
Današnji tekst namijenjen je svim piscima-početnicima koji se žele probiti u krvavom, prenapučenom i nesmiljenom svijetu domaće književnosti te početi objavljivati svoja prva djela.
Postoje neke stvari na koje većina urednika redakcija online stranica i časopisa za književnost obraća pažnju. Stoga, ako još nemate prevelikog iskustva u objavljivanju svojih djela te u kontaktiranju s različitim uredništvima, idući vas savjeti mogu uputiti u pravom smjeru.
Garantiram li vam da ćete, prateći ove upute, nešto doista objaviti? Dakako da ne. Glavni faktori koji će tome presuditi bit će ipak kvaliteta vašeg uratka, trenutačna objavljivačka politika uredništva kojem se obraćate, kao i zdrava doza čiste sreće. No, ako postupite prema savjetima iz ovog teksta, značajno ćete si povećati šanse da vas urednici primijete i da vas već u startu ne otpišu zbog neke početničke greške koja je univerzalni dealbreaker.

1. Znajte svoj autorski “status” i prilagodite svoje pokušaje objavljivanja u skladu s njim
Za početak, morate biti u stanju objektivno procijeniti svoj status na književnoj sceni. Književni “rangovi” mogli bi se podijeliti na nekoliko kategorija:
- Potpuni početnik – Ne pišete dugo vremena, nemate još nikakvog iskustva i niste još nigdje objavljeni.
- Početnik – Par kraćih radova objavili ste u raznim online časopisima ili pak zbornicima koji nemaju strogu selekciju pri odabiranju pristiglih radova.
- Niži pripravnik – Nekoliko radova već ste uspjeli objaviti u par tiskanih zbornika i časopisa koji nisu veliki ni poznati, ali su očito rađeni profesionalno i imaju realistične kriterije za objavljivanje (tj. ne objavljuju 85% već oko 35% od svih pristiglih radova).
- Pripravnik – Iza vas je već poveći broj objavljenih radova u manjim časopisima, zbornicima i na web stranicama te čak i nekoliko objavljivanja u zapaženijim i utjecajnijim književnim publikacijama. Ostali pisci polako vas počinju doživljavati te vas povremeno zovu na razna gostovanja i javna čitanja.
- Poluprofesionalac – Osim objavljivanja pojedinačnih kratkih djela po zbornicima i časopisima, iza sebe već imate i pobjedu na nekom natječaju i/li objavljenu prvu knjigu. Također, povremeno na vlastito čuđenje čak uspijete dobiti i kakav konkretni honorar za gostovanje ili objavljeni tekst.
- Profesionalac – Iza vas je već nekoliko izdanih vlastitih knjiga koje razni kritičari predstavljaju i recenziraju u književnim medijima. Dobiti honorar za vlastito pisanje više vam ne nalikuje pravom čudu već je kod vas ustaljena praksa, a ostali autori većinom znaju za vas i vaša djela.

E sad, da vam objasnim zašto je važno da na priloženoj listi spisateljskih “rangova” znate realno odrediti vaš trenutni status. Ako ste, recimo, među niže tri kategorije (“potpuni početnik”, “početnik” i “pripravnik”) tada jednostavno gubite vrijeme “pucajući” na velike izdavače i poznate časopise, jer oni u pravilu gotovo nikad ne objavljuju potpune anonimce, već ih prije vašeg teksta prvo mora barem donekle impresionirati i vaša biografija. U suprotnom se dovodite u situaciju u kojoj bi bio i oniži, proćelavi muškarac s pivskom škembom koji se upucava manekenki, kužite? Jednostavno pucate previsoko i time sami sabotirate vlastitu mogućnost objavljivanja, dok bi vam isti tekst možda i prošao u nekom manjem časopisu te biste na taj način počeli s konkretnim građenjem vlastitoga imena.
Naravno, uvijek vam se može ludo posrećiti pa kao potpuni anonimac možda uspijete nešto objaviti za veliku izdavačku kuću ili časopis. Ali šanse za to su zapravo minimalne, poput igranja lutrije. Stoga bi se “potpuni početnici”, “početnici” i “pripravnici” trebali usredotočiti na slanje radovima manjim online časopisima i manje profesionalnim zbornicima, dok bi tek “pripravnici” i “poluprofesionalci” trebali ciljati na publikacije srednje ili iznadprosječno velike i značajne publikacije, natječaje i izdavačke kuće.

2. Ostavljajte dojam profesionalca, čak ako to i niste
Čak i ako nemate bog zna kakvog iskustva, to ne znači da ne možete nekoga uvjeriti u suprotno. Urednici vole rad s donekle iskusnim autorima zato što znaju da se s njima neće morati natezati oko trivijalnih pitanja, ispravljati gramatičke pogreške u njihovom rukopisu ili pak biti izloženi neprofesionalnim ispadima gnjeva ako autoru postave neka pravila i ograničenja.
Stoga postoji nekoliko načina da ostavite dojam profesionalnog autora koji zna što se od njega očekuje.

a) Naučite prihvaćati kritike
Kao prvo, naučite uvijek prihvaćati mišljenje urednika, kao i njihovo ignoriranje. Ako se s nekim počnete prepirati zbog toga što vas je odbio objaviti ili vam nije odgovorio na mail u ekspresnom roku, riskirate da se vaše ime među urednicima počne spominjati kao “ona/onaj luđak/luđakinja s kojim/kojom je najbolje nemati nikakvog posla”. Stoga je jedini prihvatljiv odgovor na kritiku i odbijanje urednika ovaj: “Svejedno vam hvala Vam na povratnoj informaciji i na izdvojenom vremenu za čitanje.” Uz to, naučite uvijek reći “Hvala” i “Molim”, ne proganjajte potencijalne objavljivače danonoćno i sjetite se da ne određujete vi njima rokove, nego ih određuju oni vama.
Urednici nisu vaši “frendovi”. Oni vam neće lažno laskati niti vas objaviti zato što ste u depri. Neće imati razumijevanja za vaše ispade i hirove, i posve sigurno im nećete biti top prioritet za dopisivanje. Shvatite to i prihvatite.

b) Poštujte pravila natječaja
Nadalje, obavezno poštujte pravila književnih natječaja za koje se prijavljujete. U suprotnom, doći ćete na glas kao neozbiljan i naporan autor, te sabotirati bilo kakvu mogućnost za pobjedu koju ste možda u startu i imali. Zato, kada urednici napomenu da tekst poslan na natječaj ne smije biti duži od (npr.) 3000 znakova s proredom, tada ni u kojem slučaju nije u redu da pošaljete tekst čak i od 3001 slovnog znaka, iako se to vama možda čini poput sitnice. Nadalje, ako je natječaj ili časopis namijenjen isključivo za objavljivanje određene vrste književnih djela, tada im i šaljite ono što ih zanima. Ne šaljite svoju socijalno angažiranu poeziju u časopis koji traži ljubavnu liriku. To nema smisla, gubite vrijeme i ispadate smiješni.

c) Naučite “prodati” sami sebe putem biografije
U ostavljanju dojma profesionalca vrlo će vam dobro doći i sposobnost pisanja dopadljive biografije. Stoga se prijavite na neku besplatnu radionicu na burzi za zapošljavanje i naučite kako se to radi. Čak i ako iza sebe nemate mnogo objavljenih djela, vrlo je bitno što ćete u biografiji staviti u prvi plan, što istaknuti kao vaša najveća postignuća i kako ćete u nekoliko redova suvislo, informativno i zanimljivo prezentirati vlastiti rad tako da urednik dobije dojam da ste autor koji možda čak i obećava. Pisanje biografije je vještina. Naučite je.
d) Aktivirajte se
Nema nikakve svrhe samo maštati o tome kako ćete “jednom” skupiti hrabrosti i poslati nekome svoje radove. Većina književnih natječaja ima dobna ograničenja za sudjelovanje, tako da vremena nemate neograničeno mnogo. Umjesto da beskrajno odgađate aktivirati se kao pisac (jer trenutno navodno nemate vremena, inspiracije ili dovoljno znanja), prema ranijim uputama odredite svoj autorski “status” i u skladu s tim počnite već danas slati radove časopisima, web stranicama i zbornicima. Također se pojavljujte i aktivno sudjelujte na književnim okupljanjima i čitanjima. Ljudi iz ove branše tako će vas barem zapaziti, te vas se možda u ključnom trenu i sjetiti.

e) Savladajte pravila spisateljske struke
Kao i u svakoj “struci”, i pisanje ima svoja specifična nepisana pravila i izraze. Naučite ih, i odmah ćete zvučati kao da znate što radite. Na internetu saznajte što točno znači kartica teksta, a istražite i koliko kartica može imati minijatura, kratka priča, novela ili roman. Znajte o čemu se radi kada netko do vas zatraži tekst s proredom od 1.5 retka. Naučite kako u Wordu očitati koliko vaš tekst ima kartica, i što znači kartica teksta sa razmakom i bez razmaka. Znajte razliku između npr. angažirane i refleksivne poezije. Služite se besplatnim internetskim alatima za automatsku provjeru pravopisa. I nikad, ali nikad NE PIŠITE MAILOVE VELIKIM SLOVIMA KAO DA URLATE!
Također, kada šaljete određeni tekst uredniku, nije zgorega već u mailu navesti koliko vaš rad ima kartica (kako biste urednicima uštedjeli vrijeme), te u doslovno u dvije-tri rečenice (nikako duže od toga) opisati što im šaljete. Je li to priča ili poezija? Koja je tema i ciljana publika? Kakvim je stilom tekst napisan?
Ovakve malene znakove pažnje, kojima pokazujete da cijenite urednikovo vrijeme i da imate predodžbu o tome kako funkcionira postupak objavljivanja uvijek će vam ići na ruku.

3. Radite na stalnom poboljšavanju vlastitoga pisanja
Urednici vrlo lako “nanjuše” koliko je tko spreman ulagati u vlastito pisanje. Na temelju ovih zaključaka donijet će prvi i najvažniji sud o vama kao autoru.
Zato, ako stalno griješite u pravopisu i gramatici, nemate što tražiti kod urednika. Umjesto da uludo trošite njihovo i svoje vrijeme, prvo do zavidne razine izbrusite vlastitu pismenost, pa se tek onda bacite na umjetničko pisanje.
Nadalje, upoznajte se s raznim rodovima, vrstama i žanrovima književnosti, a po mogućnosti i s književnom teorijom. Naučite koristiti razne jezične stilove, od razgovornog i šatrovačkog pa sve do književnog, znanstvenog i administrativnog diskursa. Ako ste pisac, onda se bavite riječima i govorom. Zato morate biti u stanju podjednako uvjerljivo oponašati govorni stil šalterskog službenika, zaljubljenog pjesnika i gradskog klošara.

Zatim, naučite jednu stvar reći na više različitih načina kako biste za svaku priliku mogli odabrati onaj najbolji. Izbjegavajte bilo kakva slučajna ponavljanja riječi i fraza u tekstu jer to remeti njegov prirodni ritam. Izvještite se u pisanju jasnih i tečnih rečenica i stihova. Slušajte i zapažajte na koji način stvarni ljudi komuniciraju kako biste znali pisati dijaloge. Nikad tekst ne opterećujte vlastitim svjetonazorima više nego li je to potrebno za radnju.
I najvažnije od svega – naučite konstantno brisati i prepravljati loše napisane odlomke, umjesto da vjerujete kako je prva i spontana verzija vašeg teksta najbolja jer ste vi, eto, “po prirodi talentirani”. Svi najveći pisci svijeta nemilosrdno režu i prepravljaju vlastita djela, sve dok iz njih ne izbace svaku suvišnu ili loše napisanu misao.
Najkvalitetniji način da ovladate svim ovim vještinama je, dakako, taj da i sami obilato čitate druge autore. Vrlo jednostavno rečeno – pisac koji malo čita nije uopće pisac. Samo 30% uspješno napisanog teksta može se pripisati prirodnom talentu, dok ostalih 70% posto ovisi o stalnom unaprjeđivanju vlastitoga vokabulara i stila.

Čitajte poznate i nagrađivane pisce jednako kao one loše i nezapažene te zapazite što u njihovom stilu jedne razlikuje od drugih. Učite njihove spisateljske finese. Usvajajte od njih zanimljive izraze, rečenične konstrukcije i riječi, ali ih umetnite u svoj kontekst umjesto da jednostavno kopirate nečiji stil pisanja. Svakako čitajte raznoliku literaturu, stalno šireći svoje horizonte i spoznaje o tome na koje se sve načine može pisati. Ako cijeli život provedete čitajući samo jednu, vama omiljenu vrstu knjiga, velike su šanse da nećete postati baš osobito kvalitetan pisac.
Kada u vlastitu svakodnevicu uvedete naviku redovitog čitanja, trebate ustaliti i radnu naviku te svakodnevno odvojiti nešto vremena i za vlastito pisanje. Najbolje je da pišete svaki dan i da si zadate minimalnu količinu teksta koju ste “dužni” svakodnevno napisati, bez obzira na to hoće li napisano baš svaki dan valjati ili ne. Na greškama se uči, a radna se navika i praksa stječu upornošću i ustrajnošću. Jer pisanje to jest – rad. I to ozbiljan rad, čak i ako pišete humoreske ili bajke za djecu.
Toliko od mene. A sad se bacite na posao, napišite tu priču ili pjesmu i razvalite idući natječaj! Sretno.
***
Preporučeni tekst (LINK): Domaća pjesnička scena budi se iz dugog sna: iscrpan popis pjesničkih tribina u gradu