Iako su današnji glazbeni noise projekti i dalje u dubokom scenskom undergroundu, više definitivno nisu niti toliko inovativni ni šokantni za široke mase. No, cijela priča oko noisea vuče korijene još od multimedijskih avangardnih umjetničkih eksperimenata početkom 20. stoljeća, dok se nestrukturirana i nemuzikalna buka u popularnu glazbu za mladež počela uvlačili 60-ih te posebice 70-ih godina.
Band o kojem ću vam danas govoriti zove se Einstürzende Neubauten i pojavio se početkom 80-ih u Berlinu, a do danas se smatra jednom od najutjecajnijih glazbenih skupina u povijesti ekstremne, eksperimentalne i noise glazbe.
Ukratko o Neubautenu
Einstürzende Neubauten oformljen je 1980. godine, a, iako znatno promijenjenog zvuka i estetike, postoje još i danas. Do sad su izdali 11 studijskih albuma, preslušavajući koje možete pratiti zanimljivo progresivni razvoj benda od stvaranja gotovo potpuno improvizirane, nemuzikalne i nestrukturirane industrijske buke do snimanja istančanih, dinamičnih, muzički ispeglanih eksperimentalnih rock pjesama.
Ime Einstürzende Neubauten obično se prevodi kao “Rušenje novih zgrada”, što vrlo dobro opisuje sam duh ovog benda. Naime, grupa se, posebice u početku svoje karijere, zalagala za avangardnu umjetničku filozofiju prema kojoj je destrukcija nužan preduvjet stvaranja.
Logo banda preuzeti je pećinski crtež pradavnih južnoameričkih kultura, koji prikazuje primitivno stiliziranu ljudsku figuru. Ovaj je “emblem” benda također vrlo znakovit za njihovo stvaralaštvo, jer Neubauteni su svojim nemuzikalnim iživljavanjem na industrijskome otpadu 80-ih postali glazbeni predstavnici novog, urbanog umjetničkog primitivizma i infantilizma.
Zvuk i umjetnička vizija benda
Zvuk benda na prva dva albuma intenzivno podsjeća na šizofrenični umjetnički performans usred industrijskog gradilišta. Ova grupa proslavila se time što je stvarala improvizirane zvukovne solaže koristeći usput pronađeni industrijski otpad, pile, bušilice, čekiće, sjekire, hidrauliku i slične naprave, u taj bučni kaos ubacujući i apstraktno no efektno muziciranje na uobičajenim instrumentima poput električne gitare.
No, Einstürzende Neubauten se od većine današnjih noise glazbenih projekata, kojima je glavni cilj provokacija i iritacija kao samosvrhovito djelovanje, najviše razlikuje prema tome što je njihova glazba građena na vrlo konkretnoj i razrađenoj umjetničkoj viziji. Ova vizija ili estetika kombinira elemente dadaizma, musique concretea, futurizma, postmodernizma i klasičnog rocka. A, kad smo već kod toga, nigdje se ova umjetnička promišljenost iza kaosa i destrukcije ne očituje bolje nego na bendovom drugom studijskom albumu, o kojem vam želim reći i nešto više.
Album s posvetom
Album Zeichnungen des Patienten O. T. (“Crteži pacijenta O. T. – a”) drugi je studijski album ovog benda. Objavljen je davne 1983. godine, no i danas predstavlja iznimno provokativno, originalno, emocionalno i ekstremno glazbeno iskustvo. Prije ovog albuma, grupa je izdala Kollaps, koji je gotovo u potpunosti bio temeljen na nestrukturiranom i improviziranom bučenju usput pronađenim predmetima. Zato je već idući uradak, Zeichnungen des Patienten O. T., pokazao stremljenje ka kombiniranju glazbenih s neglazbenim elementima. Stoga se ovaj album često navodi kao Neubautenov ultimativni balans između potpunog kaosa i strukturiranosti.
Ovaj album posebno je zanimljiv jer je u neku ruku posvećen mentalno bolesnom austrijskom slikaru Oswaldu Tschirtneru (zato se album i zove “Crteži pacijenta O. T.-a”).
Život šizofreničnog umjetnika Oswalda Tschirtnera
Oswald Tschirtner bio je nadasve neobična i fascinantna ličnost. Prvotno je želio postati svećenikom, no Oswaldovi životni planovi su se izjalovili nakon što je tijekom II. svjetskog rata regrutiran u njemačku vojsku. Stoga je sudjelovao u borbama za Staljingrad, a kraj rata dočekao je kao zatočenik u jednom od francuskih vojnih logora.
Nakon rata, Oswald Tschirtner počeo je ispoljavati manične epizode u kojima je upadao u religijske ekstaze ili bivao nasilno raspoložen.
Dijagnosticirana mu je šizofrenija te je smješten u ludnicu 1947. godine. No, oko 1957., nakon premještaja u psihijatrijsku bolnicu Klosterneuburg kod Beča, Oswald je počeo crtati u sklopu svoje terapije. Stvarao je likovne radove do kraja svog života, a najkreativniji period imao je nakon 1981., kad je bio premješten u famoznu tzv. Haus der Künstler (“Kuću umjetnika”), koja je bila otvorena u sklopu psihijatrijske bolnice Klosterneuburg, kao mjesto na kojem talentirani psihijatrijski slučajevi mogu neometano raditi na svojoj umjetnosti.
Tschirtner i Neubauten – logična kombinacija
Tschirtnerova djela s vremenom su postala poznata u određenom krugu pokrovitelja i obožavatelja minimalističke i redukcionističke neoavangardne i naivne umjetnosti. Stoga je vrlo znakovito i prikladno što je bend Einstürzende Neubauten svoj drugi i prekretnički album posvetio upravo O. T.-u, to jest Oswaldu Tschirtneru.
Naime, Tschirtnerov likovni opus prepoznatljiv je po izuzetno redukcionističkom pristupu likovnom izražavanju, gotovo kao da je autor sam sa sobom nastojao razriješiti koliko je elemenata moguće ukinuti na crtežu ili slici a da on istodobno i dalje ostane ekspresivan i prikazuje nešto konkretno. Također, Oswaldovi crteži odlikuju se i jednom izrazito dječjom, infantilnom estetikom. Pogotovo ljudske figure na njegovim crtežima obično su predstavljene s tek nekoliko osnovnih i nemarnih poteza koji predočavaju njihove predimenzionirane udove, što je možda i zanimljivu uvid u psihu nekoga tko se bori s rasapom vlastitog identiteta.
Kao što sam do sad već i rekao, glazba Einstürzende Neubautena odlikuje se vrlo sličnom estetikom kao Oswaldovi crteži. Osim što u njihovom pristupu komponiranju zvukova pomoću industrijskoga otpada i neusklađene buke ima nešto izrazito infantilno, minimalističko i gotovo kromanjonski primitivno, same glazbene teksture benda nerijetko dočaravaju upravo ozračje rasapa ljudske ličnosti.
Zvuk na albumu Crteži pacijenta O. T. – a
Preslušavanje albuma Zeichnungen des Patienten O. T. moglo bi se opisati kao vrlo intenzivno, dezorijentirajuće, klaustrofobično i nerijetko čak i zastrašujuće iskustvo. Izrazito grubi industrijski zvukovi (električne pile, lupanje komadima lima, razbijanje stakla, čekićanje alata i udaranje po metalnom otpadu) veoma su opresivni jer su komponirani u ritmičke, robotske ritmove. Distorzirane natruhe melodija, sempliranje snimki, i ovakvo ritmiziranje tvorničkih zvukova oslikavaju misaoni kolaž sivih industrijskih zona s golemim hrpama zdrobljenog metala i zapaljenog smeća.
Kada se ovom zvukovnom kaosu pridruže i vokali frontmena Blixe Bargelda (inače najpoznatijeg po tome što je bio gitarist Nicka Cavea), šizofrenost izvedbe, međutim doseže vrhunac. Jer, Blixini vokali na u jednom su trenu ništa više od nerazumljivog šapta, u drugom autoritativni povici uz čujno prskanje sline, u trećem prijeteće ovisničko mumljanje, a u četvrtom maloumni, neljudski, životinjski jauci koji zvuče kao da živog štakora bacite u vatru i pustite ga da urla u boli.
Ono što ovim opisom želim reći jest to da ovaj album doista zvuči kao glazbeno utjelovljenje šizofrenije. Pri njegovom preslušavanju moguće je osjetiti duboku prazninu ljudske egzistencije, te užasavajući ponor kaosa i beznađa koji vreba u ljudskome umu.
Kao neke od najefektnijih pjesama na albumu svakako bih izdvojio
Abfackeln! (suludi mehanički ritam i tvornički zvukovi pomiješani s izbezumljenim kricima), Zeichnungen der Patienten O.T (u kojoj se ritam naglašava zvukom razbijanja stakla, a vokali kao da su snimljeni izravno na psihijatrijskom odjelu) i Armenia (koja zvuči kao zvukovni kolaž iz napuštenog grada duhova i jedan je od najružnijih i najdepresivnijih glazbenih uradaka koje sam ikad čuo).
Zaključak
Ukratko, Einstürzende Neubauten su u ovoj svojoj najranijoj i najzanimljivijoj fazi rada, dok još nisu postali zvukovno rafinirani, nešto što bi apsolutno trebao iskusiti svatko koga zanima zalaženje umjetnosti u psihijatrijske sfere. No, pritom imajte na umu da je ponekad vrlo neugodno zaviriti u samu dubinu ljudske psihe i u njoj ne pronaći ništa osim ludila i očaja.
***
Preporučeni tekst (LINK): Ovaj glazbenik je S&M entuzijast i vegan koji izrađuje vlastite instrumente, a izdao je 300 albuma nepodnošljive buke!