Kada biste morali izabrati prema vašem mišljenju najmanje poetično zanimanje, koje bi ono bilo? Ne mogu govoriti u vaše ime, ali razumno je za pretpostaviti da bi dobar dio ljudi kojima bi bilo postavljeno ovo pitanje najmanje poetičnijim zanimanjima proglasio one djelatnosti koje imaju veze s računalima, primjerice programiranje.

Funkcioniranje računala obično povezujemo s krutom logikom i matematikom, a programiranje se najčešće doživljava kao vrlo pedantna, egzaktna i tehnička djelatnost u kojoj je sve podređeno čistoj funkcionalnosti. No, da ljudska kreativnost ne poznaje granice dokazuje i naša današnja tema, jer u modernim poetskim trendovima zastupljena je i “kodna poezija”, pisana u svim vrstama računalnih jezika kojima se obično izrađuju kompjuterski programi.

Specifičnosti kodne poezije

Poezija pisana u računalnom kodu već u samom početku ima nekoliko značajnih “hendikepa” kao vrsta poetskog izričaja, što ju čini opskurnom a s time nedvojbeno i privlačnom određenom tipu publike.

Kao prvo, činjenica je da je vrlo mali broj ljudi na svijetu obrazovan za čitanje i razumijevanje jezika računala, a broj ljudi koje uz programiranje zanima i poezija doista je minimalan. Stoga je prvi ozbiljan “hendikep” ove vrste poezije neizbježni elitizam i kronično ograničavanje publike koja je u stanju u potpunosti razumjeti ovakvu vrstu kreativnog izričaja.

Drugi “hendikep” odnosio bi se na krutost forme programskih jezika. Svaki programski jezik vrlo je egzaktan, i svaka točkica, slovo ili simbol u njemu moraju ispunjavati točno predviđenu i unaprijed zadanu funkciju i poštivati sintaksu kodnog jezika. U suprotnom, samo jedan znak na krivome mjestu može učiniti nefunkcionalnim i bezvrijednim tisuće i tisuće stranica kodnog zapisa. No, upravo je i ova “krutost” dio privlačnosti kodne poezije, jer pred pjesnika postavlja nezanemariv izazov za njegovu dovitljivost i maštu, kako bi se uspio kreativno izraziti u ovakvom “tehničkom” okružju.

Komunikacijske funkcije računalnog koda

Da bismo ispravno razumjeli kodnu poeziju, moramo razumjeti i barem osnovnu namjenu i načela funkcioniranja samih kodnih jezika. Računalni kod ima dvije glavne komunikacijske funkcije.

Njegova prva funkcija je ostvarivanje “komunikacije” između programera i računala. Ova funkcija ne može se nazvati “komunikacijom” u standardnom smislu, jer se tu radi o “komuniciranju” čovjeka s neživim predmetom. Računalo slijedi niz programerovih uputa slijepim tehničkim iščitavanjem koda.

No, druga komunikacijska uloga koda, zbog koje računalni kod više nije samo skup apstraktnih nula i jedinica, jest i potreba komuniciranja programera koji je kod napisao s drugim programerom, koji će naknadno raditi na istom kodu, iščitavati ga, dorađivati, proučavati, preuređivati ga i pokušavati ga razumjeti. U ovom smislu, računalni kod kao sredstvo komunikacije dvaju ljudi iz vrlo specifične tehničke struke i doslovno funkcionira kao jedna specifična vrsta “teksta”.

Iako se računalni kod većinom svodi na egzaktno slijeđenje programske sintakse (koja više liči na kakvu apstraktnu matematičku formulu nego na tekst namijenjen ljudima), postoje određeni dijelovi računalnog koda u kojima je moguće pisati bez ograničenja i koristiti riječi koje želimo. Ovakvo je pisanje koda moguće u kodnim komentarima (kojima jedan programer drugome svojim riječima može pojasniti tehnički dio koda), kao i pri proizvoljnom izmišljanju imena logaritamskih funkcija i parametara u samome programu. I tu se rađa mogućnost za pretvaranje koda u umjetničku formu!

Počeci poezije u računalnom kodu

Ok, sada smo se upoznali s pojmom računalnog koda, pa ćemo prijeći na kodnu poeziju. Prema jednom internetskom izvoru koji sam našao, eksperimentalni književnici iz francuske književne grupe Oulipo još su davne 1962. godine eksperimentirali s pisanjem u ondašnjem računalnom jeziku Algol. Ova je skupina već 1970. godine objavila i prvu zbirku kodne poezije.

Od onda pa do danas u svijetu postoje više ili manje povezane grupe kodnih poeta koje pišu i objavljuju ovakvu vrstu poezije. Naravno, s popularizacijom interneta u 90-ima došlo je i do nešto veće popularizacije ove opskurne vrste poezije jer su autori i rijetka publika tada mogli lakše doći do kodne poezije anonimnih i poluanonimnih autora iz cijelog svijeta. Tako je došlo i do oformljivanja više internetskih zajednica za dijeljenje kodne poezije.

Kreativni potencijal kodne poezije

Kodna poezija zanimljiva je pojava jer zapravo otvara mogućnost za multimedijski pristup pisanju poezije. Već se desetljećima govori o neizbježnom utjecaju modernih tehnologija na pristup umjetnosti, a kodna poezija jedan je od odličnih primjera kakvu vrstu kreativnog potencijala zapravo sadrži primjena računalne tehnologije u kreativnoj produkciji.

Kodne pjesme mogu se ugrubo podijeliti na dvije vrste – one koje je moguće pokrenuti na računalu poput pravog i funkcionalnog računalnog koda koji će zatim izvršiti određenu funkciju, te na one pjesme koje nisu namijenjene softverskom “pokretanju” već se doživljavaju prvenstveno vizualno, na papiru (ili zaslonu monitora), no i dalje su pisane u formi računalnog koda.

Eksperimentalne mogućnosti izražavanja koje se autoru otvaraju pisanjem poezije u računalnom kodu uključuju, primjerice, interaktivne pjesme u kojima idući stih ovisi o čitateljevom odabiru, zatim poeziju koja proizvodi određene vizualne efekte na računalnom ekranu, kao i poeziju u kojoj je moguće matematičke funkcije i logaritme staviti u funkciju metafore (primjerice, evo jedne od mnogih mogućih ideja za ovakvu primjenu – u kodnoj pjesmi koja govori o vječnosti možemo riječi pjesme ugraditi u računalni kod čija bi funkcija bila ispisivati riječi pjesme na ekranu računala do beskonačnosti).

Također, na ovaj način otvaraju se mogućnosti ugrađivanja računalne grafike, zvukova, slika, poveznica i videa kao komponenti poetskih ostvarenja.

Primjeri računalne poezije

Na kraju ovog kratkog i pojednostavljenog uvoda u računalnu poeziju trebao bih vam, naravno, servirati i nekoliko primjera konkretnih ostvarenja autora koji pišu kodnu poeziju. No, problem je u tome što je kodna poezija gotovo obavezno neprevodiva. Stoga ćete se morati zadovoljiti s nekoliko pjesama na engleskim jeziku, jer nisam bio u mogućnosti naći niti jedan primjer hrvatske kodne poezije.

Ako vas ideja kodne poezije fascinira, a i inače imate afinitet za pisanje poezije, možda ne bi bilo loše da razmislite o pokretanju hrvatske scene kodnih poeta, kako bi naša najnovija književnost pratila svjetske literarne trendove.

Kliknite na fotku za link na stranicu LoveBits:

Kliknite na fotku za link na izabrane radove predstavljene na stranici Source Code Poetry:

Link na YouTube video kanala code is poetry:

***

Preporučeni tekst: Književni natječaj za knjige s najbizarnijim naslovima na svijetu!