas poznato) jest ime škotskog trgovca, diplomata i pjesnika Caleba Whitefoorda koji je još 1766. godine (!) u novinama objavio članak pod imenom “A New Method of Reading Newspapers” u kojem se koristio dvostupačnim tekstom onodobnih novina kako bi dobio novi i često satirični tekst čitajući linije teksta dvaju novinskih stupaca kao da se radi o neprekinutoj liniji. Na taj način je, izgleda, prvi pokušao proizvesti novi tekst od fragmenata rečenica staroga teksta.

Tristan Tzara
Foto: Wikimedia Commons

Nakon ovog vrlo preuranjenog pokušaja proto-avangarde, početkom 20. stoljeća pojavila se i “prava” avangarda (tj. ono što danas uglavnom podrazumijevamo pod tim imenom). Avangardni umjetnici vrlo su se često i obilato koristili recikliranjem već postojećih umotvorina, pa su tako avangardni pjesnici slagali nove pjesme izrezujući i miješajući dijelove starih tekstova. U tome su, u prvom valu avangarde, prednjačili dadaisti (primjerice Tristan Tzara), a u kasnijoj avangardi valja spomenuti prozaika i pjesnika Williama Burroughsa koji je pisao romane od izrezanih dijelova rečenica koje je miješao u vreći i nasumično ih stavljao na papir, nazivajući to cut-up tehnikom (“rezuckanjem”).

Steal like an artist Kleon
Foto: Flickr

Međutim, primijetit ćete da se u niti jednom od do sad nabrojanih primjera ne spominje doslovno zacrnjivanje već uglavnom kolažiranje teksta. Tako bi ova imena mogla biti prvenstveno začetnicima “nađene” poezije. Tko je doista prvi počeo zacrnjivati tekstove kako bi u njima istaknuo određene riječi i pretvorio ih u novu značenjsku cjelinu vjerojatno se ne može odrediti (barem ne sa sigurnošću), no većina se ljudi slaže oko imena koje je populariziralo blackout poeziju. To je učinio Amerikanac Austin Kleon, i to svojom popularnom knjigom po imenu Steal Like An Artist (“Kradite kao umjetnici), 2012. godine u njoj predstavivši blackout tehniku širokim masama.

Danas je blackout tehnika sve popularnija u zaigranom svijetu moderne poezije u kojoj zapravo nema pravila. Tako blackout poezija već neko vrijeme živi i u Hrvatskoj. Primjerice, znam da su kod nas blackout poeziju, između ostalih, pisali i neki od članova Infoshopa Pippilotta u Zagrebu, udruge ZaPis iz Zadra, udruge Šumski pjesnici iz Rijeke, udruge iTHEom iz Splita, a vjerojatno i mnogih drugih za koje nisam osobno čuo.

Tako dolazimo i do blackout pjesama zagrebačke pjesnikinje Vedrane Pavlak koje vam danas predstavljam.

Blackout poezija Vedrane Pavlak

Pjesnikinja Vedrana Pavlak rođenja je 1987. godine u Zagrebu. Diplomirala je polonistiku i indologiju na FFZG-u, a radi kao prevoditeljica i učiteljica. Suosnivačica je neprofitne kulturne udruge Art Lab (LINK). Bavi se pisanjem poezije, fotografijom i izradom kolaža. Osim uobičajene poezije, povremeno izrađuje i vrlo uspješnu blackout poeziju, koju možete razgledati i pročitati u nastavku.

Dovoljno je rečeno što se tiče činjenica. Neka nadalje govori sama poezija:

Vedrana Pavlak blackout 1
Foto: Vedrana Pavlak
Vedrana Pavlak blackout 2
Foto: Vedrana Pavlak
Vedrana Pavlak blackout 3
Foto: Vedrana Pavlak
Vedrana Pavlak blackout 4
Foto: Vedrana Pavlak
Vedrana Pavlak blackout 5
Foto: Vedrana Pavlak
Vedrana Pavlak blackout 6
Foto: Vedrana Pavlak
Vedrana Pavlak blackout 7
Foto: Vedrana Pavlak
Vedrana Pavlak blackout 8
Foto: Vedrana Pavlak
Vedrana Pavlak blackout 9
Foto: Vedrana Pavlak
Vedrana Pavlak blackout 10
Foto: Vedrana Pavlak

***

Preporučeni tekst (LINK): Spoj umjetnosti i tehnologije – poezija pisana u računalnom kodu

Boemski kutak, Književnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *