Upoznajte C. Frutuosoa, kompozitora ambijentalne i minimalističke elektronike nadahnute Silent Hillom

Danas za vas imam jednu glazbenu preporuku, ako ste već neko vrijeme čitatelj ovog mog bloga, tada znate da nisam za vas priredio nešto standardno. Tako ću vam ukratko nastojati predstaviti rad kompozitora i glazbenog producenta po imenu Christophe Frutuoso. On je poseban po tome što je svoju glazbenu karijeru posvetio skladanju glazbe izravno inspirirane računalnom survival-horror igrom Silent Hill. I doista je odličan u onome što radi!

Ako ste obožavatelj spomenutog Silent Hilla i njegove hvaljenje glazbene pozadine koju je u gotovo svim nastavcima igre komponirao Japanac Akira Yamaoka, te ako i inače volite eksperimentalnu, ambijentalnu, lo-fi i minimalističku elektroniku, tada svakako “bacite uho” na Frutuosov opus, jer vrlo ćete vjerojatno biti iznimno zadovoljni otkrivanjem ovog underground dragulja.

Zašto slušati Frutuosoa?

Kao prvo, odgovorimo na pitanje koje možda neke od vas muči – zašto bismo svi skupa trebali slušati glazbu lika koji se trudi što više zvučati kao njegov glazbeni uzor, kompozitor Silent Hilla? Zašto jednostavno ne bismo slušali originalni soundtrack igrice ako nam se sviđa takva glazba, kao i sve nadahnuto Silent Hillom?

Za to postoji nekoliko razloga. Frutuosovi albumi su mnogo više od puke kopije Yamaokinih zvukovnih kolaža – oni su, barem što se mene tiče, njegovi nasljednici. Glavni problem kojeg je svjestan svaki obožavatelj Silent Hilla jest taj da se kultni kompozitor Akira Yamaoka, nakon glazbene suradnje na čak sedam nastavaka igre i dvije filmske ekranizacije Silent Hilla, naposljetku odlučio povući i više ne doprinositi novim nastavcima. Razlog tome je, vrlo vjerojatno, što se Silent Hill franšiza u posljednje vrijeme toliko udaljila od svoga izvornog koncepta da je obožavateljima postala gotovo neprepoznatljiva.

Mnogi obožavatelji serijala i Yamaokine glazbe tako su ostali “na suhom” što se tiče novih melankoličnih i povremeno jezivo kaotičnih glazbenih pasaža s njegovih soundtrackova. No, zato tu Christophe Frutuoso dolazi kao naručen, jer su njegove nove i originalne kompozicije u potpunosti u duhu Yamaokinih radova povezanih sa Silent Hillom, te kvalitetom i atmosferičnošću nimalo ne zaostaju za njim. Frutuoso je tako tu da svim Yamaokinim obožavateljima podari ono za čime oni i čeznu – nove glazbene pozadine za nepostojeće Silent Hill naslove, kakve je u nekom idealnom svijetu mogao komponirati i Yamaoka.

Frutuoso je vrlo iskren u onome čime se bavi i nimalo ne skriva svoju stopostotnu inspiriranost Yamaokinim soundtrackovima, već svome glazbenom idolu odaje počast vjerno nastavljajući njegovo prekinuto naslijeđe.

Podsjetnik – o čemu se radi u Silent Hillu

Da podsjetim, serijal survival horror igara Silent Hill slovi kao jedna od najatmosferičnijih, najslojevitijih i najstrašnijih psiholoških horor igara svih vremena. Igrač se najčešće nalazi u ulozi izoliranog pojedinca kojeg progoni vlastita prošlost. Takav pojedinac zatim se neminovno zatekne u malom, napuštenom i gustom maglom prekrivenom gradiću po imenu Silent Hill u kojem se događaju razne vrste neobjašnjivih fenomena, a čini se i kao da potisnuta sjećanja, strahovi i traume protagonista u ovom gradiću zadobivaju vlastitu egzistenciju te se počinju manifestirati u obliku jezivih i simbolikom nabijenih prikaza koje lutaju pustim ulicama gradića.

Naravno, kao što i znate ako ste ikad makar i nakratko zaigrali ovu poremećenu igru, cjelokupnoj neponovljivoj atmosferi izolacije, melankolije i potisnutih trauma u igri neizmjerno je doprinosila glazba Akire Yamaoke u kojoj su mnogi uživali ne samo kao u komponenti igre, već i kao u samostalnim glazbenim remek-djelima.

Opis atmosfere u Frutuosovim uracima

Dakle, sad se bacimo na konkretni opis Frutuosovih omažnih uradaka. Kakva je njegova glazba? Najlakše bi bilo reći da je toliko vjerna Yamaokinoj izvornoj viziji da ju je od nje vrlo teško razlikovati. No, to ne govori mnogo onima koji nisu iskusili ili su s vremenom zaboravili kako zvuče Yamaokine kompozicije za Silent Hill, pa ću se potruditi malo ju pobliže opisati.

Ovo nije glazba za tjelovježbu ili partijanje. O, ne. Iako s vremena na vrijeme zna biti i poprilično ritmična, a bome i predivno melodična, ako biste s njom pokušali vježbati ili partijati, vjerojatno biste već za pet minuta bili natrag doma, u krevetu, jer ste se previše izdeprimirali.

Vidite, ovo je glazba s, uvjetno rečeno, “hip-hop ritmovima” koji su toliko usporeni i provučeni kroz razne filtere da ne izazivaju asocijacije na pune diskoteke i skupe lance, već na napuštene uličice prekrivene snijegom i smećem. Kada preko takvih ritmova prevučete još i debelu zvučnu zavjesu prozračnih, minimalističkih no melankoličnih i sablasnih klavijaturnih melodija, dobivate savršeni soundtrack za život u osami, daleko od bilo kakvog partijanja.

Ovakva se vrsta usporene, tmurno ambijentalne glazbe ponekad naziva downtempo. Naziv ima smisla, jer ćete se od slušanja Yamaoke i Frutuosoa osjećati usporeno, melankolično i prazno poput krpene lutke, te iskusiti emocije kojima vas “normalna” glazba inače ne izlaže.

Ovakav sivi, nadrealni, minimalistički zvukovni kolaž savršena je glazbena pozadina za aktivnosti poput besciljnog lutanja šumama, pustim predgrađima, riječnim nasipima i industrijskim zonama (provjereno iz prve ruke). Zapravo, idealan setting koji bih vam preporučio za slušanje Frutuosoa jest taj da se sa slušalicama u ušima ujesen na nekoliko sati namjerno izgubite u maksimirskoj šumi.

Završni dojmovi

Iako me Frutuosovi albumi naprosto oduševljavaju sanjivom i tugaljivom estetikom ritmova i melodija koji su savršeno “skinuti” od majstora Yamaoke, imam i nekoliko zamjerki. Nisam još preslušao sve Frutuosove albume, daleko od toga, no imam dojam da na njegovim albumima, kad ih usporedimo s izvornim Silent Hillovim soundtrackovima, pomalo fali pjesama koje se baziraju na jednostavnim no pamtljivim klavijaturističkim dionicama umjesto na elektronskim lo-fi i downtempo ritmovima. Klavijature ovdje nisu potpuno odsutne već ih, hvala bogu, ima zaista u izobilju, ali ne nadajte se isključivo klavijaturističkom minimalizmu u stilu predivne Yamaokine melodije Magdalene:

Također, primjećuje se i odsutnost pjesama koje bi nalikovale na Yamaokine gitarističke post rock skladbe.

Tako su, ugrubo rečeno, Frutuosovi albumi nešto manje raznoliki od Yamaokinih. No, kada Frutuoso radi ono što radi najbolje, tj. melankolijom prožete downtempo dionice u čijim ritmovima kao da čujete zvuk nečijih koraka u napuštenoj uličici, onda to čini doista na vrhunskoj razini. Osim toga, povremeno mu se zalome (iako ne prečesto) prepoznatljive Silent Hillove kaotično-jezovite melodije koje zvuče poput nečijeg lošeg sna, iako je očito da Frutuosoa mnogo više od jeze zanima Silent Hillova atmosfera napuštenosti i sjete.

Preporuka

Christophe Frutuoso je Francuz koji je od 2006. do 2011. godine snimio šest albuma inspiriranih Yamaokinom glazbom za serijal Silent Hill. Osim toga, izbacio je i četiri potpuno drugačija albuma na kojima je komponirao glazbu u stilu venecijanskih baroknih kompozicija. Surađivao je još i na grupnom glazbenom projektu inspiriranim Silent Hillom koji se zove Broken Notes i koji je snimio četiri albuma.

Najbolje od svega u ovoj priči jest to što su svi Frutuosovi albumi dostupni na njegovoj službenoj stranici za potpuno besplatno skidanje! Link na kojem možete skinuti svaki njegov solo album nalazi se OVDJE, a link za skidanje albuma Broken Notesa nalazi se OVDJE.

Stoga, ako volite hororce, atmosferičnost, minimalizam i Silent Hill, ili jednostavno tražite glazbenu pozadinu za duge i besciljne šetnje, dajte se na skidanje Frutuosovih albuma i uživajte!

***

Preporučeni tekst (LINK): Retro recenzija: Je li “najbolja horor igrica” jednako strašna i nakon 17 godina?

Boemski kutak, Glazba

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *